U današnjem članku vam pišemo o temi koja posljednjih godina izaziva mnogo pitanja, strahova i rasprava među roditeljima širom svijeta – povećanom broju djece kojoj se dijagnostikuje poremećaj iz spektra autizma. Mnogi ljudi se pitaju da li se zaista događa veliki porast broja slučajeva ili se iza statistika krije nešto složenije. Stručnjaci naglašavaju da je za razumijevanje ove teme potrebno razlikovati stvarne promjene u društvu od boljeg prepoznavanja razvojnih razlika kod djece. U nastavku donosimo objašnjenja zbog čega danas više čujemo o autizmu nego ranije i šta roditelji trebaju znati kada primijete određene promjene u razvoju svog djeteta. Najvažnija poruka stručnjaka jeste da znanje, podrška i pravovremena pomoć imaju mnogo veću vrijednost od straha i pogrešnih informacija.
• Veći broj dijagnoza autizma posljednjih godina povezan je i sa boljim prepoznavanjem razvojnih karakteristika kod djece.
• Stručnjaci objašnjavaju da autizam nije posljedica greške roditelja, ishrane ili odgoja djeteta.
• Rano uočavanje razvojnih razlika može pomoći porodicama da na vrijeme pronađu odgovarajuću podršku.
• Djeca iz autističnog spektra imaju različite sposobnosti, interese i potencijale koje treba razvijati.
• Društveno razumijevanje i prihvatanje imaju važnu ulogu u kvalitetu života djece i njihovih porodica.
Promjene:
Posljednjih godina sve više se govori o broju djece kod koje se prepoznaju osobine povezane s autizmom. Takve vijesti kod mnogih roditelja izazivaju zabrinutost jer se često stvaraju utisci da se događa nešto potpuno novo i neobjašnjivo. Ipak, stručnjaci upozoravaju da broj dijagnoza ne treba automatski tumačiti kao dokaz naglog nastanka problema kod djece.
Razlog zbog kojeg danas više porodica dobija odgovore često leži u tome što medicina i društvo bolje razumiju razvojne razlike nego ranije. Ono što je prije nekoliko decenija prolazilo nezapaženo danas se češće prepoznaje i prati.
Prema podacima zdravstvenih institucija koje prate razvojne poremećaje kod djece, povećanje broja evidentiranih slučajeva dijelom je povezano s promjenama u kriterijima dijagnostike i većom dostupnošću stručnih procjena. Ove institucije informacije prikupljaju kroz zdravstvene registre, istraživanja i praćenje razvoja djece.
Prepoznavanje:
U prošlosti mnoga djeca nisu dobijala odgovarajuću procjenu jer nije bilo dovoljno znanja o različitim oblicima autizma. Roditelji i nastavnici često nisu imali informacije koje bi im pomogle da uoče određene razvojne posebnosti. Zbog toga su neka djeca odrastala bez potrebne podrške, iako su imala drugačiji način komunikacije, učenja ili ponašanja.
Danas roditelji mnogo češće obraćaju pažnju na rane znakove razvoja. Promjene u komunikaciji, načinu igre ili reakcijama djeteta mogu biti razlog za razgovor sa stručnjacima, ali nijedan pojedinačan znak ne znači automatski da dijete ima autizam.
Prema stručnim vodičima za razvoj djece, pedijatri i razvojni stručnjaci procjenjuju više različitih područja prije nego što donesu zaključak. Njihove preporuke nastale su na osnovu kliničkog iskustva, istraživanja razvoja djece i praćenja velikog broja porodica.
Uzroci:
Jedna od tema koja je dugo izazivala zabunu među roditeljima jeste pitanje zbog čega nastaje autizam. Na internetu su se godinama pojavljivale različite tvrdnje koje su pokušavale pronaći jednostavan odgovor na veoma složeno pitanje. Takve informacije često su kod porodica stvarale osjećaj krivnje i straha.
Međutim, savremena nauka autizam posmatra kao složenu neurološku različitost koja uključuje različite faktore. Stručnjaci naglašavaju da roditelji nisu odgovorni za razvoj autizma kod svog djeteta i da ne postoji jedna radnja ili odluka koja ga može objasniti.
Prema naučnim pregledima objavljenim u medicinskim časopisima, istraživači proučavaju kombinaciju genetskih i razvojnih faktora koji mogu biti povezani s autizmom. Do tih saznanja dolaze kroz dugogodišnje analize, genetska istraživanja i praćenje razvoja djece.
Podrška:
Kada porodica prvi put čuje dijagnozu, normalno je da se pojave strah, nesigurnost i brojna pitanja o budućnosti djeteta. Mnogi roditelji tada počinju preispitivati svoje postupke i tražiti razlog zbog kojeg se to dogodilo. Stručnjaci ipak naglašavaju da je važnije usmjeriti energiju na ono što djetetu može pomoći nego tražiti krivicu.
Svako dijete razvija se drugačijim tempom. Uz odgovarajuću podršku, mnoga djeca razvijaju komunikaciju, socijalne vještine i pronalaze načine učenja koji najbolje odgovaraju njihovim potrebama.
Prema radu stručnjaka iz oblasti rane intervencije, programi podrške mogu pomoći djeci da razvijaju svoje sposobnosti i lakše se uključe u svakodnevne aktivnosti. Ovi zaključci zasnovani su na radu terapeuta, praćenju djece i iskustvima porodica koje koriste različite oblike pomoći.
Sposobnosti:
Autizam se često u javnosti prikazuje samo kroz poteškoće, ali stručnjaci sve više ukazuju na to da djeca iz spektra imaju različite talente i posebne načine razmišljanja. Neka djeca pokazuju izuzetnu pažnju prema detaljima, snažno pamćenje ili veliki interes za određene oblasti.
Zbog toga je važno dijete posmatrati kao cjelovitu osobu, a ne samo kroz dijagnozu. Svako dijete ima svoje osobine, potrebe i mogućnosti koje treba prepoznati.
Prema istraživanjima iz oblasti obrazovanja i razvoja djece, stručnjaci naglašavaju individualni pristup jer se sposobnosti i izazovi razlikuju od osobe do osobe. Informacije se prikupljaju kroz posmatranje razvoja, rad s djecom i saradnju sa porodicama.
Društvo:
Osim medicinskog dijela, veoma važnu ulogu ima i način na koji okolina prihvata djecu koja se razvijaju drugačije. Mnoge porodice se i dalje suočavaju s nerazumijevanjem, neprijatnim komentarima ili pogrešnim pretpostavkama ljudi koji nemaju dovoljno informacija.
Djeci nije potrebno sažaljenje, nego prilika da budu prihvaćena i da razvijaju svoje potencijale. Kada škola, porodica i zajednica pruže podršku, dijete dobija veće mogućnosti za kvalitetan razvoj.
Prema izvještajima organizacija koje se bave podrškom osobama s autizmom, prihvatanje različitosti i uklanjanje predrasuda predstavljaju važan dio stvaranja boljih uslova za život. Ove organizacije svoje zaključke temelje na iskustvima porodica i radu sa zajednicama.
Budućnost:
Tehnologija i dostupnost informacija danas porodicama nude više mogućnosti nego ranije. Roditelji mogu lakše pronaći stručne savjete, povezati se s drugim porodicama i dobiti informacije koje im pomažu da bolje razumiju potrebe svog djeteta.
Ipak, najvažnije ostaje ono što se nije promijenilo kroz vrijeme – svako dijete treba ljubav, sigurnost i podršku. Nijedna dijagnoza ne može unaprijed odrediti cijeli život jedne osobe.
Prema savremenim pristupima u radu s djecom, stručnjaci ističu da podrška porodice i okoline ima veliki uticaj na razvoj i samostalnost djeteta. Ove spoznaje proizlaze iz dugoročnog rada terapeuta, edukatora i istraživača razvoja.
Ja mislim da se ljudi često uplaše kada čuju riječ autizam jer ne znaju dovoljno o toj temi. Ja osjećam da roditeljima najviše treba podrška, a ne dodatni strah i krivica. Vjerujem da svako dijete zaslužuje da bude prihvaćeno i voljeno baš onakvo kakvo jeste. Meni je važno da društvo više uči i manje osuđuje ono što ne razumije. Na kraju, svako dijete ima svoju vrijednost i svoj put koji treba poštovati.
