U današnjem članku više smo se bazirali na zdravlje koje je jako važno kod svakog čovjeka. Simptomi poput zijevanja nadutosti i hladnih ruku nogu ponekad znaju bit jako zabrinjavajući, zato u nastaku vam donosimo nekoliko jako korisnih savjeta naših poznati stručnjaka.

- Često u svakodnevici zaboravljamo koliko se naše telo menja kroz godine. Ono što smo mogli podneti sa 20, više nije isto sa 30 ili 50 godina. Iako zanemarujemo signale koje telo šalje, postoje stanja koja ne bi trebalo olako shvatati – jedno od njih je anksioznost, tiha i uporna pojava koja utiče na sve više ljudi.
Za razliku od obične brige koju svi povremeno osećamo, anksioznost je kompleksnije stanje. Ona ne nastaje iz konkretnog razloga koji lako možemo objasniti, već je često reakcija na nevidljive, unutrašnje pritiske. Ljudi koji je doživljavaju često ne mogu tačno reći zašto su uznemireni, ali osećaj napetosti, nesigurnosti i iščekivanja nečeg lošeg je stalan. Najveći problem je što se anksioznost razvija postepeno, neprimetno – i mnogi je prepoznaju tek kada im svakodnevni život postane ozbiljno otežan.
- Simptomi ovog stanja su veoma raznoliki i razlikuju se od osobe do osobe. Neki ih osećaju fizički: pojavljuju se trnci, vrtoglavica, stezanje u grudima, slabost u nogama, pa čak i bol u licu, koji može izgledati kao simptom neke druge, fizičke bolesti. Disanje postaje plitko i ubrzano, srce lupa jače, a znojenje se javlja i bez fizičkog napora. Kod nekih postoji i neobičan osećaj kao da su odvojeni od svog tela, kao da nisu „tu“, što dodatno pojačava nelagodu.
I dok telo reaguje, um je u stalnoj pripravnosti. Osoba zahvaćena anksioznošću razmišlja bez prestanka, najčešće o negativnim ishodima. Misli su opsesivne, uvek u potrazi za novim razlozima za brigu. Čak i kada sve deluje mirno spolja, unutra je borba u punom jeku. Sitnice koje nekome ne bi značile ništa, osobi sa anksioznošću mogu postati izvor dubokog straha. Osećaj kontrole nestaje, a donošenje odluka postaje gotovo nemoguće. San se narušava, jer ni telo ni um ne pronalaze pravi odmor. Hronični umor postaje stalni pratilac.
- Pored toga, dolazi i do promena u ponašanju. Ljudi koji se suočavaju s anksioznošću često počinju da izbegavaju aktivnosti koje su nekada činili s lakoćom. Odlazak na posao, susreti s prijateljima, čak i obična kupovina mogu postati izazov. Povlačenje iz društva vodi ka usamljenosti, što dodatno pojačava stanje. Tako se stvara začarani krug iz kojeg je teško izaći bez podrške.
U korenu ovog stanja nalazi se urođeni telesni mehanizam poznat kao „bori se ili beži“. To je odgovor organizma na pretnju: ubrzava se rad srca, mišići se napinju, telo se priprema za akciju. Problem nastaje kada mozak počne da aktivira ovaj mehanizam bez stvarne opasnosti – na stres, obaveze, neizvesnost. Tada telo reaguje kao da je u opasnosti iako objektivno nije. Ta hronična aktivacija dovodi do iscrpljenosti, emocionalne i fizičke.
- Anksioznost se pojavljuje u raznim oblicima. Neki ljudi doživljavaju panične napade, epizode intenzivnog straha koje traju nekoliko minuta, ali ostavljaju dugotrajan trag. Drugi razvijaju fobije, duboko ukorenjene strahove od specifičnih situacija ili objekata. Tu je i socijalna anksioznost, gde strah od osude i mišljenja drugih ljudi postaje toliki da se osoba povlači iz svake društvene interakcije.
Bitno je razlikovati povremenu brigu od klinički značajne anksioznosti. Svi se ponekad osećamo napeto, ali ako simptomi traju nedeljama ili mesecima, ako se javljaju bez jasnog povoda i ometaju normalno funkcionisanje – tada govorimo o ozbiljnom stanju koje zaslužuje pažnju.
- Važno je naglasiti – anksioznost nije slabost. Ona je reakcija organizma na opterećenje. Niko ne bira da se oseća ovako, i zato potražiti pomoć nije znak poraza, već hrabrosti. Danas postoje različiti načini da se stanje ublaži: psihoterapija, promena načina života, fizička aktivnost, podrška porodice i prijatelja, pa čak i lekovi, kada su potrebni.
Negovati mentalno zdravlje mora postati prioritet. Razumevanje anksioznosti i spremnost da se suočimo s njom jeste prvi korak ka ravnoteži. Kada naučimo da prepoznajemo svoje simptome i pružimo sebi razumevanje i pomoć, vraćamo sebi kontrolu i olakšavamo put ka zdravijem i mirnijem životu.