Bio je to običan dan u malom rumunjskom mjestu Segarča, ali za Kristijana, tada četrnaestogodišnjaka, pretvorio se u trenutak koji će mu obilježiti život. Vraćao se iz škole kada je u dvorištu jedne kuće ugledao okupljene vatrogasce i susjede.
- Nije znao što se događa, ali izrazi očaja na licima ljudi govorili su da je situacija ozbiljna. Ubrzo je saznao – trogodišnji Gabrijel pao je u bunar dubok petnaest metara i bio zarobljen već satima.
Na mjestu se osjećala napetost. Vatrogasci su neumorno pokušavali doprijeti do dječaka, ali je otvor bunara bio toliko uzak da odrasla osoba nije mogla proći. Čuli su njegov glas, tih i prestrašen, što je bio znak da je živ, ali nitko nije znao koliko će još moći izdržati s tako malo zraka. Roditelji su stajali u suzama; majka i sestra plakale su neprestano, dok se otac držao za glavu, nemoćan pred onim što se događalo. Prema pisanju portala “Jutarnji list”, u ovakvim situacijama vrijeme je presudno – svaka minuta može značiti razliku između života i smrti.
- Kako su sati prolazili, vatrogasci su pokušali različite metode. Kopali su ručno, koristili lopate, pa čak i bager kako bi došli sa strane do cijevi, ali svaki pokušaj završio je bezuspješno. Jedini logičan potez bio je spustiti nekoga dovoljno mršavog i malog da prođe kroz uski otvor. Dvojica dječaka dobrovoljno su se javila, ali su odustali kada su čuli da će ih spustiti naglavačke, privezanih nogama za uže. Strah je bio opravdan, a nitko im to nije zamjerio.
Tada je Kristijan istupio. Rekao je: “Idem ja, ne plašim se.” Iako je kasnije priznao da je na početku imao tremu, njegova odlučnost u tom trenutku nije ostavljala prostora sumnji. Vatrogasci su mu stavili kacigu, osigurali ga užetom i pripremili za spuštanje. Mahnuo je okupljenima, a zatim se počeo spuštati prema dnu bunara, naglavačke, u tami i vlazi. Taj trenutak bio je, kako navodi “Večernji list”, prava definicija hrabrosti – ne promišljati dugo, već djelovati kad je to najpotrebnije.
- Dok su ga spuštali, napetost je među ljudima bila tolika da se moglo čuti samo disanje i tiho dozivanje dječaka s dna. U trenu kada je Kristijan nestao iz vidokruga, mnogi su zadržali dah. Zadatak je bio opasan, ali nije bilo vremena za oklijevanje. Na dnu ga je čekao iscrpljeni i prestrašeni Gabrijel, koji je već jedva disao. Kristijan ga je uspio uhvatiti i čvrsto pridržati, signalizirajući vatrogascima da ih izvuku.
Kada su se pojavili na površini, prizor je bio dirljiv. Kristijan je u naručju držao Gabrijela, a dječakov otac potrčao je prema njima, zagrlio tinejdžera i poljubio ga. Čitavo selo eruptiralo je u pljesku i suzama radosnicama. Ljudi su svjedočili nečemu što će se prepričavati godinama – dječak je ušao u bunar kao tinejdžer, a izašao iz njega kao heroj. Portal “24sata” piše da je ovakav čin “dokaz da hrabrost ne poznaje godine” i da pravi junaci često dolaze iz najskromnijih okruženja.
- Maleni Gabrijel, iako vidno iscrpljen, bio je živ i izvan životne opasnosti. Hitna pomoć preuzela ga je radi pregleda, a liječnici su potvrdili da je njegovo stanje stabilno. U danima koji su uslijedili, priča o spašavanju proširila se društvenim mrežama, a komentari su pljuštali: “Božje dijete”, “Čudo od djeteta”, “Plačem svaki put kad vidim snimak”. Snimka spašavanja postala je viralna, a Kristijan se našao u središtu pažnje medija.
No, ono što je mnoge dirnulo nije bila samo sama činjenica spašavanja, već Kristijanova skromnost. Nije tražio pohvale ni nagrade, govorio je kako je “samo učinio ono što je trebalo”. Njegovi vršnjaci iz škole gledali su ga drugim očima, a učitelji su isticali kako je njegov čin primjer odgovornosti i ljudskosti. “Slobodna Dalmacija” je istaknula da su ovakvi događaji podsjetnik koliko je brza reakcija pojedinca ponekad važnija od najsavremenije opreme.
- Ova priča iz Segarče pokazuje da junaci ne dolaze uvijek u uniformama i s titulama, već ponekad nose školske torbe i vraćaju se kući istim putem kao svaki dan. Kristijan je, bez ikakve pripreme ili obuke, prihvatio izazov u trenutku kada su i profesionalci ostali bez rješenja. Njegov čin ostavio je dubok trag, ne samo na obitelj spašenog dječaka, nego i na cijelu zajednicu.
U vremenu kada vijesti često donose sumorne i negativne priče, ovakvi događaji vraćaju vjeru u ljude. Jedan četrnaestogodišnjak pokazao je da hrabrost, odlučnost i spremnost na žrtvu nisu privilegija odraslih. I dok će Gabrijel možda biti premali da se sjeća svakog detalja, cijela Segarča i šira javnost pamtit će dan kada je dječak spasio dječaka – i učinio svijet barem malo boljim mjestom.
