U današnjem članku vam pišemo o emotivnoj i potresnoj priči žene koja je, uz pomoć svog instinkta, uspjela prepoznati znakove zlostavljanja u obitelji i poduzeti potrebne korake kako bi zaštitila svoju kćer.
- Ova priča nas podsjeća na važnost pažljivog uočavanja promjena u ponašanju naših najbližih, te koliko su ponekad instinkti važniji od riječi koje dolaze izvan kuće.
Ruža Kovač, majka iz Splita, četiri mjeseca je provela brinući se za svoju sestru nakon teške operacije. U tom razdoblju, njezina kći Ivana, koja je živjela u Zagrebu, konstantno je tvrdila da je sve u redu, navodeći kako je iscrpljena od posla i nedostatka sna, ali da je njezin suprug Marko uz nju. Unatoč tome, Ruža je osjećala da nešto nije u redu, iako je Ivana pokušavala uvjeriti da je situacija pod kontrolom. Iako je vjerovala svojoj kćeri, instinkt ju je tjerao na put prema Zagrebu.
- Kada je napokon stigla u Zagreb, taksi ju je odveo do bolnice, a ne kući. Tamo je saznala šokantnu vijest: Ivana je hospitalizirana, te je bila u jedinici intenzivne njege. Ruža je tada shvatila da je njena kći daleko od toga da bude “dobro”. Ivana, blijeda i priključena na aparate, šapnula joj je: “Mama… umorna sam.” Iako je osjećala duboku tugu, Ruža nije plakala. Taj trenutak je bio prekretnica. Istog dana, pregledavajući društvene mreže, Ruža je vidjela šokantnu fotografiju — Marko, nasmijan na jahti kod Hvara, s mladom ženom. Ivana nije bila uz njega, a opis na slici bio je “Uživanje u životu”. Ta slika bila je jasan signal Ruži da nešto ozbiljno nije u redu.
Nakon što je razgovarala s Markovom majkom i obavijestila je o Ivanuoj teškoj situaciji, saznala je cijelu istinu. Ivana je bila podvrgnuta teškom anksioznom poremećaju, dehidraciji i kolapsu uslijed dugotrajnog stresa. U njezinoj torbi Ruža je pronašla bilježnicu koja je sadržavala dugove, uplatu i jednu rečenicu podvučenu tri puta: “Ne smijem ništa reći. Naljutit će se.” Ova rečenica jasno je ukazivala na psihološko zlostavljanje koje Ivana doživljava. Ruža je brzo reagirala, kontaktirala odvjetnicu koja joj je rekla da se radi o ekonomskom i psihološkom zlostavljanju.
- Kada ju je Markova majka ponovno optužila za manipulaciju, Ruža joj je odgovorila s puno odlučnosti: “Ja ne manipuliram. Ja štitim.” Taj razgovor bio je početak kraja za Marka i cijelu obitelj. Ruža nije mogla više šutjeti niti tolerirati takvo ponašanje prema svojoj kćeri. Ova priča nas podsjeća na važnost prepoznavanja znakova zlostavljanja i hrabrosti da stanemo u obranu naših najbližih, bez obzira na to što drugi mogu misliti ili reći.
