Ponekad život napiše šale koje su bolje od svake predstave. Tako se našla jedna bračna anegdota koja je nasmijala mnoge – muž i žena spavali su mirno u krevetu, kada se usred noći začula buka. Žena, uplašena, naglo se trgne i vikne: „Jao, to mora da je moj muž!“.
Čuvši te riječi, njen suprug instinktivno iskoči iz kreveta i trkom pobjegne kroz prozor. Tek nekoliko minuta kasnije, izgreban i ljut, vraća se i traži objašnjenje. „Objasni ti meni šta ti znači to – mora da je moj muž?!“ – pitao je zadihan i ogorčen. Žena, ne ostajući dužna, hladno mu je odbrusila: „Objasni ti prvo meni zašto si se uplašio i pobjegao?“
Ova mala scena iz svakodnevnog života podsjeća da humor često izvire iz neočekivanih situacija, pa i onda kada se najmanje nadamo. Smijeh je, uostalom, najzdraviji začin za brak.
Ali nakon dobre šale, vrijedi zastati i posvetiti pažnju nečemu što svako od nas svakodnevno uzima zdravo za gotovo – voću koje gotovo nikada ne izostaje s naših stolova. Riječ je, naravno, o banani.
Banana je jedno od najomiljenijih voća na svijetu – godišnje se pojede više od 100 milijardi komada. To je svrstava uz bok jabuci i grožđu kada je riječ o globalnoj popularnosti. Njen put od tropskih krajeva jugoistočne Azije, gdje potiče, pa sve do naših trpeza fascinantan je sam po sebi. Danas se uzgaja u više od 135 zemalja, a najveći proizvođači su Indija, Kina, Filipini, Brazil i Ekvador. Upravo Ekvador važi za najvećeg izvoznika, šaljući milijarde banana širom svijeta.
Zanimljivo je da banane ne rastu na drvetu, kako mnogi misle, već na zelenoj biljci čije „stablo“ čine slojevi listova. Iako može narasti i do sedam metara visine, svaka stabljika daje samo jedan grozd, nakon čega ugine, dok nova niče iz istog korijena.
Banane su i pravi mali rudnik hranjivih sastojaka. Bogate su kalijumom, vitaminom B6, vitaminom C, vlaknima i antioksidansima. Kalijum pomaže u regulaciji krvnog pritiska i zdravlju srca, a prirodni šećeri daju brzu energiju – zato su omiljene kod sportista. Jedna banana može biti jednaka malom energetskom gelu, ali bez vještačkih dodataka.
Ono što ih čini posebnim jeste i njihova prirodna ambalaža – kora. Iako je najčešće bacamo, u nekim kulturama se koristi kuvana ili pečena. Čak se i cvijet banane jede kao delikates u Aziji. A evo još jednog neobičnog detalja: pod ultraljubičastim svjetlom banane „svijetle“ zahvaljujući spojevima koji se zovu fluorescentni alkaloidi.
Još jedna zanimljivost krije se u takozvanom „banana efektu“. Ovo voće ispušta etilen – gas koji ubrzava sazrijevanje drugog voća. Zato često stavljamo bananu pored nezrelih jabuka ili krušaka da bi brže sazrile. Ipak, ista osobina znači i da se banane brzo kvare, posebno na toplom.
S botaničkog stanovišta, banana krije još jedno iznenađenje – tehnički se ubraja u bobice. Prema definiciji, bobica je plod koji nastaje iz jednog cvijeta s jednim jajnikom i ima više sjemenki, a banana tačno odgovara tom opisu.
Bez obzira da li je jedemo za doručak, kao užinu, dodatak kolačima ili u smutiju, banana ostaje jedno od onih voća koje nikada ne razočarava. Jednostavna, zdrava, praktična i ukusna – ona je mali podsjetnik da priroda uvijek ima najbolje recepte.
