Oglasi - Advertisement

Dan nakon praznika Male Gospojine u pravoslavnom kalendaru posvećen je roditeljima Presvete Bogorodice, svetim Joakimu i Ani.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
  • Iako ovaj datum nije obeležen crvenim slovom, u narodu ima posebno mesto jer se upravo tada vernici sećaju pravednih staraca koji su u tišini i veri dočekali Božije obećanje. Joakim i Ana ostali su simbol istrajnosti, nade i duboke vere u trenutke kada ljudska nada gotovo nestane.

Prema predanju, Joakim je bio potomak cara Davida, iz plemena Judinog, dok je Ana poticala iz svešteničkog plemena Levijevog. Živeli su u braku punih pedeset godina, ali bez potomstva. U vreme kada se neplodnost smatrala kaznom i velikim grehom, oni su nosili taj teret dostojanstveno, ne gubeći poverenje u Boga. Njihove neprestane molitve i žrtva u postu i veri postale su primer da istrajnost nikada ne ostaje neprimećena.

Nakon dugih decenija, Bog im je uslišio molitve i darovao kćerku – Mariju, koja je postala Majka Hristova i najuzvišenija među svim ženama sveta. Tako su Joakim i Ana, prema verovanju, postali „bogooci“, odnosno praroditelji samog Isusa Hrista. Njihov život svedoči da čuda dolaze onda kada čovek ustraje u veri, pa čak i kada sve nade nestanu. U našoj tradiciji često se kaže da su oni dokaz da Bog nikada ne kasni, već deluje u pravom trenutku.

  • Predanje beleži da je Joakim poživeo do svoje osamdesete godine, a da je Ana nakon njegove smrti otišla u Jerusalim, gde je živela još dve godine. Upokojila se u sedamdeset devetoj godini, ostavivši za sobom uspomenu na život obeležen tihom snagom i istrajnošću. Vernici se s poštovanjem sećaju njihovih imena i žrtve, jer upravo u njihovoj priči mnogi pronalaze utehu za sopstvene muke.

Ovaj dan u narodu nosi različite nazive – zovu ga Jaćimana, Jaćimovdan ili Ćimijana, što je vezano za narodna imena Aćim i Ana. Iako nije reč o prazniku sa crvenim slovom, on se u mnogim porodicama slavi kao krsna slava ili zavetni dan. Upravo ta činjenica govori koliko je njihov značaj duboko ukorenjen u običajima i predanjima našeg naroda. Neki vernici ga doživljavaju kao trenutak za molitvu, dok ga drugi obeležavaju okupljanjem porodice i zajedničkom trpezom.

Prema rečima sveštenika iz Srpske pravoslavne crkve, koje prenosi portal Politika.rs, ovaj praznik ne podseća samo na veru i molitvu, već i na obavezu pomaganja bližnjima. U spomen na svete starce, preporučuje se da se toga dana daruje neko ko ima manje, i to sa skromnošću i bez gordosti. Milostinja se ne daje iz sažaljenja, već iz ljubavi i priznanja da je onaj koji prima jednako dostojan kao i onaj koji daje.

  • Svedočanstva o poštovanju svetih Joakima i Ane u srpskoj tradiciji mogu se pronaći i u etnografskim zapisima koje beleži SANU. U njima se ističe da su mnoge porodice, naročito u centralnoj Srbiji, ovaj dan slavile kao zavet kada bi se zahvaljivali na isceljenju ili nekom velikom daru. Takvi običaji i danas opstaju, posebno u manjim mestima gde narod zadržava veru u moć molitve i predaka. Ono što ih čini posebnim jeste spoj duhovnog i narodnog, gde se vera pretače u svakodnevni život.

O značaju ovih svetitelja pisao je i portal Blic.rs, ističući da su oni primer roditeljske ljubavi i vere, ali i simbol nade za sve one koji se bore sa ličnim iskušenjima. Njihova priča ostaje živa u sećanju vernika, jer pokazuje da nijedna molitva nije uzaludna. Upravo ta poruka danas ima univerzalnu vrednost – da i u svetu punom izazova i nepravde, čovek ne sme izgubiti veru da se čudo može dogoditi.

Posebno je zanimljivo da se vernici ovog dana podsećaju na važnost darivanja i solidarnosti. Vernička praksa nalaže da se onaj koji pomaže drugome nikada ne oseća nadmoćnim, već da u srcu zadrži poniznost. To je lekcija koja prevazilazi religijske okvire i tiče se svakog čoveka, bez obzira na veru. Čovek je, kažu sveštenici, onoliko vredan koliko ljubavi i dobrote može da podeli sa drugima.

  • Zato je ovaj dan poseban i po tome što podstiče ljude da izađu iz sebe i pruže ruku bližnjem. Joakim i Ana su bili ljudi od krvi i mesa, sa tugama i iskušenjima, ali njihova vera ih je podigla iznad svih nedaća. Vernici se zato ugledaju na njih, nadajući se da će i sami imati snage da u životu istraju u molitvi i nadi. Upravo ta ljudska dimenzija njihovog života čini ih bliskima i savremenom verniku.

Danas, više nego ikad, u vremenu nesigurnosti i briga, priča o svetim Joakimu i Ani odzvanja kao podsećanje da vera može promeniti tok života. Njihov primer ostaje kao svetionik u duhovnom nasleđu, a praznik koji im je posvećen kao prilika da se ljudi vrate jednostavnim vrednostima – ljubavi, strpljenju i poniznosti. U njihovom tihom svedočenju krije se velika snaga: da onaj ko veruje nikada nije sam.

POKLANJAMO TI BESPLATNU KNJIGU!

Upiši svoj e-mail i preuzmi BESPLATNU knjigu "Manje stresa, više sreće". Nauči jednostavne korake za smanjenje stresa, povećaj unutrašnji mir i živi sretnije!

Jedan klik do tvoje knjige i novih prilika!

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here