Imala je samo 19 godina kada je prihvatila posao čuvanja dječaka u kući žene koju je od prvog susreta doživljavala kao veoma lijepu, sređenu i pomalo tajanstvenu. Njena obaveza uglavnom je počinjala oko 19 sati, kada bi majka izašla iz kuće, a završavala se prije ponoći, jer se žena gotovo uvijek vraćala u približno isto vrijeme. Mlada dadilja nikada nije previše ispitivala gdje odlazi niti zbog čega joj je raspored toliko precizan. Sve je djelovalo dovoljno uobičajeno sve do jedne noći kada se ponoć približila, a od dječakove majke nije bilo ni traga. Nekoliko sati kasnije, dok je pokušavala shvatiti šta se događa, uključila je televizor i na ekranu ugledala upravo ženu koju je bezuspješno pokušavala dobiti telefonom.
• Devetnaestogodišnja djevojka redovno je čuvala dječaka dok je njegova majka izlazila navečer.
• Majka je obično odlazila oko 19 sati i vraćala se prije ponoći.
• Jedne noći nije se pojavila u očekivano vrijeme niti je odgovarala na telefonske pozive.
• Dadilja je ostala u kući s dječakom i počela ozbiljno brinuti.
• Oko tri sata ujutro uključila je televizor i ostala zatečena kada je na ekranu ugledala dječakovu majku.
Uobičajene večeri:
Posao je u početku djelovao jednostavno. Djevojka bi stigla u kuću prije nego što majka izađe, preuzela brigu o dječaku i provela nekoliko sati s njim dok se žena ne vrati. Nije bilo neobičnih pravila niti razloga da pomisli kako se iza tih večernjih izlazaka krije nešto što bi je trebalo zabrinuti. Upravo je ta rutina stvarala osjećaj sigurnosti: odlazak u isto vrijeme, nekoliko sati čekanja i povratak prije ponoći.
Prema fragmentu priče koji je dostavljen, isti obrazac ponavljao se tokom večeri kada je djevojka čuvala dijete. Izvor informacija je njeno lično prisjećanje, pa je relevantan jer upravo iz tog ustaljenog rasporeda kasnije proizlazi zabrinutost kada se majka prvi put ne vrati na vrijeme.
Neobična noć:
Te večeri sve je počelo kao i ranije. Majka je izašla iz kuće, a dadilja je ostala s dječakom očekujući da će nekoliko sati kasnije čuti otključavanje vrata. Međutim, vrijeme je prolazilo. Ponoć je stigla, a žene nije bilo. U početku je pokušavala sebe uvjeriti da je vjerovatno samo zadržana, ali što je više vremena prolazilo, sve joj je teže bilo ignorisati osjećaj da nešto nije u redu.
Dostavljeni fragment naglašava da se majka te noći nije vratila u vrijeme na koje je dadilja bila navikla. Taj detalj je ključan jer odstupanje od ranijeg obrasca predstavlja prvi znak da se dogodilo nešto neuobičajeno.
Bez odgovora:
Djevojka je pokušala nazvati majku. Poziv je ostao bez odgovora. Pokušala je ponovo, ali situacija se nije promijenila. Nije znala da li treba nekoga obavijestiti, nastaviti čekati ili pretpostaviti da je žena jednostavno spriječena da se javi. Dok je dijete bilo u kući s njom, osjećaj odgovornosti dodatno je povećavao nervozu.
Prema njenom svjedočenju, zabrinutost nije nastala samo zbog kašnjenja, nego i zbog činjenice da žena više nije odgovarala na telefon. Ta informacija važna je jer pokazuje da dadilja nije odmah donosila dramatične zaključke, već je najprije pokušala uspostaviti kontakt.
Duga noć:
Kako su sati odmicali, kuća je postajala sve tiša, a djevojka sve nemirnija. Nije imala nikakvo objašnjenje za nestanak žene koju je do tada smatrala pouzdanom kada je riječ o povratku kući. Bilo je već duboko u noć kada je odustala od stalnog provjeravanja telefona i pokušala pronaći nešto što će joj odvući pažnju. Oko tri sata ujutro odlučila je uključiti televizor.
Fragment priče upravo taj trenutak navodi kao uvod u najveći preokret. Vrijeme od oko tri sata ujutro važno je jer pokazuje koliko je dugo žena već kasnila i koliko se situacija razlikovala od svih prethodnih večeri.
Televizijski ekran:
Nije očekivala da će joj televizor dati bilo kakav odgovor. Međutim, čim se slika pojavila na ekranu, ukočila se. Pred njom je bila žena koju je cijelu noć pokušavala dobiti telefonom – majka dječaka kojeg je čuvala. Do tog trenutka nije znala gdje se nalazi, zašto se nije vratila niti zašto se ne javlja, a sada se iznenada pojavila pred njenim očima na televizijskom programu.
Dostavljeni dio priče završava upravo otkrićem da je dadilja u tri sata ujutro ugledala dječakovu majku na televiziji. Ne navodi se u kakvom programu se pojavila, šta je radila niti zbog čega je bila na ekranu, pa se taj dio ne može pouzdano dopuniti bez izmišljanja.
Otvorena misterija:
Najveće pitanje ostalo je bez odgovora: šta je mlada dadilja zapravo vidjela kada je prepoznala ženu? Sam trenutak bio je dovoljno neočekivan da ga je godinama kasnije opisivala kao scenu zbog koje se doslovno zaledila pred televizorom. Ono što je do tada izgledalo kao običan posao čuvanja djeteta u jednoj mirnoj kući odjednom je dobilo potpuno drugačiju dimenziju. Ipak, bez nastavka originalnog svjedočenja ne može se tvrditi šta je uslijedilo.
Izvorni fragment prekida priču riječima koje najavljuju otkrivanje identiteta ili okolnosti vezanih za ženu, ali nastavak nije dostavljen. Zbog toga je najpreciznije zadržati ovaj događaj kao nerazriješen preokret, umjesto dodavati detalje koji nisu potvrđeni.
Ja mislim da bih se i ja jako uplašila da se nađem u takvoj situaciji. Ja osjećam da je najgore bilo to što djevojka nije znala gdje je majka dok je čuvala njeno dijete. Mislim da je trenutak kada ju je ugledala na televiziji morao biti pravi šok. Ja vjerujem da bi svako tada pokušao što prije saznati šta se zapravo dogodilo. Meni je posebno zanimljivo što priča staje baš na mjestu gdje počinje najveća misterija.
