Danas pišem na temu međureligijskih odnosa na Balkanu, regiji poznatoj po velikoj etničkoj i vjerskoj raznolikosti.
- Na Balkanu, gdje se svakodnevni susreti između pripadnika različitih vjerskih zajednica događaju stalno, razmišljanja o vjeri, obredima i granicama između religijskih normi često dolaze do izražaja. Jedno od najčešćih pitanja koje se postavlja među ljudima iz različitih vjerskih zajednica odnosi se na to do koje mjere je dozvoljeno učestvovati u vjerskim obredima koji nisu deo vlastite tradicije, kao što je pitanje može li musliman biti kum na pravoslavnom krštenju.
Ovo pitanje razjasnio je dr. Elvedin Pezić, ugledni doktor islamskih nauka, koji je na društvenim mrežama otvoreno razjasnio teološke dileme vezane za međuvjerske interakcije. Dr. Pezić je odgovorio jasno: prema islamskom učenju, musliman ne bi trebao učestvovati u obredima druge religije, uključujući krštenje, jer to podriva temeljna uverenja islama, posebno po pitanju koncepata Boga. Prema islamskom učenju, Allah je jedan i nema partnera, dok je kršćanski koncept Trojstva u direktnoj kontradikciji sa islamskim učenjem o Božjoj jedinstvenosti. Dr. Pezić savetuje da se međureligijske interakcije mogu odvijati u prijateljskom i civilizovanom okruženju, ali da je važno postaviti jasnu granicu kad je u pitanju učešće u vjerskim obredima drugih religija.
- Ova tema nas vodi dalje, u Gruziju, gdje se javlja fascinantna priča o svetom Gavrilu Gruzijskom, monahu čiji su životi i dela ostavili dubok utisak na sve vjernike. Njegov grob, u samostanu Samtavro, postao je poznat ne samo po tome što je sveto mjesto, već i zbog čudesnih događaja povezanim s njegovim naslijeđem. Naime, kada je jedan ugledni ljekar uzeo uzorak krvi svetog Gavrila za analizu, čak i mnogo godina nakon njegove smrti, krv je ostala neobično svježa, gotovo kao da je još uvek tekuća i sveža. Medicinski stručnjaci nisu mogli racionalno objasniti ovaj fenomen, ali je to postalo jedno od čuda koja su duboko potresla vjernike.
Gruzijska crkva proglasila je Gavrila svetim 2012. godine, a njegovo naslijeđe živi kroz brojna čuda koja su se dešavala u njegovom grobu. I danas, na tom svetom mjestu, časna sestra Paraskeva čuva epruvetu s njegovom krvlju, dočekujući hodočasnike i turiste koji dolaze iz svih krajeva svijeta, tražeći blagoslov i znakove vjere. U Gruziji, kao i na Balkanu, ovi fenomeni predstavljaju snagu vjere, a vjerovanja i tradicije koje čine temelj života vjernika.
- Ove priče ne govore samo o vjerskim praksama, već i o tome kako ljudi iz različitih vjerskih zajednica traže zajedništvo, i kako se kroz teške situacije, bilo da je u pitanju sukob vjerovanja ili molitva pred neobjašnjivim čudima, rađa nova vrsta poštovanja i razumijevanja među ljudima. Na Balkanu, gdje je historija međuvjerskih odnosa bogata, i gdje se granice između kultura i religija često brišu, pitanje međureligijskog suživota postaje sve važnije, i to ne samo u vjerskom, nego i u svakodnevnom životu.
