Ona je glumila da ništa ne zna: Za večerom je zamijenila zdjele i otkrila koliko je daleko suprug bio spreman ići

Viktorija je nekoliko sedmica pokušavala objasniti sebi zbog čega joj se zdravlje iznenada pogoršava, sve dok skrivena kamera nije zabilježila razgovor njenog supruga Marka i sestre Petre. Pet dana kasnije sjedila je za istim stolom s čovjekom za kojeg je vjerovala da planira njenu smrt, gledajući kako iz male bočice sipa prozirnu tečnost u njenu juhu. Kada je nakratko napustio prostoriju, Viktorija je zamijenila njihove zdjele, a dvadesetak minuta kasnije Marku je pozlilo.

Večera u njihovom domu na zagrebačkom Pantovčaku na prvi pogled nije izgledala drugačije od brojnih prethodnih. Marko je spustio zdjelu pred suprugu, nasmiješio joj se i rekao da je pripremio njenu omiljenu juhu jer posljednjih dana djeluje iscrpljeno. Govorio je mirno, rukavi košulje bili su uredno podvrnuti, a kroz velike prozore vidjela su se večernja svjetla Zagreba.

Za Viktoriju je, međutim, upravo taj mir bio zastrašujući. Samo nekoliko trenutaka ranije vidjela je nešto što Marko očigledno nije želio da primijeti. Dok je mislio da poseže za ubrusom, izvadio je iz džepa malu staklenu bočicu i iz nje ulio prozirnu tečnost u zdjelu postavljenu pred nju.

Nije izgledalo kao ulje niti kao začin koji bi pripadao jelu. Viktorija nije reagovala. Prisilila je izraz lica da ostane miran, iako je u tom trenutku bila svjesna da bi jedna pogrešna reakcija mogla otkriti da već zna mnogo više nego što njen suprug pretpostavlja.

Pitanja o novcu počela su prije zdravstvenih problema

Marko je nekada bio čovjek koji bi je poljubio u čelo prije važnog sastanka s investitorima i koji je pred gostima s ponosom govorio o poslovnom uspjehu svoje supruge. Zbog toga Viktorija u početku nije tražila skriveno značenje u njegovim pitanjima o budućnosti kompanije ili osiguranju.

Pitao ju je šta bi se dogodilo s hotelima ako joj se nešto dogodi, na koje račune stiže prihod iz Splita i da li joj je životno osiguranje još aktivno. Takve razgovore u prvi mah objašnjavala je brigom i planiranjem zajedničke budućnosti.

Ubrzo se, međutim, njeno fizičko stanje počelo mijenjati. Budila se s bolovima u želucu, često joj je bilo mučno, gubila je na težini toliko da joj je vjenčani prsten postao prevelik, a pramenovi tamne kose počeli su ostajati na jastuku.

Marko se i tada ponašao kao zabrinut suprug. Govorio joj je da previše radi, da stalna putovanja između Zagreba, Splita i Dubrovnika ostavljaju posljedice i da niko ne može beskonačno živjeti takvim tempom. Njegove riječi zvučale su uvjerljivo upravo zato što su bile upakovane u nježnost i brigu.

Ali Viktorija je cijeli poslovni život provodila analizirajući brojke i prepoznajući obrasce. Kada je počela povezivati trenutke u kojima joj je bilo loše s hranom i pićem koje joj je Marko donosio, njegova ranija pitanja o novcu počela su izgledati sasvim drugačije.

Sumnju je dodatno pojačalo ponašanje njene sestre

U istom periodu sve češće se u njihovom domu pojavljivala Viktorijina sestra Petra. Njihov odnos nikada nije bio jednostavan. Još dok su odrastale u Novom Zagrebu, Viktorija je osjećala da joj sestra zamjera školske nagrade, pohvale profesora i kasniji poslovni uspjeh.

Viktorija je godinama vjerovala da je ta dječija ljubomora ostala iza njih. Međutim, jedne večeri vratila se kući ranije i zatekla Petru i Marka kako sjede veoma blizu jedno drugome na kauču. Čim je ušla, oboje su se naglo odmaknuli.

Njegov izraz lica djelovao joj je neprirodno vedro, dok Petra nije uspijevala zadržati pogled na sestri. Taj kratki prizor bio je dovoljan da Viktorija iste večeri sjedne za kućni računar i provjeri historiju pretraživanja.

Ono što je pronašla dodatno je produbilo sumnju. Među pretragama su se nalazili upiti o otrovima, o smrti koja bi mogla izgledati prirodno, o isplatama životnog osiguranja i prijenosu vlasništva nad kompanijom nakon smrti supružnika.

Viktorija nije odmah optužila Marka. Ispisala je pronađene stranice i sakrila ih u svom uredu u poslovnom tornju u centru Zagreba. Već sljedećeg dana kupila je tri male bežične kamere i postavila ih na različita mjesta u kući.

Jedna je bila skrivena iza kutije s kafom u kuhinji, druga u Markovoj radionici u podrumu, a treća iza uokvirene fotografije u dnevnoj sobi. Prvih nekoliko dana nije zabilježeno ništa što bi potvrdilo njene najgore sumnje.

Kamera je snimila plan za naredni utorak

Marko je sjedio uz Petru, držeći ruku preko njene. Petra je naslonila glavu na njegovo rame, a njihov razgovor nije ostavljao utisak običnog porodičnog susreta. U jednom trenutku pitala ga je koliko će još trajati i rekla da je umorna od pretvaranja.

Markov odgovor Viktorija je čula dok je sjedila pred računarom na poslu.

Viktoriji se prostorija počela mutiti pred očima, ali je nastavila slušati. Petra je zatim izgovorila rečenicu koja je njenoj sestri pokazala da iza svega nije stajao samo odnos između nje i Marka.

„Kad umre, hoteli će biti naši.“

Marko joj je potom pokazao dokumente na telefonu. Prema Viktorijinom opisu, radilo se o krivotvorenim potpisima i izmijenjenim obrascima povezanima s korisnicima osiguranja, kao i planu prema kojem bi vlasništvo nad onim što je godinama stvarala trebalo završiti u Petrinim rukama, dok bi Marko nakon njene smrti nastupao kao ožalošćeni suprug.

Viktorija je sačuvala snimak cijelog razgovora. Ipak, nije odmah pokazala da nešto zna. Narednih pet dana nastavila se ponašati kao ranije. Pretvarala se da normalno jede, da vjeruje suprugu i da nema pojma o razgovoru koji su on i Petra vodili u dnevnoj sobi.

Svaki zajednički obrok za nju je postao test samokontrole. Morala je sjediti pored čovjeka za kojeg je vjerovala da odbrojava dane do večere koju je sam nazvao posljednjom dozom, a istovremeno paziti da ga ničim ne upozori da je njegov plan otkriven.

Kada je stigao utorak, zdjela je već bila na stolu

Te večeri Marko je sam donio juhu. Viktorija je vidjela kako u njenu porciju sipa sadržaj male bočice, ali nije reagovala. Kada joj je rekao da jede, podigla je kašiku i trudila se da ne pokaže koliko joj se ruke tresu.

Tada je zazvonio Markov telefon. Pogledao je ekran, ustao od stola i objasnio da se radi o poslovnom pozivu. Rekao je da će se vratiti za minutu i izašao prema dnevnoj sobi.

Viktorija je reagovala čim je ostala sama. Zamijenila je njihove zdjele. Porculan je zazveckao o sto jer su joj se prsti tresli, ali je uspjela postaviti Markovu nezatrovanu porciju ispred sebe, a zdjelu u koju je vidjela da sipa tečnost na njegovo mjesto.

Kada se vratio, Marko ništa nije primijetio. Sjeo je, izvinio se zbog poziva i rekao da posao nikada ne prestaje. Viktorija ga je pogledala i odgovorila da zaista ne prestaje, ali on, prema njenom opisu, nije shvatio značenje tih riječi.

Počeli su jesti. Viktorija je uzela kašiku iz zdjele za koju je vjerovala da nije sadržavala nepoznatu tečnost. Marko ju je posmatrao, a ona je pokušavala djelovati potpuno normalno.

„Juha je izvrsna“, rekla mu je.

Marko se nasmiješio.

„Za moju prelijepu suprugu, sve.“

Oko dvadeset minuta kasnije prekinuo je rečenicu usred govora. Kašika mu je pala u zdjelu, lice mu je problijedjelo, jednom rukom uhvatio se za ivicu stola, a drugom pritisnuo stomak.

„Viktorija“, prošaptao je. „Nešto nije u redu.“

Viktorija je polako spustila svoju kašiku. U tom trenutku zasvijetlio je ekran Markovog telefona ostavljenog na kuhinjskom pultu.

Na njemu se pojavilo ime njene sestre.

Petra.

Iste žene koja je godinama dolazila za Viktorijin sto, grlila je tokom praznika i govorila joj da je sretna. Iste osobe koju je skrivena kamera nekoliko dana ranije snimila kako s njenim suprugom razgovara o njenoj smrti, hotelima i onome što bi trebalo uslijediti poslije nje.

Na ekranu telefona pojavila se nova poruka.

Viktorija je sada pred sobom imala prizor koji se teško mogao odvojiti od svega što je već pronašla: Marko je sjedio za stolom blijed i držeći se za stomak, dok je na njegovom telefonu stajala poruka osobe koju je kamera zabilježila kao njegovu saradnicu u planu.

Samo nekoliko sedmica ranije Viktorija je pokušavala uvjeriti sebe da su mučnina, bolovi i gubitak težine posljedica prevelikog poslovnog pritiska. Markove riječi o odmoru tada su joj zvučale kao briga. Nakon onoga što je vidjela u historiji pretraživanja, čula na snimku i svjedočila za večerom, sve što joj se događalo dobilo je sasvim drugačiji kontekst.

Pet dana skrivala je činjenicu da zna za razgovor supruga i sestre. Te večeri uspjela je sakriti i da je vidjela bočicu. A kada je zdjela koju je Marko prvobitno namijenio njoj završila pred njim, događaji su se razvili mnogo brže nego što je vjerovatno očekivao čovjek koji je do nekoliko trenutaka ranije sjedio preko puta nje i čekao da pojede juhu.