Priče o mučenicima iz ranih hrišćanskih vremena uvijek nose posebnu težinu jer svjedoče o nepokolebljivoj vjeri i spremnosti da se život položi za ideale i istinu.
- Tako je i sa Svetim sveštenomučenikom Antimom, koji se rodio u Nikomidiji i od djetinjstva bio vaspitavan u duhu hrišćanstva. Hroničari opisuju da je odlikovan izuzetnim vrlinama: smirenim duhom, ljubavlju prema svima, mirom sa svima i revnošću za slavu Božju. Upravo te osobine bile su razlog da bude izabran za episkopa Nikomidije.
Njegovo vrijeme obilježeno je strašnim progonima hrišćana, posebno za vladavine rimskih careva Dioklecijana i Maksimijana. Nikomidija je tada bila jedno od središta u kojem je krv hrišćana tekla potocima. U hramovima su se događala masovna stradanja – samo na Božić, prema predanju, spaljeno je 20.000 mučenika. Antim je i tada ostao vjeran svom narodu, hrabreći ih da istraju u vjeri i ne odustanu pred strahom i patnjom.
- Kako bi zaštitio pastvu, povukao se u selo Omanu, ali ne da bi pobjegao od smrti, već da bi mogao hrabriti one koji su trpjeli mučenja i tamnice. Kada je jedno njegovo pismo hrišćanima dospjelo u ruke caru Maksimijanu, ovaj je poslao vojsku da ga pronađe. Antim, star i prozorljiv, dočekao je vojnike mirno, ugostio ih, a tek onda otkrio da je upravo on onaj kojeg traže. Njegova dobrota bila je tolika da su ga sami vojnici nagovarali da se sakrije, ali on je odgovorio da ne smije spasavati život lažima.
Na putu do cara dogodilo se čudo – vojnici su povjerovali u Hrista i krstili se od samog Antima. Ipak, pred vladarom ga je čekalo dugo i teško mučenje. Ostao je nepokolebljiv, sve dok nije posečen sekirom, postavši tako mučenik i svetac Crkve. Njegova smrt, iako bolna, bila je proslava vjere i pobjeda duha nad silom.
U tradiciji Srpske pravoslavne crkve, Sveti Antim se proslavlja kao uzor smirenosti, hrabrosti i vjernosti. Vjernici se danas mole njemu u uvjerenju da će ih zaštititi od bolesti i nesreća. Običaj kaže da onaj ko se iskreno obrati Svetom Antimu, može očekivati mir u duši i snagu da se suoči sa životnim iskušenjima.
- Ovaj praznik ne podsjeća samo na mučeništvo jednog čovjeka, već i na trajnu poruku da su ljubav, istina i vjera jači od svake sile. Priča o Antimu svjedoči da ni najokrutnije vrijeme, ni najveća iskušenja ne mogu ugasiti svjetlost onih koji su spremni žrtvovati sve za svoju vjeru.
