S vima nam je poznat slavni Milan Stanković koji se nakon uspiješne karijere naglo povukao sa javne scene, šta se desilo u njegovom životu da donese tako veliku odluku nikad nećemo saznat..
Kad neko ko je navikao na svjetla pozornice, glamur i aplauze izabere tišinu manastira, narod ne može da ne pita: “Šta se dogodilo?” Tako je bilo i s Milanom Stankovićem. Nestao je sa scene, a ostavio iza sebe samo šapat, tišinu i mnogo pitanja. Ali kako kažu stari – ne bježi čovjek od svijeta, već traga za sobom.
Milan Stanković – od muzičke zvijezde do duhovne tišine
Milan Stanković, nekadašnja zvijezda estrade i miljenik publike, iznenadio je sve kada se povuče iz javnog života u trenutku kad mu je karijera bila na vrhuncu. I dok su se mnogi pitali gdje je i zašto nestao, počele su kružiti priče da se zamonašio. Neki su ga čak uslikali u društvu monaha, što je dodatno podgrijalo spekulacije.
Ipak, istina je – kako kaže izvor iz manastira Podmaine u Crnoj Gori – nešto drugačija, ali jednako duboka.
Prema riječima sagovornika iz manastira, Milan jeste dolazio u ovu svetinju, ali nije bio iskušenik, niti je imao ambiciju da postane monah.
„On je ovde boravio kao čovjek koji traži sebe, kao neko ko je došao na duhovno liječenje. Nije imao pretenziju da obuče mantiju – već da pronađe mir.“
Manastir mu je postao duhovno utočište, mjesto gdje je mogao udaljiti se od buke spoljnog svijeta i posvetiti se unutrašnjoj tišini. Takvo mjesto, kako kažu monasi, nije rezervisano samo za monahe, već i za sve one koji iskreno žele duhovnu obnovu.
Otac Rafailo, iguman manastira, bio je duhovni vodič mnogima, pa i Milanu. Kroz njegov primjer, Milan je pokušavao da razumije svoj smisao, svoju vjeru, svoje mjesto u svijetu.
„Milan želi da bude pravi hrišćanin, a to je, vjerujte, ogroman trud. Teži od svega što je radio ranije.“
Njegova odluka da se povuče sa scene, prema riječima sagovornika, nije bila bijeg, već svjestan izbor. Želio je da se distancira od javnog života kako bi posvetio više vremena introspekciji, vjeri i miru.
Milan nije zaređen, ne nosi mantiju, niti se ističe kada boravi u manastiru. Obučen je jednostavno, kao svi drugi vjernici, poštujući pravila mjesta u kojem se nalazi.
„Nije poenta u tome da obučeš odeću, već da obučeš mir. A Milan je upravo na tom putu.“
U posljednje vrijeme nije često viđen u manastiru, ali njegovi dolasci, naročito tokom postova i velikih praznika, govore o tome da njegov duhovni put nije završen.
U manastiru Podmaine podsećaju na primjer Svetog Save, princa koji je ostavio sve da bi postao monah. Iako Milan nije krenuo istim putem, njegova potreba za tišinom i duhovnom obnovom govori o unutrašnjem preokretu, kakav se rijetko viđa kod poznatih ličnosti.
Iako je njegova pojava uvijek bila vezana za scenu, kamere i društvene mreže, danas se Milan sve više povlači u anonimnost. On ne teži medijskoj pažnji, niti koristi vjeru kao spektakl. Naprotiv – traži smisao, tiho, skromno i postojano.
„Važno je reći istinu – on nije monah, ali jeste neko ko se trudi da bude dobar hrišćanin. A to je već ogroman korak.“
Milanova priča je primjer kako se čovjek može okrenuti duhovnosti bez velikih riječi i najava. On nije postao sveštenik, niti nosi crnu mantiju – ali nosi unutrašnji teret, koji je odlučio da olakša kroz vjeru.
U vremenu kad se sve mjeri lajkovima i viralnim videima, ovaj njegov put je tih, ali snažan. Možda neće osvojiti trending liste, ali će – možda – osvojiti duševni mir, koji vrijedi više od svakog hita.
