Moramo priznat da nas je sve potresla smrt velikog umijetnika Josipa Pejakovića koji je ostavio veliki trag na sve nas. Njegov odlazak duboko je potresao ne samo publiku, već i kolege, prijatelje i sve one koji su ga kroz decenije pratili i poštovali. Dragan Stojković Bosanac, poznati muzičar priznao je da i dalje ne može da povjeruje da Josipa više nema.
- Vijest o smrti Josipa Pejakovića, velikog umjetnika i jedne od najznačajnijih ličnosti bosanskohercegovačkog pozorišta, književnosti i kulture, odjeknula je poput groma širom regiona.
Na svom Instagram profilu, Bosanac je objavio emotivnu posvetu pokojnom prijatelju uz crno-bijelu fotografiju koja odiše tugom i nostalgijom. U opisu fotografije stoji posljednji pozdrav Josipu Pejakoviću, čovjeku s kojim je dijelio godine prijateljstva i umjetničkog uvažavanja. “Zbogom, dragi prijatelju. Ostaješ zauvijek u mom srcu,” napisao je Bosanac, dodajući nekoliko riječi koje svjedoče o dubini njihovog odnosa.
Njihovo prijateljstvo bilo je utkano od uzajamnog poštovanja i istinske ljudske povezanosti. Pejakovićev odlazak ostavio je prazninu koju je teško popuniti, ali i bogato umjetničko naslijeđe koje će nadživjeti vrijeme i ostati inspiracija generacijama koje dolaze.
Život posvećen umjetnosti i borbi
- Josip Pejaković bio je umjetnik rijetke snage. Njegovi uvjerljivi monolozi, kultne uloge u filmovima i pozorištu, kao i nepokolebljivi duh, učinili su ga simbolom jedne epohe. Preminuo je prije dva dana, u 78. godini, nakon duge i teške borbe sa zdravstvenim problemima. Kroz godine suočio se s čak 17 operacija, ali ni fizička bol nije slomila njegovu kreativnu strast niti ljubav prema sceni.
Svoj umjetnički put Pejaković je gradio predano i strastveno. Nastupio je u više od 50 predstava Narodnog pozorišta u Sarajevu, a publika ga pamti i po snažnim monodramama koje su osvajale srca gledalaca širom bivše Jugoslavije. Njegove izvedbe u komadima poput “Za kim zvona zvone”, “Kuća žalosti”, “Višnjik” i “Braća Karamazovi” ostaju zapisane u analima historije teatra. Njegov dar za prenošenje emocija i složenih životnih priča učinio je da svaki lik koji je odigrao ostane upamćen kao stvarna, opipljiva osoba.
Bosanac – prijatelj koji pamti i čuva uspomene
- Dok se cijela regija oprašta od Josipa Pejakovića, Bosanac ne skriva koliko ga je ova vijest pogodila. Njegova objava na društvenim mrežama svjedoči o boli koju osjeća zbog gubitka prijatelja. Njihovo poznanstvo nije bilo površno – povezivala ih je ljubav prema umjetnosti, međusobno razumijevanje i beskrajno poštovanje.
“Otišao je čovjek koji je znao dotaknuti dušu. Njegove riječi i uloge ostaju zauvijek s nama,” napisao je Bosanac. Njegova reakcija pokazuje koliko je teško oprostiti se od nekoga ko je svojom prisutnošću oplemenio živote drugih.
Privatni život u sjeni reflektora
Bosanac, i sam osoba koja godinama nosi teret javne pažnje, poznat je kao čovjek koji uspješno balansira između profesionalnog uspjeha i porodične harmonije. Sa suprugom Dunjom u braku je četrdeset i pet godina, što je u današnjem svijetu prava rijetkost. Njegova supruga je, kako je često govorio, “moj stub i najiskreniji oslonac.”
- “Zahvalan sam što moja Dunja nikada nije tražila slavu kroz moj uspjeh. Ona brine o našoj porodici, a ja o njoj. To je ljubav koja traje i koja se ne gasi,” priznao je jednom prilikom. Dunja je odlučila svoj život zadržati podalje od kamera, dok je Bosanac isticao koliko cijeni njenu tišinu i posvećenost porodici.
Njihov sklad je posebno došao do izražaja u trenucima kada su tragedije i gubici potresali njihove prijatelje. Bosanac je uvijek bio uz one kojima je bio potreban, baš kao što je i sada, u mislima i molitvama, uz porodicu pokojnog Pejakovića.
Odlazak koji boli
Josip Pejaković nije bio samo glumac – bio je simbol epohe, čovjek koji je znao pretočiti životne tuge i radosti u umjetnost. Njegov odlazak podsjetio je region na prolaznost života, ali i na moć umjetnosti da traje i kada ljudi odu.
“Svojim glasom i pojavom znao je ispuniti svaki prostor, a sada je ostala tišina,” napisao je jedan od njegovih kolega. Upravo ta tišina sada ispunjava srca onih koji su ga voljeli i cijenili.
