Kada osoba umre bez djece, često se može čuti tvrdnja da njena kuća ili stan automatski prelaze u vlasništvo općine ili države. Međutim, nasljedno pravo funkcioniše znatno složenije jer odsustvo potomaka ne znači da iza preminule osobe nije ostao niko ko ima pravo na imovinu. U Bosni i Hercegovini dodatnu pažnju zahtijeva činjenica da pravila nisu potpuno jednaka na cijeloj teritoriji države. Prije nego što se nekretnina smatra ostavinom bez nasljednika, moraju se provjeriti mogući srodnici, partner, testament i drugi pravni osnovi za nasljeđivanje. Tek nakon odgovarajućeg postupka može se utvrditi kome će stan, kuća, zemljište ili druga imovina zaista pripasti.
• Osoba bez djece nije automatski osoba bez zakonskih nasljednika.
• U Federaciji BiH krug mogućih nasljednika obuhvata mnogo širi broj srodnika od samih potomaka.
• Ostavinski postupak služi za utvrđivanje imovine, dugova i osoba koje imaju pravo na nasljeđe.
• Ako nasljednici nisu poznati, zakon predviđa postupak njihovog traženja prije prelaska imovine lokalnoj zajednici.
• Kod nekretnine bez nasljednika u Federaciji BiH važno je područje na kojem se sama nekretnina nalazi.
Prva provjera:
Nakon smrti vlasnika najprije se mora utvrditi šta je zapravo ostalo iza njega. Ostavinu ne čine samo kuća ili stan, već mogu postojati bankovni računi, vozila, zemljište, druga prava, ali i određene obaveze i dugovi. Upravo zato se provodi ostavinski postupak, u kojem se provjerava šta pripada ostavini, postoji li testament ili drugi pravni osnov i ko ima pravo da bude nasljednik. To znači da se vlasništvo nad nekretninom ne može jednostavno odrediti samo na osnovu činjenice da je neko živio sam.
Prema dostavljenom tekstu portala Federalne.com, ove informacije zasnivaju se na pravilima ostavinskog postupka i nasljednog prava. Portal objašnjava postupak kroz pravne kategorije koje se provjeravaju nakon smrti ostavitelja, uključujući imovinu, moguće nasljednike i dugove. Takav izvor je relevantan jer ukazuje na to da se sudbina imovine utvrđuje kroz formalni postupak, a ne prema pretpostavkama porodice ili komšija.
Krug nasljednika:
Posebno je važno razlikovati čovjeka koji nije imao djecu od čovjeka iza kojeg zaista nema nijednog nasljednika. Prema pravilima navedenim za Federaciju BiH, nasljeđivati mogu bračni partner i potomci, ali krug se tu ne završava. U određenim situacijama u obzir dolaze roditelji, braća i sestre, njihovi potomci, djedovi i nane, kao i udaljeniji preci. Zbog toga činjenica da preminuli nije imao sina ili kćerku sama po sebi nije dovoljna da nekretnina pripadne općini ili gradu.
U tekstu se kao pravna osnova navodi Zakon o nasljeđivanju u Federaciji BiH. Riječ je o propisu koji određuje redove zakonskog nasljeđivanja i prvenstvo bližih nasljednika u odnosu na udaljenije. Relevantan je jer upravo zakonski red nasljeđivanja određuje ko može dobiti ostavinu kada nema drugačijeg valjanog osnova.
Bračni partner:
Čak ni situacija u kojoj preminula osoba nema djece, ali ima supružnika, ne znači nužno da supružnik automatski dobija sve. U modelu opisanom za Federaciju BiH, kada nema potomaka, bračni partner ulazi u drugi nasljedni red zajedno s roditeljima umrlog. U dostavljenom tekstu navodi se da bračnom partneru tada pripada polovina ostavine, dok drugu polovinu dijele roditelji. Ako neki od njih nije živ, pod zakonom predviđenim uslovima njegov dio mogu preuzeti potomci, među kojima mogu biti braća i sestre ostavitelja ili njihovi potomci.
Prema prikazu federalnog zakona u dostavljenom članku, informacije o podjeli ostavine izvedene su iz pravila nasljednih redova. Izvor je relevantan jer pokazuje da bračni status, postojanje roditelja i drugih srodnika mogu značajno promijeniti konačnu raspodjelu imovine. Zbog toga se svaki konkretan slučaj mora posmatrati prema njegovim stvarnim porodičnim okolnostima.
Potraga:
Ponekad porodica ili komšije vjeruju da preminula osoba nema nikoga, ali pravno utvrđivanje može pokazati nešto drugo. Mogu postojati polubraća, nećaci, nećakinje ili udaljeniji srodnici koji žive u drugom gradu ili državi. Zbog toga se ne može osloniti samo na izjavu da je neko godinama živio sam. Za utvrđivanje nasljednika koriste se dokumenti, matične evidencije i drugi dostupni podaci, a kada nasljednici nisu poznati, može se objaviti i poseban oglas kojim se pozivaju da prijave svoje pravo.
Dostavljeni članak ovaj dio postupka opisuje kroz pravila koja se primjenjuju kada nasljednici nisu poznati. Informacije se temelje na formalnom postupku traženja mogućih nasljednika, a ne na pretpostavci da ih nema. Izvor je važan jer pokazuje da prelasku imovine lokalnoj zajednici prethodi pokušaj da se utvrdi postoji li ipak osoba sa zakonskim pravom na ostavinu.
Bez nasljednika:
Tek kada se utvrdi da nema osobe koja može naslijediti po zakonu, testamentu ili drugom valjanom osnovu, otvara se pitanje prelaska ostavine lokalnoj zajednici. Prema pravilima navedenim za Federaciju BiH, nekretnina tada prelazi na općinu ili grad na čijem se području nalazi. To je važan detalj jer mjesto posljednjeg života umrle osobe ne mora biti isto kao mjesto gdje se nalazi njegov stan, kuća ili zemljište. Zato nije dovoljno reći da imovina „ide općini“ bez provjere gdje se konkretna nekretnina nalazi i koji propis se primjenjuje.
Prema Zakonu o nasljeđivanju FBiH, kako ga prenosi dostavljeni materijal, prelazak nekretnine lokalnoj zajednici dolazi tek nakon što se utvrdi odsustvo drugih nasljednika. Pravilo je relevantno jer precizira da je kod nekretnine važno njeno mjesto, odnosno teritorija općine ili grada na kojoj se nalazi. Istovremeno, sam tekst upozorava da Bosna i Hercegovina nema jedan jedinstven sistem nasljeđivanja za cijelu teritoriju, pa ova pravila ne treba automatski prenositi na svaki slučaj u državi.
Ja mislim da mnogi pogrešno vjeruju da bez djece nema ni nasljednika. Ja osjećam da je važno ovakve stvari provjeriti prije nego što se donese bilo kakav zaključak. Jedna porodica može biti mnogo šira nego što komšije ili poznanici znaju. Mislim da je dobro što postoji postupak u kojem se prvo pokušavaju pronaći ljudi koji imaju pravo na imovinu. Ja bih u ovakvoj situaciji uvijek tražila tačne pravne informacije za konkretno mjesto i konkretan slučaj.
