U jednom malom mjestu u Bosni i Hercegovini, život Arife Kendić Mujakić i njenog supruga Enesa Mujakića donosi priču punu bola, borbe, nevjerovatne izdržljivosti i žrtve. Njihov brak, koji je na početku djelovao kao obična porodična priča, s vremenom je postao ogledalo životnih iskušenja koje mnogi ne bi mogli ni zamisliti.
- Par je imao dvoje djece i, kako Arifa opisuje, nisu oskudijevali ni u čemu. Ipak, iza zidova njihovog doma krila se priča o izdajama, prevarama i poniženjima. Arifa je otvoreno priznala da je njen muž imao brojne ljubavnice, koje su joj čak dolazile pred vrata, ne skrivajući svoje veze s njim. “On nije bio nešto posebno lijep, ali je imao novac i žene su prosto letjele za njim”, ispričala je kroz gorčinu i ironiju.
Njena priča o jednom takvom susretu s ljubavnicom otkriva mnogo o njenom karakteru – i o snazi da u trenucima poniženja zadrži dostojanstvo, ali i da uzvrati riječima koje odražavaju njen bol. U jednom trenutku, dok se vraćala iz posjete bolnici u Rijeci, žena koja je tvrdila da je bila Enesova ljubavnica prišla joj. Arifa joj je odgovorila bez ustručavanja, rekavši: “Ako si s njim živjela, znači da te je i finansirao. I da znaš – nisi jedina.”
- No, koliko god bila povrijeđena, Arifa nije napustila muža. A onda je došao trenutak koji će njihov život promijeniti iz korijena – nesreća. Enes je pao s visine od devet metara, s jedne zgrade, direktno na betonsku površinu. Preživio je samo zahvaljujući sretnim okolnostima i brzoj reakciji ljekara koji su ga tri puta oživljavali elektrošokovima.
Povrede su bile strašne: slomljena rebra, vilica, potres bubrega, čak 14 dijagnoza, a najgore je prošla njegova glava. Prema riječima Arife i svjedoka, sve ukazuje na to da je prije samog pada Enes fizički napadnut, što je pokrenulo i sudski postupak koji do danas nije završen. Ljekari tvrde da takav prelom lobanje nije mogao nastati samo padom – već da je prethodno bio udarac tupim predmetom.
- Uprkos svemu što joj je učinio, Arifa je ostala uz njega. Brinula se o njemu, mijenjala mu pelene, kupala ga i njegovala, dok se on borio s posljedicama nesreće. Njena odlučnost da mu bude podrška nije došla iz slabosti, već iz unutrašnje snage i osjećaja odgovornosti koji ju je vodio kroz najteže dane.
Njihovoj agoniji tu nije bio kraj. Tokom jednog putovanja vozom, Arifa i njihov sin su gotovo izgubili život. U trenutku kada je voz neočekivano krenuo, dječak je ispao iz vagona, a Arifa je bez razmišljanja skočila za njim. Srećom, oboje su preživjeli. Ljekari su bili šokirani činjenicom da niko nije ostao trajno invalid. “Takav slučaj nisu nikada ranije vidjeli”, ispričala je Arifa.
- Danas, iako još uvijek žive s posljedicama prošlih trauma, Arifa kaže da je zahvalna što se njen muž oporavlja i da vjeruje kako je sve što su prošli “određeno višom silom”. No, i dalje se suočavaju s posljedicama – njihova djeca su bila zlostavljana u školi, morali su ih ispisivati, a svakodnevica im je obilježena Enesovim epileptičnim napadima, s kojima se porodica naučila nositi.
Uprkos svemu, Arifa ne izražava ogorčenost, već više umornu rezignaciju i odlučnost da nastavi dalje. Njena djeca joj pomažu u njezi supruga, a ona se nada da će uz vjeru, strpljenje i snagu, uspjeti sačuvati ono malo mira što im je preostalo.
- Priča Arife Mujakić nije samo priča o bračnoj izdaji i teškim iskušenjima – to je i priča o tome koliko daleko ljudska izdržljivost i ljubav mogu ići kada se suoče sa životnim tragedijama. Ona ne traži sažaljenje, već da se njena priča čuje i razumije – kao dokaz da čak i oni koji najviše trpe mogu ostati snažni i dostojanstveni.
