Kroz vijekove, čovjek je osluškivao prirodu i učio iz nje. Nije bilo knjiga, ali je bilo predanja, priča koje su prenošene s koljena na koljeno. Drveće i biljke nisu bile samo ukras ili izvor hrane one su bile simboli, znakovi, vodiči. U narodnoj tradiciji, gotovo svako stablo imalo je svoju ulogu – donosilo je sreću, štitilo dom, ali je ponekad moglo biti i izvor nesreće.
- Jedno od najpoznatijih i najrasprostranjenijih vjerovanja odnosi se na orah, drvo koje su mnogi naši preci izbjegavali saditi u blizini kuće. Iako ga današnje generacije sve češće sade zbog plodova ili sjene, stara narodna mudrost upozorava na njegovu „tešku prirodu“. Smatralo se da orah baca hladnu, nepomičnu sjenu koja unosi nemir u kuću, i da njegovo snažno korijenje može čak narušiti temelje doma. Postojalo je i uvjerenje da „ni trava pod orahom ne raste“, a takva slika nije obećavala sklad ili blagostanje. (Izvor: Usmena predanja sela srednje Bosne)
Zanimljivo je kako se i danas može čuti kako stariji govore da je „pod orahom uvijek tišina, ali ona koja pritišće“. Možda je to samo plod stare simbolike, a možda i suptilna poruka da ne narušavamo prirodnu ravnotežu sadnjom drveća koje ne „diše“ zajedno s prostorom oko kuće. Upravo zato su naši preci birali druga stabla – ona koja su, kako su vjerovali, nosila blagotvornu energiju i donijela zdravlje ukućanima.
- Jedan od najsvetijih simbola u narodnoj kulturi svakako je hrast lužnjak. Njegova čvrstoća i dugovječnost činili su ga gotovo svetim drvetom. Saditi ga u dvorištu značilo je poštovati prirodu, osloniti se na stabilnost i zaštitu. Hrast je, osim što pruža bogat, gust hlad, bio i prostor okupljanja – pod njegovim granama često su se vodili razgovori, donosile odluke, pa čak i slavili važni porodični događaji. (Izvor: Etnografska zbirka muzeja u Novom Sadu)
Sličnu snagu simbolike nosi i lipa, drvo koje ne samo da uljepšava prostor svojim nježnim, mirisnim cvjetovima, već je i lijek iz prirode. Cvijet lipe koristi se u čajevima za smirenje i prehlade, a njena prisutnost u dvorištu privlači pčele i stvara osjećaj blagostanja. U mnogim krajevima, lipa se sadila uz kuće upravo zato što je donosila „meku“ energiju – onu koja liječi, spaja i miri.
Vrba, često uz rijeke i potoke, također je našla svoje mjesto u narodnim običajima. Njena savitljivost i elegancija korištene su u raznim obredima, posebno tokom proljeća i Uskrsa. U mnogim krajevima grančice vrbe unosile su se u kuću kao zaštita i simbol buđenja prirode. Njena kora, bogata salicinom, bila je narodni lijek protiv groznice i bolova mnogo prije nego što su došli ljekovi iz apoteka.
- Glog je još jedno drvo kojem se u narodu pridavala posebna pažnja. Osim što se koristi kao prirodni lijek za srčane tegobe, njegov trnoviti karakter simbolizirao je zaštitu doma od negativnih uticaja. Sadnja gloga uz ivice imanja stvarala je prirodnu živicu, ali i osjećaj sigurnosti. Njegove crvene bobice, osim što su jestive, korištene su u pripremi sokova, sirupa i raznih pripravaka.
Kad je riječ o voćkama, jabuka i šljiva zauzimale su posebno mjesto u domaćinstvu. Jabuka je bila simbol plodnosti, zdravlja i obnove, često prisutna u svadbenim običajima. Šljiva, s druge strane, bila je stablo od kojeg se pravilo sve – od sušenih plodova do rakije. Njene sorte prenosile su se kroz generacije, i gotovo da nije bilo kuće bez nje. (Izvor: Zavičajna zbirka „Plodovi kraja“, Banja Luka)
- Uređenje dvorišta, prema tim vjerovanjima, nije bila samo stvar estetike, već i duhovne ravnoteže. Biralo se s osjećajem, poštovanjem prema zemlji i prirodi. Drvo nije bilo slučajno posađeno – ono je bilo dio doma, član porodice. Danas, kada su mnoge od tih priča zaboravljene ili zanemarene, možda vrijedi zastati i prisjetiti se da priroda ima svoj jezik. I da nas često, ako je pažljivo slušamo, može naučiti više nego što mislimo.
Moderno istraživanje objavljeno na BBC Earth ističe da drveće, osim što obogaćuje prostor i pruža kisik, ima i duboki psihološki uticaj na ljude. U tekstu pod naslovom “The secret language of trees” navodi se da određene vrste drveća mogu povećati osjećaj sigurnosti, umanjiti stres i poboljšati emocionalno zdravlje ljudi koji ih okružuju. Više o tome možete pročitati ovdje: https://www.bbcearth.com/news/the-secret-language-of-trees
U vremenu kada sve više tragamo za mirom i povezanošću, možda je upravo stablo ono što nam nedostaje – ne kao dekoracija, već kao tihi saputnik koji pamti, čuva i tiho štiti naš dom. Izbor između oraha i lipe, između sjene i svjetlosti, nekad je bio važan kao i životna odluka. Možda još uvijek jeste – samo smo zaboravili slušati.
