Smrt je za Vedranu Rudan bila tema o kojoj nije govorila tiho, oprezno niti uz uobičajene fraze kojima se ljudi pokušavaju zaštititi od straha. Hrvatska književnica, koja je preminula nakon borbe s teškom bolešću, posljednje mjesece života provela je otvoreno govoreći o dijagnozi, liječenju i vlastitom odnosu prema kraju života. Jedan od njenih najupečatljivijih javnih nastupa bio je razgovor s Aleksandrom Stankovićem u emisiji „Nedjeljom u 2“. Taj intervju ostao je zapamćen ne samo zbog težine teme nego i zbog načina na koji je Rudan bez uljepšavanja govorila o bolesti, eutanaziji, porodici i smrti. Njena završna poruka, u kojoj je smrt opisala kao odlazak na područje bez signala, nakon vijesti o njenom odlasku dobila je posebno snažno značenje.
• Vedrana Rudan preminula je nakon borbe s agresivnim karcinomom žučnih kanalića.
• Aleksandar Stanković njihov posljednji veliki televizijski razgovor smatra jednim od najvažnijih iskustava u svojoj novinarskoj karijeri.
• Rudan je govorila da je bolest otkrivena tokom kontrola i da je zbog toga mogla biti operisana.
• Otvoreno je pričala i o eutanaziji, za koju je pokrenula proceduru, ali je kasnije od nje odustala.
• Jedna od njenih posljednjih poruka bila je da njenu smrt ljudi koji je vole shvate kao „odlazak na područje bez signala“.
Posljednji razgovor: Jedan od javnih nastupa koji je obilježio posljednji period života Vedrane Rudan dogodio se početkom marta u emisiji „Nedjeljom u 2“. Pred Aleksandrom Stankovićem govorila je bez mnogo zadrške o dijagnozi i svemu što joj je bolest donijela. Voditelj je kasnije otkrio koliko je zahtjevno bilo pripremiti takav intervju jer je Rudan već tada bila ozbiljno bolesna. Prema njegovim riječima, sedmicu prije snimanja boravila je u bolnici i primala infuzije kako bi imala dovoljno snage za razgovor. Uprkos fizičkoj iscrpljenosti, pred kamerama je, kako je Stanković opisao, razgovor iznijela izuzetno snažno.
Emisija HRT-a „Nedjeljom u 2“ bila je mjesto na kojem je razgovor snimljen, dok je Aleksandar Stanković kasnije govorio o okolnostima njegovog nastanka. Kao osoba koja je intervju vodila i neposredno pratila pripreme, mogao je svjedočiti o stanju u kojem se Rudan tada nalazila i načinu na koji je pristupila razgovoru, zbog čega je njegovo svjedočenje važno za razumijevanje tog televizijskog nastupa.
Težina riječi: Stanković je intervju s Rudan svrstao među najvažnije razgovore koje je vodio tokom dugogodišnjeg rada. Posebno je izdvojio njenu spremnost da govori o stvarima koje ljudi često pokušavaju izbjeći čak i u privatnosti. Rekao je da se ne sjeća razgovora koji je bio toliko iskren, snažan i emocionalno težak. Koliko je emisija djelovala na gledaoce, pokazala su mu, prema njegovim riječima, i reagovanja studenata novinarstva koji su mu kasnije kazali da intervju nisu mogli pogledati odjednom jer im je bio previše potresan.
Stankovićeva naknadna izjava predstavlja lično profesionalno svjedočenje novinara s dugim televizijskim iskustvom. Njegova procjena ne govori samo o sadržaju intervjua nego i o njegovoj snazi u poređenju s brojnim razgovorima koje je tokom karijere vodio, zbog čega daje dodatni kontekst važnosti ovog Rudaninog nastupa.
Bolest: Rudan je tokom gostovanja objasnila da boluje od izrazito agresivnog raka žučnih kanalića, bolesti koju je opisala kao teško uočljivu. Naglasila je da je redovno odlazila na zdravstvene kontrole i da njena priča pokazuje kako ozbiljna bolest ne mora nužno biti posljedica zanemarivanja pregleda. Upravo su kontrole, prema njenim riječima, omogućile da se problem otkrije dovoljno rano da bude podvrgnuta operaciji. O svom zdravstvenom stanju govorila je direktno, bez pokušaja da publici ponudi jednostavne odgovore ili lažnu sigurnost.
Informacije o dijagnozi dolaze iz izjava same Vedrane Rudan tokom televizijskog razgovora. Riječ je o njenom ličnom iskustvu s bolešću i liječenjem, pa je relevantna kao neposredno svjedočenje pacijentice o tome kada je bolest otkrivena i kroz šta je prolazila.
Eutanazija: Posebno težak dio razgovora odnosio se na njeno razmišljanje o eutanaziji. Rudan je tada govorila da ne želi dugotrajno umiranje i da je zajedno sa suprugom razmatrala mogućnost odlaska u ustanovu u kojoj bi postupak bio moguć. Tvrdila je da je stupila u kontakt s organizacijom, poslala medicinsku dokumentaciju, razgovarala s porodicom i platila članarinu, dok je ukupni trošak koji je spominjala iznosio oko 17.000 eura. Međutim, kako se procedura nastavila i kako se njeno stanje mijenjalo, zaključila je da više nema snage prolaziti kroz dodatne razgovore, procjene i čekanje. Na kraju je od tog plana odustala.
O ovom dijelu priče također je govorila sama Rudan u emisiji „Nedjeljom u 2“. Njene izjave predstavljaju opis vlastitih odluka, strahova i koraka koje je, prema svojim riječima, poduzela, zbog čega ih treba razumjeti kao lično svjedočenje o njenom odnosu prema bolesti i mogućem kraju života.
Poruka: Iako je razgovor bio ispunjen teškim temama, Rudan je na kraju pažnju vratila ljudima koji su joj bili važni. Govorila je da postoji mnogo onih koji je vole i kojima ona uzvraća istom emocijom, a potom je svoj odnos prema smrti sažela na način karakterističan za njen stil. Rekla je da je besmrtna i poručila da njenu smrt treba razumjeti kao odlazak na „područje bez signala“. Nakon vijesti o njenoj smrti upravo je ta formulacija ponovo privukla pažnju javnosti.
Završne riječi prenesene su iz njenog vlastitog televizijskog nastupa, pa predstavljaju direktan izraz načina na koji je Rudan željela govoriti o smrti. Dodatnu težinu dobile su kada je na njenoj službenoj Facebook stranici nakon smrti objavljena upravo poruka da je „otišla na područje bez signala“.
Oproštaj: Objava na službenoj Facebook stranici tako je povezala njen javni oproštaj s riječima koje je sama ranije izgovorila. Umjesto klasične formulacije o smrti, upotrijebljena je metafora koja je već bila povezana s njenim pogledom na odlazak. Time je posljednja poruka iz televizijskog razgovora postala svojevrsni simbol oproštaja od književnice poznate po tome što je i najteže teme pretvarala u rečenice koje su istovremeno znale zaboljeti, nasmijati i natjerati čovjeka da zastane.
Službena Facebook stranica Vedrane Rudan predstavlja kanal preko kojeg je javnost obaviještena o njenom odlasku. Relevantna je jer je upravo tamo iskorišten izraz koji je Rudan prethodno sama izgovorila, čime je njena ranija poruka povezana s viješću o smrti.
Lični osvrt: Ja mislim da je velika stvar kada čovjek uspije govoriti otvoreno čak i kada mu je najteže. Ja osjećam da njene riječi o smrti imaju još veću težinu sada kada je više nema. Meni je posebno snažno to što nije pokušavala sakriti ni strah ni teške odluke kroz koje je prolazila. Ja mislim da rečenica o području bez signala zvuči jednostavno, ali govori mnogo. Takve riječi ljudi dugo pamte.
