Postoje televizijski trenuci koji, i nakon nekoliko decenija, uspiju da izazovu iste emocije kao prvog dana, a priča malog Borisa jedan je od njih. Kao devetogodišnjak iz Doma za nezbrinutu djecu u Bijeloj, pred kamerama je govorio o roditeljima koje gotovo nije poznavao, bez ljutnje i bez naučenih rečenica. Njegov razgovor sa dječjim pjesnikom Draganom Radulovićem pogodio je gledaoce širom nekadašnje Jugoslavije jer je dječak želio samo jedno – da upozna majku i oca i sazna zašto je njegov život krenuo drugačijim putem. Više od 35 godina kasnije, dijelovi emisije i dalje se dijele na društvenim mrežama, a mnogi se pitaju šta se dogodilo s dječakom čije su riječi rasplakale generacije. Danas postoje tvrdnje da Boris ima oko 47 godina, živi kod Herceg Novog i radi, ali većina detalja o njegovom sadašnjem životu dolazi iz komentara ljudi koji tvrde da ga poznaju.

• Boris je kao devetogodišnjak živio u Domu za nezbrinutu djecu u Bijeloj.
• Njegov razgovor sa Draganom Radulovićem prikazan je u emisiji „Velike nevolje malog Borisa“.
• Dječak je pred kamerama govorio da želi upoznati majku i oca, bez mržnje prema njima.
• Snimci emisije i danas se dijele društvenim mrežama i izazivaju snažne reakcije.
• Prema nepotvrđenim komentarima ljudi koji tvrde da ga poznaju, Boris danas živi u Kumboru, radi i vodi miran život.
Teško djetinjstvo:
Boris je imao samo devet godina kada je njegova životna priča predstavljena televizijskoj publici. Živio je u Domu za nezbrinutu djecu u Bijeloj, a razgovor koji je sa njim vodio Dragan Radulović nije izgledao kao klasičan televizijski intervju. Dječak je otvoreno pričao o životu bez roditelja i pokušavao razumjeti zašto ga majka nije podizala. Ono što je posebno dotaklo gledaoce bila je njegova neposrednost – nije pokušavao sakriti tugu, ali isto tako nije pokazivao mržnju prema roditeljima.
Prema tekstu portala Mame.rs, Borisova priča zabilježena je u dokumentarnoj emisiji „Velike nevolje malog Borisa“. Izvor se oslanja na sačuvani televizijski snimak razgovora sa Draganom Radulovićem, zbog čega je relevantan za opis onoga što je Boris kao dijete zaista govorio pred kamerama.
Poruka majci:
Jedan od najupečatljivijih trenutaka nastao je kada je Dragan zamolio Borisa da zamisli da se njegova majka nalazi ispred njega. Dječak je tada zamišljao njihov prvi susret i pitao je da li ga uopšte poznaje. Želio je da joj ispriča ko je, da ga vidi i prihvati kao svog sina. Posebno je bilo potresno što, uprkos osjećaju napuštenosti, nije govorio o osveti niti je želio da je kazni. Umjesto toga, ponavljao je da je voli i da želi da se upoznaju.
Ovaj dio priče dolazi direktno iz snimka emisije, koji se i danas širi društvenim mrežama. Sačuvane Borisove riječi predstavljaju neposredno svjedočanstvo tada devetogodišnjeg dječaka, pa su najvažniji izvor za razumijevanje njegovih osjećanja prema majci.
Razgovor s ocem:
Slična emocija pojavila se kada je trebalo da zamisli razgovor sa ocem. Boris je tada spontano odglumio telefonski poziv i objasnio kako bi ocu rekao da ga snimaju dok priča o svom životu. U toj dječjoj zamišljenoj konverzaciji nije bilo velikih optužbi. Činilo se da je mnogo važnije da ga otac čuje i da sazna šta mu se tokom godina događalo. Upravo je ta jednostavnost razgovora ostavila snažan utisak na publiku.
Prema originalnom televizijskom zapisu koji opisuje portal, razgovor sa ocem također je nastao kroz Radulovićeva pitanja i Borisove spontane odgovore. Izvor je važan jer pokazuje da dječak nije imao unaprijed pripremljen tekst, već je neposredno opisivao ono što osjeća.
Čika Dragan:
Veliku ulogu u tome kako je priča predstavljena imao je Dragan Radulović, pjesnik i autor koji je veliki dio stvaralaštva posvetio djeci. Bavio se poezijom, slikarstvom, dokumentarnim programima i kulturnim projektima namijenjenim najmlađima. Njegov način razgovora sa Borisom bio je miran i nenametljiv, zbog čega je dječak mogao govoriti bez osjećaja da ga neko ispituje. Publika je Radulovića pamtila i po brojnim knjigama i emisijama u kojima su upravo djeca i njihove priče bile u centru pažnje.
Biografski podaci u izvornom članku navode Radulovićeva književna djela, dokumentarne emisije i njegov dugogodišnji rad sa djecom. Takve informacije relevantne su jer objašnjavaju zbog čega je mogao uspostaviti posebno povjerenje sa Borisom tokom snimanja.
Život danas:
Najviše pitanja danas izaziva ono što se dogodilo sa Borisom nakon što su kamere ugašene. U komentarima ispod starih snimaka pojavljuju se ljudi koji tvrde da ga poznaju i navode da danas živi u Kumboru, u blizini Herceg Novog, da ima svoj stan i posao. Jedan komentator tvrdio je čak da je dobio priznanje za najboljeg radnika u firmi, dok ga drugi opisuju kao nasmijanog čovjeka koji voli muziku i ples. Navodi se i da ima oko 47 godina, da nije oženjen i da nema djecu. Međutim, nijedan od tih detalja u izvornom tekstu nije nezavisno potvrđen.
Portal jasno navodi da informacije o Borisovom sadašnjem životu dolaze iz komentara na društvenim mrežama ljudi koji tvrde da ga poznaju. Zbog toga te tvrdnje treba predstavljati sa rezervom. One mogu dati okvirnu sliku njegovog života danas, ali ne predstavljaju potvrđene biografske podatke.
Neriješena pitanja:
Ni nakon toliko vremena nema pouzdano potvrđenog odgovora na vjerovatno najveće pitanje – da li je Boris ikada pronašao biološke roditelje. Pojedinci na internetu tvrdili su da njegova porodica potiče iz Bjelopavlića, ali nije poznato da li je došlo do susreta koji je kao devetogodišnjak toliko želio. Upravo zbog toga završetak njegove životne priče za javnost i dalje ostaje nepoznat. Ono što je sačuvano jeste glas dječaka koji je, uprkos napuštenosti, roditeljima govorio sa ljubavlju.
Podaci o mogućnom porijeklu njegovih roditelja također potiču iz komentara korisnika društvenih mreža i nisu nezavisno potvrđeni. Izvor je relevantan samo kao pokazatelj onoga što se godinama govori o Borisu, ali ne može potvrditi da je ikada uspostavio kontakt sa majkom ili ocem.

Ja mislim da je najtužnije to što je jedno dijete samo željelo da upozna svoje roditelje. Ja osjećam da njegove riječi i danas bole upravo zato što u njima nema mržnje. Mislim da je Boris kao dječak pokazao nevjerovatnu zrelost i dobrotu. Voljela bih da je kasnije u životu pronašao ljude uz koje se osjećao voljeno i sigurno. Ja vjerujem da je njegova priča ostala upamćena jer pokazuje koliko dječje srce može biti ranjivo, a opet puno ljubavi.










