Gotovo sedamnaestogodišnja djevojka iz Pertha stigla je na ljekarski pregled sa svega 27,3 kilograma i visinom od približno 147 centimetara. Njeno zdravstveno stanje izazvalo je ozbiljnu zabrinutost ljekara, koji su procijenili da joj je potrebna hitna bolnička njega. Prema navodima iznesenim pred Okružnim sudom Zapadne Australije, godinama je živjela u izrazito kontrolisanom porodičnom okruženju, školovala se kod kuće i imala veoma ograničen društveni život. Dodatna pitanja otvorila je tvrdnja tužilaštva da su roditelji izbjegavali medicinsku procjenu uprkos ranijim upozorenjima ljudi iz njenog okruženja. Nakon prijema u bolnicu ustanovljena je teška neuhranjenost, a djevojka je tokom višesedmičnog liječenja počela dobijati na težini.
• Djevojka je neposredno prije 17. rođendana imala 27,3 kilograma i bila visoka oko 147,5 centimetara.
• Plesna instruktorica i drugi ljudi iz njenog okruženja ranije su izrazili zabrinutost zbog njenog izgleda i zdravlja.
• Socijalne službe pokušavale su organizovati medicinsku procjenu, dok su roditelji, prema sudskim navodima, odgađali pregled.
• U bolnici joj je dijagnostikovan četvrti stepen neuhranjenosti i uveden je poseban režim prehrane.
• Tokom 50 dana hospitalizacije dobila je oko sedam kilograma i porasla 3,4 centimetra.
Prvi alarm:
Zabrinutost zbog djevojčinog zdravstvenog stanja nije počela tek kada je stigla u bolnicu. Prema onome što je izneseno na sudu, instruktorica plesa ranije je primijetila njenu veoma nisku težinu i o tome razgovarala s majkom. Djevojka je intenzivno trenirala ples, a to joj je ujedno predstavljalo gotovo jedini redovniji kontakt sa ljudima izvan porodičnog doma. Majka je, prema sudskom iskazu, tvrdila da je njena kćerka dobro. Kasnije su zabrinutost nadležnima prijavili i drugi ljudi povezani s plesnim okruženjem.
Prema izvještaju koji prenosi ono što je izneseno pred Okružnim sudom Zapadne Australije, informacije o prvim upozorenjima potiču iz iskaza povezanih s plesnim instruktorima i postupanja službi za zaštitu djece. Takvi navodi su relevantni jer pokazuju da je zabrinutost postojala prije hospitalizacije, ali ih treba posmatrati u okviru sudskog postupka koji je tada još trajao.
Kontrolisan život:
Djevojka je bila jedino dijete u porodici, školovala se kod kuće i hranila prema strogom veganskom režimu. U sudnici je opisano i ponašanje koje je djelovalo neobično za njene godine: gledala je dječije programe, za 17. rođendan dobila Barbiku, a majka je navodno kontrolisala koliko dugo pere zube i kada može završiti određene svakodnevne aktivnosti. Istovremeno, procjene njenih školskih zadataka i sposobnosti sviranja klavira nisu ukazivale na kognitivne teškoće.
Podaci o načinu života djevojke dolaze iz sudskih navoda i zapažanja bolničkog osoblja prenesenih u izvornom članku. Relevantni su jer opisuju širi kontekst u kojem je živjela, ali sami po sebi ne predstavljaju medicinsku dijagnozu niti automatski dokazuju odgovornost bilo koje osobe.
Odbijeni pregledi:
Nakon što su uključene službe za zaštitu djece, socijalni radnici pokušavali su osigurati da tinejdžerka bude medicinski pregledana. Prema onome što je rečeno na sudu, otac je dobio uputu da je odvede ljekaru, ali je umjesto toga pokušao dobiti potvrdu svog porodičnog ljekara da je djevojka zdrava. Ljekar navodno nije želio izdati takvo pismo bez odgovarajućeg pregleda. Kada su socijalni radnici došli porodičnoj kući, prema sudskim tvrdnjama nisu uspjeli vidjeti djevojku.
Ovaj dio priče zasniva se na informacijama iznesenim tokom postupka pred sudom u Perthu. Izvor je važan jer opisuje kontakte porodice sa zdravstvenim i socijalnim službama, ali se radi o navodima koji se razmatraju u pravnom postupku, pa ih nije opravdano predstavljati kao konačno sudski utvrđene činjenice.
Ljekarski pregled:
Do pregleda je konačno došlo početkom aprila 2021. godine. Djevojka je tada imala gotovo 17 godina, ali su roditelji u dokumentaciji navodno naveli da ima 14. Otac je, prema članku, kasnije priznao krivicu za izmjenu izvoda iz matične knjige rođenih. Na pregledu je izmjereno svega 27,3 kilograma tjelesne mase. Takođe je navedeno da djevojka nikada nije dobila menstruaciju, iako je već bila u pubertetskoj dobi.
Informacije o težini, visini i zdravstvenom stanju potiču iz medicinskih podataka predstavljenih tokom sudskog postupka. Oni su posebno relevantni jer predstavljaju konkretna mjerenja obavljena prilikom pregleda, a ne samo procjene ljudi iz djevojčinog okruženja.
Hitno liječenje:
Ljekarka koja ju je pregledala bila je ozbiljno zabrinuta i savjetovala je roditeljima da djevojku odmah odvedu u Dječiju bolnicu u Perthu. Tamo joj je, prema izvještaju, utvrđen četvrti stepen neuhranjenosti. Medicinski tim je naredio dodatne pretrage i uvođenje nazogastrične sonde, nakon čega je napravljen plan prehrane. Tokom pedeset dana provedenih u bolnici djevojka je dobila približno sedam kilograma, a zabilježen je i rast od 3,4 centimetra.
Podaci o dijagnozi i toku liječenja potiču iz bolničke dokumentacije i informacija iznesenih pred Okružnim sudom Zapadne Australije. Relevantni su jer pokazuju koliko je medicinska intervencija bila intenzivna i kakve su promjene zabilježene tokom hospitalizacije.
Sudski postupak:
Roditelji, čija imena nisu objavljena radi zaštite identiteta njihove kćerke, suočili su se sa optužbama u vezi s neodgovornim ponašanjem prema djetetu koje je moglo dovesti do povrede. Prema izvornom izvještaju, izjasnili su se da nisu krivi po tim optužbama. Zbog toga je važno odvojiti potvrđene medicinske podatke od tvrdnji tužilaštva i drugih navoda koji se tek ispituju pred sudom.
Izvor informacije o pravnom statusu slučaja jeste izvještaj sa suđenja pred Okružnim sudom Zapadne Australije. On je relevantan jer omogućava da se priča predstavi precizno, bez unaprijed donesenog zaključka o krivici dok sudski postupak nije završen.
Ja mislim da je najteži dio ove priče to što je djevojka tako dugo živjela u stanju koje je zabrinulo ljude oko nje. Ja osjećam da dijete mora imati pravo na ljekarsku pomoć kada postoje ozbiljni znaci da nešto nije u redu. Meni je posebno potresno što je njena težina bila toliko mala za njene godine. Ja mislim da je dobro što su ljekari na kraju mogli reagovati i započeti liječenje. Po meni, ovakvi slučajevi pokazuju koliko je važno ozbiljno shvatiti upozorenja nastavnika, ljekara i drugih ljudi koji rade sa djecom.
