Oluja ju je dovela u sobu s Don Carlosom, čovjekom kojeg se grad navodno plašio: U sobi 307 bio je samo jedan krevet
Emma je usred snažne oluje ostala bez prijevoza i slobodne hotelske sobe, pa je na kraju prihvatila jedinu ponudu koju je imala — da prenoći u sobi Don Carlosa, muškarca o kojem su gradom kružile zastrašujuće priče. Kada su stigli do luksuzne sobe 307, ugledala je samo jedan krevet, a njen strah dodatno je porastao kada je Carlos zaključao vrata i primijetio koliko je uznemirena.
Oluja je te noći potpuno promijenila Emmine planove. Kiša je padala toliko snažno da su ulice ubrzo ostale gotovo prazne, dok je vjetar savijao stabla i nosio vodu preko ceste. Povremeni bljeskovi munje na nekoliko sekundi osvjetljavali su okolinu, a grmljavina je odjekivala dovoljno snažno da su podrhtavali prozori i uključivali se automobilski alarmi.
Emma se u takvim okolnostima našla daleko od mjesta na kojem je namjeravala završiti putovanje. Autobus kojim je putovala pokvario se nekoliko sati ranije nasred ceste. Vozač je putnicima rekao da će pozvati pomoć, ali zbog poplavljenih puteva i nevremena postalo je jasno da se situacija vjerovatno neće riješiti prije jutra.
Kada je u daljini ugledala svjetla hotela, činilo joj se da je napokon pronašla sigurno mjesto za ostatak noći. Do zgrade je stigla potpuno mokra. Haljina joj se natopila vodom, mokra kosa lijepila joj se uz lice, a voda joj je ušla čak i u cipele.
Hotel je bio pun, a povratak na ulicu nije dolazio u obzir
Emma je odmah prišla recepciji i izvadila dokumente. Nije tražila luksuz niti određenu vrstu smještaja. Nakon svega što je prošla, željela je samo zatvorenu prostoriju u kojoj bi mogla sačekati jutro i nastavak putovanja.
— Trebam bilo koju slobodnu sobu. Samo za jednu noć, zamolila je vadeći dokumente.
— Emma
Recepcionar joj, međutim, nije mogao pomoći. Zbog zatvorenih cesta veliki broj ljudi već se sklonio upravo u taj hotel, pa slobodnih soba više nije bilo. Emma ga je zamolila da ponovo provjeri i ponudila da plati čak dvostruku cijenu, ali odgovor se nije promijenio.
Situacija je bila neugodna i zbog toga što gotovo nije imala rezervnu mogućnost. Najbliži grad nalazio se nekoliko kilometara dalje, baterija na telefonu bila joj je pri kraju, a u takvom nevremenu nije mogla računati ni na taksi.
Vratiti se na ulicu značilo bi ponovo izaći na snažnu kišu i vjetar bez jasne ideje gdje bi mogla otići. Ostati u predvorju također nije izgledalo kao sigurno rješenje za cijelu noć.
POZADINA DOGAĐAJA
Emma je do hotela stigla nakon što se autobus kojim je putovala pokvario na cesti. Zbog oluje su putevi bili poplavljeni, pomoć se očekivala tek do jutra, a hotel je već bio popunjen drugim putnicima koji su se sklonili od nevremena. Upravo u trenutku kada je shvatila da nema slobodnu sobu, primijetila je muškarca kojeg je prepoznala sa fotografija.
U predvorju je sjedio Don Carlos
U udaljenom dijelu hotelskog predvorja nalazila se velika kožna fotelja. U njoj je sjedio visok muškarac odjeven u crnu košulju. Emma ga je prepoznala gotovo odmah, iako ga nikada ranije nije upoznala.
Zvao se Don Carlos. Prema priči, po gradu su o njemu kružile brojne zastrašujuće glasine. Govorilo se da ljudi koji mu se suprotstave mogu nestati bez traga, da je sposoban na okrutne postupke i da čak ni policija ne želi ulaziti u njegove poslove.
Izvor te glasine ne potvrđuje kao činjenice, ali upravo su one oblikovale način na koji ga je Emma doživljavala kada ga je vidjela nekoliko metara od sebe. Za nju on nije bio samo nepoznati gost hotela, nego čovjek čije je ime povezivala sa svim pričama koje je ranije slušala.
Carlos je polako ustao iz fotelje i prišao recepciji. Njegovo približavanje odmah je promijenilo atmosferu u predvorju. Prema priči, ljudi koji su se tamo nalazili utihnuli su kada je prišao.
Čuo je razgovor između Emme i recepcionara i ponudio rješenje koje ona nije očekivala.
— U mojoj sobi ima dovoljno mjesta, rekao je mirno. Djevojka može prespavati tamo.
— Don Carlos
Emma ga je uplašeno pogledala i odmah pokušala odbiti. Zahvalila mu se i rekla da će pronaći drugo rješenje. Međutim, Carlos joj je skrenuo pažnju na ono što se nalazilo iza hotelskih prozora.
Oluja nije slabila. Kiša je i dalje udarala po staklu, a cesta kojom je došla bila je u još lošijem stanju nego ranije. Carlos ju je pitao kakvo tačno drugo rješenje namjerava pronaći i hoće li zaista provesti noć napolju.
Emma nije imala dobar odgovor. Hotel nije imao sobu, nije mogla lako otići do drugog grada, telefon joj se praznio, a nevrijeme je učinilo nastavak putovanja gotovo nemogućim. Između neprijatne ponude nepoznatog čovjeka i izlaska na oluju, na kraju je prihvatila njegovu pomoć.
Soba 307 bila je velika i luksuzna, ali imala je samo jedan krevet
Nekoliko minuta kasnije Emma i Carlos krenuli su prema gornjem katu hotela. Dok su prolazili hodnikom, ona je i dalje bila svjesna svega što je ranije čula o čovjeku pored sebe. Činjenica da nije imala drugo mjesto za noćenje nije uklonila njen strah.
Kada je ušla u Carlosovu sobu, primijetila je da je prostrana i luksuzno uređena. Međutim, jedan detalj odmah je privukao svu njenu pažnju. U prostoriji se nalazio samo jedan krevet.
Situacija je postala još neprijatnija nekoliko trenutaka kasnije. Čim je Emma ušla, Carlos je zatvorio vrata iza njih. Zatim je polako okrenuo ključ u bravi.
Djevojčino srce počelo je ubrzano kucati. Bila je sama u zaključanoj hotelskoj sobi sa čovjekom kojeg je grad, barem prema pričama koje je čula, povezivao sa opasnošću i nestancima.
VAŽAN TRENUTAK: Emma je tek po ulasku shvatila da u sobi 307 postoji samo jedan krevet. Kada je Carlos nakon toga zaključao vrata, njen strah postao je vidljiv, što je i on odmah primijetio.
Carlos ju je pogledao i nasmiješio se. Nije mu promaklo da se Emma, uprkos pokušaju da ostane pribrana, osjeća nesigurno.
Tada joj je postavio pitanje koje je dodatno naglasilo okolnosti u kojima se našla.
— Jedna soba, jedan krevet za dvoje. Zar me se ne bojiš?
— Don Carlos
Emma je drhtala, ali nije željela pokazati koliko ju je situacija zapravo uznemirila. Odgovorila mu je da, kada bi ga se zaista bojala, ne bi ni došla s njim u sobu.
Carlos joj je odmah ukazao na ono što je oboje znalo. Njen dolazak nije bio rezultat povjerenja. Bio je posljedica činjenice da joj oluja, pokvareni autobus i popunjen hotel praktično nisu ostavili drugu mogućnost.
Njegove riječi bile su kratke.
— Došla si jer nisi imala kamo otići.
— Don Carlos
Vrata su bila zaključana, a oluja je i dalje bjesnjela vani
Emma je tada ostala u sobi 307 sa čovjekom kojeg je do tog trenutka poznavala samo kroz fotografije i glasine. Iza zaključanih vrata nalazio se jedan krevet, dok je iza hotelskih prozora nevrijeme praktično onemogućavalo odlazak.
Do samo nekoliko sati ranije njen najveći problem bio je pokvareni autobus. Zatim je ostala bez smještaja, a sada se našla u situaciji koju nije mogla predvidjeti kada je ugledala svjetla hotela i pomislila da je napokon pronašla sigurno mjesto.
Izvor priču završava upravo na tom mjestu i ne otkriva šta se nakon razgovora Emme i Carlosa te noći zaista dogodilo u sobi 307. Zbog toga se iz dostupnog dijela ne može zaključiti da li su glasine o Carlosu imale ikakve veze sa događajima koji su uslijedili niti šta je izazvalo najavljeni zastrašujući obrat.
Ono što je do tog trenutka bilo jasno jeste da je Emma, zbog okolnosti koje nije mogla kontrolisati, prihvatila noćenje kod čovjeka kojeg se plašila. Dok je oluja nastavila udarati po hotelu, vrata sobe bila su zaključana, a njih dvoje ostali su sami pred noći čiji nastavak u dostavljenom izvoru nije otkriven.
