Kada su Sarah i Chris Heller saznali da njihovo dijete neće doći na svijet bez teškoća, suočili su se s prijedlogom koji bi mnoge slomio – medicinska preporuka bila je prekid trudnoće, jer su ultrazvučni nalazi ukazivali na ozbiljnu deformaciju lica.
- Ipak, njihova reakcija bila je drugačija od očekivanog. Nisu se dvoumili. Nisu tražili dodatno vrijeme za razmišljanje. Njihova odluka bila je jasna i nepokolebljiva – prihvatiti i voljeti to dijete, bez obzira na izazove koji ih čekaju.Iako su bili svjesni da će se morati suočiti s fizičkim, medicinskim i emocionalnim posljedicama, njihova ljubav prema nerođenom sinu bila je bezuslovna i snažna. Nisu ih poljuljali ni komentari bližnjih, niti upozorenja liječnika koji su tvrdili da će život s takvim djetetom biti težak. Sarah se sjeća trenutka kad je ugledala prve slike s ultrazvuka – slike koje nisu obećavale tipično roditeljsko veselje. Ali ona je u tim slikama vidjela svoje dijete, ne dijagnozu. U njenim očima, to je bio početak nečeg velikog i važnog, ne kraj.
Njihov sin Brody rođen je s rascjepom usne i nepca, stanjem koje može ozbiljno utjecati na osnovne funkcije poput disanja, jedenja, pa čak i smijanja. Sarah i Chris, iako mladi, pokazali su zrelost i hrabrost kakva se rijetko viđa. Odlučili su dijeliti svoju priču s javnošću, želeći svojim primjerom osnažiti druge roditelje koji se možda nađu u sličnoj situaciji. Njihova poruka bila je jasna – i djeca rođena s drugačijim izgledom zaslužuju jednaku ljubav i priliku za život.
- Od 12. tjedna trudnoće bilo je jasno da će Brody rođenje dočekati s izazovima. No, Sarah nije oklijevala. Odbila je prekid trudnoće. Znala je da je pred njom borba, ali vjerovala je da će njeno dijete imati sretan i ispunjen život. Danas, nakon nekoliko teških operacija, Brody je veseli šestogodišnjak, okružen pažnjom i podrškom. Prošao je kroz medicinske zahvate koji su mu omogućili normalan razvoj, ali ono što ga je najviše oblikovalo bila je ljubav njegovih roditelja.
Fotografije koje su dijelili na društvenim mrežama izazvale su lavinu reakcija. Neki su slali riječi podrške, drugi su postavljali nepristojna pitanja. Sarah je, umjesto da uzvraća ljutnjom, odlučila da na sve odgovara strpljivo i edukativno. Njen cilj nije bio dokazivanje, već širenje svijesti. Vjerovala je da će njezin sin s vremenom naučiti kako se nositi s pogledima, pitanjima i predrasudama – ali i da će znati ponosno stati iza svog identiteta.
- Brody je, osim što je donio radost u njihov život, otvorio vrata brojnim drugim porodicama koje su se obratile Sarah i Chrisu s vlastitim pričama. Shvatili su da nisu sami, i da njihova priča ima moć da mijenja percepciju društva. Ljudi iz različitih dijelova svijeta nudili su podršku, molitve, pa čak i pomoć. Njihova borba postala je simbol otpornosti, ne samo za djecu s rascjepom, već za svako dijete koje se rodi s bilo kakvim izazovom.
Sarah kaže da je ponosna što je poslušala svoje srce, a ne strah. Zahvalna je što je imala hrabrost reći „da“ životu, čak i kada su svi oko nje govorili „ne“. Iako svjesna da njihova svakodnevica nije kao kod drugih obitelji, nikada ne bi mijenjala svoj put. Brody ju je naučio da se istinska ljepota krije u autentičnosti, a snaga u prihvatanju.Za Sarah i Chrisa, Brody nije “dijete s deformacijom”. On je njihov sin, njihova radost, njihov učitelj. Njegov osmijeh, premda prošao kroz hirurške korekcije, nosi sve ono što jedan roditelj može poželjeti – ljubav, zahvalnost i nadu.
