Kada se govori o muzičkim legendama Balkana, Haris Džinović gotovo uvijek zauzima istaknuto mjesto. Njegov specifičan glas i pjesme poput “I tebe sam sit kafano” ili “Pusti me da živim” obilježile su živote mnogih generacija.
- Publika ga prepoznaje ne samo po muzičkom izrazu, već i po autentičnom stilu koji ga čini jednim od najprepoznatljivijih izvođača na prostoru bivše Jugoslavije. Međutim, osim njegove karijere i pjesama, javnost je oduvijek intrigirala i tema njegovog ličnog identiteta – da li se osjeća Bošnjakom ili Srbinom.
U jednom od nedavnih intervjua, novinar mu je direktno postavio pitanje na ovu temu. Mnogi su očekivali neodređen odgovor, možda i pokušaj izbjegavanja, ali Haris je ostao miran i koncizan. Njegova izjava bila je jasna: “Ja sam Haris Džinović. Nikada nisam dijelio ljude po nacijama, niti ću to ikada raditi. Važno je kakav si čovjek, a ne šta piše u tvojoj ličnoj karti.” Ovim riječima pokazao je da mu je važnije kakve vrijednosti nosi čovjek nego formalna pripadnost naciji ili vjeri.
- Njegov stav odjeknuo je snažno među publikom. Jedan dio javnosti oduševljeno je pozdravio ovakav odgovor, naglašavajući da je upravo takav glas tolerancije i otvorenosti ono što regionu nedostaje. Komentari na društvenim mrežama uglavnom su išli u tom pravcu – mnogi su isticali kako umjetnost, a posebno muzika, treba da bude univerzalna i da povezuje ljude, a ne da ih razdvaja. “Budimo ljudi prije svega”, glasila je jedna od poruka koja se najčešće dijelila među fanovima.
Ipak, nisu svi bili istog mišljenja. Bilo je i onih koji su kritikovali Harisov stav, smatrajući da se “sakrio iza univerzalnih poruka” i da bi trebao da zauzme jasniji stav o svom identitetu. No, Džinović je i tu ostao dosljedan, naglasivši da ga nacionalne etikete nikada nisu definisale. “Ja sam umjetnik, a ne političar. Moj identitet je moja stvar, a moja muzika pripada svima,” rekao je, podvlačeći razliku između ličnog života i profesionalne misije.
Njegova karijera, u stvari, najbolje potvrđuje ono što govori. Koncerti Harisa Džinovića godinama su rasprodati u Beogradu, Sarajevu, Zagrebu, Podgorici i mnogim drugim gradovima. Njegove pjesme se pjevaju jednako snažno u svim sredinama, bez obzira na granice i različitosti. Upravo ta univerzalnost muzike učinila ga je izvođačem koji prevazilazi sve barijere.
- Bez obzira na to da li se pojedinci slažu ili ne s njegovim riječima, jedno ostaje nesporno: Haris Džinović je tokom decenija izgradio status simbola muzike koja spaja. Njegova poruka ljudskosti, otvorenosti i slobode ličnog izbora odzvanja jednako snažno kao i njegovi stihovi. Možda baš tu leži i tajna njegove dugovječne popularnosti – u jednostavnoj, ali moćnoj misli: “Ja sam Haris Džinović, a muzika je moja jedina nacija.”
