U današnjem članku vam pišemo na temu odlazaka iz domovine, nove borbe koje čekaju ljude u stranoj zemlji i neočekivanih trenutaka sreće koji se pojave kada ih najmanje očekujemo.
- Ovo je priča o čovjeku koji je mislio da ide u inostranstvo na kratko, a onda je tamo pronašao novi život, nove izazove i iznenađenje koje mu je potpuno promijenilo budućnost.
Kada je 2014. godine Dženan Ćišić odlučio napustiti Bosnu i otići u Njemačku, mislio je da će tamo ostati tri mjeseca, tek toliko da zaradi nešto novca i vrati se kući. Međutim, ono što je trebalo biti kratko putovanje pretvorilo se u desetogodišnji život u tuđini. Dočekala ga je radna snaga na građevini, posao koji nikada nije zamišljao za sebe. Nije imao dokumente, nije znao jezik, nije imao iskustva, a opet su mu rekli da će “zaraditi” i da će se snaći. Nije imao izbora, pa je prihvatio.
- U Bosni je predavao muziku, svirao klarinet, živio drugačijim ritmom života. Ali u Njemačkoj je, kako sam kaže, radio težak fizički posao i često se pitao da li je donekle izdao sebe i ono što je volio. Ipak, znao je da to radi zbog bolje budućnosti. Vremenom se snašao, naučio jezik i počeo pomagati drugima iz svoje sredine da se uklope i pronađu posao. Uvijek je bio čovjek koji pruža ruku prije nego što je zatraži.
Kako su prolazile godine, uspio je napraviti ono o čemu mnogi maštaju – pronašao je stabilan posao u restoranu, skupio dovoljno iskustva i sigurnosti, i onda je pred njega došla životna odluka: više nije mogao finansirati kiriju. Kredit nije dolazio u obzir zbog vjerskih uvjerenja, pa je počeo tražiti drugu opciju. Razmišljao je logično – ako ne može imati novi stan, može barem kupiti staru, trošnu kuću i obnoviti je korak po korak.
Pretraživao je internet, slao ponude i gotovo izgubio nadu. Kaže da je poslao oko 75 različitih aplikacija. Jednog dana, dok je bio na poslu, zazvonio mu je telefon. S druge strane javila se žena čiji je glas zvučao sasvim običan, ali je izgovorila rečenicu koja mu je promijenila život: “Čestitamo, pobijedili ste na dražbi!”
Kupio je kuću koju nikada ranije nije vidio uživo. Bilo je jasno da ga čeka ogroman posao. Trošna, puna starih stvari, prašine i predmeta koje je prethodna vlasnica ostavila. Umjesto da sve baci i plati zbrinjavanje otpada, odlučio je fotografisati sve predmete i putem interneta ih podijeliti onima kojima su potrebni. Ono što ga je vodilo nije bila zarada, već želja da ne uništi nešto što možda nekome ima vrijednost.
Jedan susjed mu je usput dao jednostavan, ali presudan savjet: da dobro pregleda sve kutije, knjige i predmete, jer se ponekad u starim stvarima krije poneka uspomena, možda čak i nešto vrijedno. Tada još nije znao da će mu taj savjet promijeniti sudbinu.
Dok je čistio kuhinju, pronašao je omotnicu u kojoj je bilo svega dvadeset eura. Iako mali iznos, njega je obuzeo osjećaj radosti i nade. Kao da mu je život namignuo i rekao: “Nastavi, ima još.”
- U jednoj knjizi pronašao je drugu omotnicu. Iza nje još jednu. Svaka je sadržavala novac uredno složen, skriven od pogleda i vremena. Ukupan iznos bio je toliko velik da je mogao pokriti sve troškove renoviranja kuće, ali i nadoknaditi onima koji su mu pomagali tokom procesa. Izgledalo je kao da je prethodna vlasnica kreirala svojevrsni “štek”, a život je odlučio da ga ostavi baš njemu, čovjeku koji je u tu kuću unio trud, strpljenje i poštenje.
Dženan nije krio da ga je to otkriće emocionalno pogodilo. Nije očekivao ništa vrijedno, a najmanje novac. Očekivao je samo posao, napor i brigu. Umjesto toga, dobio je neočekivani dar koji je ubrzao cijeli proces, omogućio mu novi početak i dao mu osjećaj da se trud isplati na neobične načine.
Njegova desetogodišnja njemačka priča postala je više od potrage za poslom. Postala je putovanje čovjeka koji je napustio svoju profesiju, prihvatio težak rad, naučio novi jezik, pomogao mnogima koji su došli iza njega i na kraju dobio dom zahvaljujući skrivenim štednim omotnicama davno nepoznate žene. Kao da je svaka omotnica bila mala poruka ohrabrenja nekome ko je u nju uložio svoj život i snove.
- Danas, kada pogleda iza sebe, zna da nijedan korak nije bio slučajan. Sve teškoće, sve odluke i svi trenuci sumnje vodili su ga ka kući koja je čekala da je oživi. Čovjek koji je otišao s planom da ostane tri mjeseca, ostao je deset godina — i pronašao život koji nije mogao ni zamisliti kada je prvi put prešao granicu.
