Nova pravila za vozače starije od 70 godina? Evo gdje se dozvole obnavljaju češće i šta zakon zaista propisuje

Pitanje trebaju li vozači nakon 70. ili 75. godine prolaziti dodatne zdravstvene provjere sve češće izaziva rasprave o sigurnosti na cestama. Dok neke države već primjenjuju posebna pravila za obnavljanje vozačkih dozvola u starijoj dobi, druge ne postavljaju automatsku dobnu granicu za prestanak vožnje. U Francuskoj pravo upravljanja automobilom kategorije B načelno ne prestaje samo zbog godina, dok se u Velikoj Britaniji dozvola nakon sedamdesete obnavlja svake tri godine. Važno je naglasiti da starost sama po sebi ne znači gubitak sposobnosti za sigurnu vožnju.

Za mnoge ljude automobil predstavlja mnogo više od običnog prevoznog sredstva. Omogućava odlazak u prodavnicu, posjetu porodici, redovne ljekarske preglede i održavanje društvenih kontakata. Posebno je važan starijim osobama koje žive u mjestima s ograničenim javnim prevozom.

Zbog toga rasprave o mogućim dodatnim pregledima za starije vozače izazivaju različite reakcije. Jedni smatraju da bi provjere nakon određene životne dobi mogle doprinijeti sigurnosti, dok drugi upozoravaju da nije pravedno procjenjivati nečije sposobnosti samo prema broju godina.

U stvarnosti, proces starenja ne odvija se jednako kod svih ljudi. Neke osobe i nakon osamdesete godine zadržavaju dobru pokretljivost, vid i sposobnost koncentracije, dok se kod drugih zdravstvene poteškoće mogu pojaviti mnogo ranije.

Najvažnije pitanje nije koliko vozač ima godina, nego može li sigurno upravljati vozilom u različitim saobraćajnim okolnostima.

Upravo zato sve više pažnje privlače individualne procjene zdravstvenih sposobnosti, redovni pregledi i mogućnost dodatne edukacije za vozače starije životne dobi.

Zašto se sve češće raspravlja o starijim vozačima?

Rasprave o sigurnosti starijih učesnika u saobraćaju često se intenziviraju nakon ozbiljnih nesreća. Jedan od događaja koji je izazvao veliku pažnju dogodio se u francuskom gradu La Rochelle, gdje je automobil kojim je upravljala starija žena udario grupu djece na biciklima.

Takvi događaji otvaraju pitanja o zdravstvenoj sposobnosti vozača, odgovornosti i mogućnostima sprečavanja budućih tragedija.

Međutim, pojedinačne saobraćajne nesreće ne mogu biti dovoljan osnov za zaključak da su svi stariji vozači opasni.

Mnogi ljudi u poznijim godinama imaju višedecenijsko iskustvo za volanom. Poznaju saobraćajne propise, svjesni su mogućih rizika i često prilagođavaju brzinu i način vožnje uslovima na cesti.

S druge strane, starenje može biti povezano s određenim zdravstvenim promjenama koje otežavaju upravljanje automobilom.

Među njima se izdvajaju slabljenje vida, smanjena pokretljivost, poteškoće sa sluhom i sporije reagovanje u nepredviđenim situacijama.

Vožnja zahtijeva istovremeno praćenje brojnih informacija. Potrebno je procjenjivati udaljenost drugih vozila, uočavati pješake, reagovati na saobraćajne znakove i donositi odluke u kratkom vremenu.

Ako se određene sposobnosti promijene, pojedine saobraćajne situacije mogu postati zahtjevnije.

Ipak, takve promjene ne pojavljuju se kod svih ljudi istom brzinom i ne znače automatski da osoba mora prestati voziti.

Francuska ne ukida automatski pravo na vožnju nakon 70. godine

Jedan od primjera koji pokazuje koliko se pravila razlikuju jeste Francuska.

Prema informacijama francuskog državnog portala Service-Public, standardna vozačka dozvola kategorije B u obliku kartice ima administrativni rok važenja od petnaest godina.

Nakon isteka tog perioda dokument se obnavlja kroz administrativni postupak. U redovnim okolnostima takvo obnavljanje ne znači ponovno polaganje vozačkog ispita niti obavezan ljekarski pregled.

Posebno je važno razlikovati rok važenja fizičkog dokumenta od samog prava upravljanja vozilom.

Za standardnu kategoriju B u Francuskoj ne postoji automatski prestanak prava na vožnju samo zato što osoba navrši sedamdeset ili sedamdeset pet godina.

Međutim, postoje situacije u kojima zdravstveno stanje može utjecati na pravo upravljanja automobilom. Određena medicinska ograničenja mogu zahtijevati posebnu procjenu ili utjecati na trajanje dozvole.

U Francuskoj sam datum rođenja nije dovoljan razlog da vozač automatski izgubi dozvolu za običan automobil.

To, naravno, ne znači da zdravstvene poteškoće treba zanemariti. Osoba koja primijeti promjene koje utječu na sigurnost vožnje trebala bi zatražiti stručni savjet, bez obzira na godine.

Različita pravila mogu se primjenjivati na profesionalne vozače i određene kategorije vozila, zbog čega nije ispravno sva pravila o vozačkim dozvolama posmatrati kao jedinstvenu cjelinu.

U Velikoj Britaniji dozvola se nakon sedamdesete obnavlja svake tri godine

Velika Britanija primjenjuje drugačiji pristup obnavljanju vozačkih dozvola u starijoj dobi.

Prema informacijama britanske državne službe GOV.UK, vozači u Velikoj Britaniji nakon navršene sedamdesete godine moraju obnoviti vozačku dozvolu, a zatim taj postupak ponavljati svake tri godine.

Prilikom obnavljanja potrebno je potvrditi da osoba ispunjava propisane standarde vida i prijaviti određena zdravstvena stanja koja mogu utjecati na sigurnost upravljanja vozilom.

Važno je naglasiti da ovaj postupak ne znači kako svaki vozač automatski mora ponovo polagati vozački ispit.

Prema pravilima koja su važila u trenutku provjere, redovno obnavljanje za vozače starije od sedamdeset godina zasniva se na odgovarajućoj prijavi zdravstvenih okolnosti i ispunjavanju propisanih uslova.

U januaru 2026. godine britanske vlasti otvorile su javno savjetovanje o mogućnosti uvođenja obaveznih pregleda vida za starije vozače.

Ovaj prijedlog pokazuje da se razmatraju dodatne mjere, ali samo pokretanje savjetovanja ne znači da je predloženo pravilo automatski stupilo na snagu.

Britanski sistem ne propisuje opću gornju dobnu granicu nakon koje svi vozači moraju prestati upravljati automobilom.

Koje zdravstvene promjene mogu utjecati na sigurnost vožnje?

Jedan od najvažnijih faktora sigurne vožnje jeste dobar vid.

Vozač mora pravovremeno prepoznati saobraćajne znakove, pješake, bicikliste i vozila koja se kreću u različitim smjerovima.

S godinama se kod pojedinih ljudi mogu razviti očne bolesti ili promjene vida koje otežavaju vožnju, posebno noću ili pri slabijem osvjetljenju.

Problemi s procjenom udaljenosti, osjetljivost na svjetlost i poteškoće pri čitanju znakova mogu biti razlozi za pregled vida.

Važna je i pokretljivost. Upravljanje automobilom zahtijeva mogućnost okretanja glave, praćenja mrtvih uglova i pravovremenog korištenja komandi.

Osobe koje imaju izražene bolove, ukočenost ili ograničenu pokretljivost mogu primijetiti da određeni pokreti tokom vožnje postaju teži.

Na sigurnost mogu utjecati i pojedini lijekovi. Neki preparati mogu izazvati pospanost, vrtoglavicu ili smanjenu koncentraciju.

Zbog toga je korisno razgovarati s ljekarom ili farmaceutom o mogućem utjecaju terapije na upravljanje vozilom.

Posebnu pažnju treba obratiti ako osoba primijeti da se sve teže snalazi u gustoj saobraćajnoj gužvi, sporije reaguje ili se osjeća nesigurno u situacijama koje joj ranije nisu predstavljale problem.

Takve promjene nisu razlog za stid, ali mogu biti znak da je potrebno dodatno provjeriti zdravstvene sposobnosti.

Redovan pregled vida, odgovarajuća procjena zdravstvenog stanja i prilagođavanje vozačkih navika mogu doprinijeti sigurnijem učešću u saobraćaju.

Za neke vozače korisno može biti izbjegavanje vožnje noću, tokom lošeg vremena ili u izrazito zahtjevnim saobraćajnim okolnostima.

Međutim, takve prilagodbe nisu zamjena za medicinsku procjenu kada zdravstveno stanje ozbiljno utječe na sigurnost.

Kako porodica može pomoći bez oduzimanja osjećaja samostalnosti?

Razgovor o mogućem prestanku vožnje može biti vrlo osjetljiv, posebno za osobu koja je decenijama samostalno upravljala automobilom.

Za mnoge starije ljude vožnja predstavlja važan dio svakodnevne slobode. Omogućava im da samostalno obavljaju kupovinu, posjećuju prijatelje i odlaze na zdravstvene preglede.

Zbog toga članovi porodice trebaju pažljivo pristupiti razgovoru ako primijete promjene u načinu vožnje.

Umjesto optuživanja i ponižavanja, korisnije je govoriti o konkretnim situacijama koje izazivaju zabrinutost.

Naprimjer, ako se osoba često gubi na poznatim relacijama, ima poteškoće s procjenom udaljenosti ili ne primjećuje saobraćajne znakove, takva zapažanja mogu biti razlog za razgovor o pregledu.

Istovremeno je važno saslušati starijeg vozača i razumjeti zbog čega mu je automobil toliko potreban.

Ako se pokaže da osoba više ne može sigurno voziti, porodica može pomoći organizovanjem drugih oblika prevoza.

To mogu biti zajednički odlasci u kupovinu, porodični prevoz, taksi usluge ili javni saobraćaj kada je dostupan.

Važnu ulogu mogu imati i dodatni edukativni programi. Vozači koji su ispit položili prije nekoliko decenija možda nisu jednako upoznati sa svim savremenim tehnologijama u automobilima.

Parking senzori, kamere, sistemi upozorenja i druga pomagala mogu olakšati određene zadatke, ali ne mogu zamijeniti pažnju osobe koja upravlja vozilom.

Zbog toga dodatni časovi vožnje ili obnavljanje znanja o saobraćajnim pravilima mogu biti korisni i ljudima koji imaju dugogodišnje iskustvo.

Posebno je važno razumjeti da iskustvo ne uklanja sve rizike. Promjene u saobraćaju, povećana gustina vozila i složenija infrastruktura mogu zahtijevati dodatno prilagođavanje.

S druge strane, ni mlađa životna dob nije garancija sigurne vožnje. Neodgovorna brzina, korištenje telefona i nepoštovanje propisa mogu predstavljati ozbiljnu opasnost bez obzira na godine vozača.

Zbog toga rasprava o starijim vozačima ne bi trebala stvarati utisak da samo jedna starosna grupa predstavlja problem u saobraćaju.

Sigurna vožnja zavisi od zdravstvenog stanja, pažnje, odgovornosti, iskustva i spremnosti da se vlastite mogućnosti realno procijene.

Kada je riječ o mogućim budućim izmjenama propisa, važno je razlikovati već usvojene zakone od prijedloga koji se tek razmatraju.

Nije tačno tvrditi da će svi vozači nakon sedamdesete godine uskoro automatski izgubiti dozvolu. Pravila se razlikuju među državama, a eventualne promjene moraju biti zvanično donesene prije nego što počnu važiti.

Starijim vozačima zato se preporučuje da prate informacije nadležnih institucija u zemlji u kojoj imaju izdatu dozvolu.

Za osobe koje primijete poteškoće tokom vožnje najvažnije je da ne čekaju ozbiljan incident prije nego što zatraže savjet.

Pravovremena procjena vida, pokretljivosti i drugih zdravstvenih faktora može pomoći da se na vrijeme donesu odgovarajuće odluke.

Istovremeno, oni koji su zdravstveno sposobni i ispunjavaju zakonske uslove ne bi trebali biti unaprijed proglašavani nesigurnim vozačima samo zbog životne dobi.

Godine same po sebi ne određuju kada neko mora prestati voziti. Mnogo je važnije prepoznati trenutak kada zdravstvene ili druge poteškoće počnu ugrožavati sigurnost.

Najbolji pristup podrazumijeva odgovornost svih učesnika u saobraćaju, pravovremene zdravstvene provjere i razumijevanje da se individualne sposobnosti ne mogu pouzdano procijeniti samo prema datumu rođenja.