39 godina živi daleko od svijeta: U Amazoniji je pronašao život u kojem novac nema nikakvu moć
Dok većina ljudi danas teško može zamisliti dan bez prodavnica, interneta i gradskog života, jedan čovjek iz srca Amazonije gotovo četiri decenije živi potpuno drugačijim tempom. Njegov dom nije okružen zgradama i putevima, već beskrajnim zelenilom prašume. Godinama je sam stvarao ono što mu je potrebno za život, oslanjajući se na prirodu i vlastiti rad. Kada su ga pronašli ljudi koji su željeli čuti njegovu priču, nisu upoznali čovjeka koji je samo pobjegao od svijeta, već osobu iza koje stoje gubitak, strpljenje i nevjerovatna upornost. Njegov način života mnoge je natjerao da se zapitaju šta je čovjeku zaista potrebno za sreću.
• Čiko već gotovo četiri decenije živi u udaljenom dijelu Amazonije, daleko od modernog života.
• Njegov odlazak u šumu nije bio samo potraga za mirom, već posljedica teških životnih iskustava.
• U njegovom svijetu novac nema veliku vrijednost jer sve zavisi od rada i prirodnih resursa.
• Godinama je uzgajao stabla brazilskog oraha čekajući da jednog dana daju plod.
• Iako živi bez stalne zajednice, nije potpuno odsječen od ljudi koji poznaju taj kraj.
Prašuma:
Duboko u amazonskom području nalazi se mala kuća koju mještani nazivaju „posljednjom kućom“. Upravo tamo već 39 godina živi čovjek poznat kao Čiko. Njegov život odvija se daleko od gradskih ulica, marketa i svakodnevne užurbanosti. Hranu uglavnom uzgaja sam, a ono što mu je potrebno za preživljavanje pronalazi u okruženju koje ga okružuje.
Do njega je stigla ekipa popularnog kanala „Yes Theory“, koja je željela razumjeti zbog čega bi neko proveo toliko godina u gotovo potpunoj samoći. Umjesto priče o čovjeku koji je samo okrenuo leđa društvu, pronašli su osobu čiji život nosi mnogo dublju priču.
Prema snimku ekipe „Yes Theory“, informacije o Čikovom životu prikupljene su kroz direktan razgovor s njim i obilazak mjesta gdje živi. Ovakav izvor je značajan jer prikazuje njegovo svakodnevno okruženje i njegovo lično objašnjenje životnog puta.
Početak:
Čikov odlazak u Amazoniju nije počeo kao plan da zauvijek napusti civilizaciju. Kao mladić želio je otići u grad Manaus i započeti drugačiji život, ali se nije slagao sa ocem koji mu to nije dopuštao. U jednom trenutku odlučio je sam napraviti izbor i krenuo je čamcem u nepoznato.
Prvi period života u šumi bio je izuzetno težak. Nije imao novac, iskustvo niti sigurnost koju pruža savremeni način života. Morao je učiti kako da pronađe hranu, obrađuje zemlju i preživi u potpuno drugačijim uslovima.
Prema njegovim izjavama u dokumentarnom prilogu, prve godine proveo je učeći osnovne vještine potrebne za život u prirodi. Njegova svjedočenja predstavljaju glavni izvor informacija o tome kako je izgledao njegov prelazak iz gradskog okruženja u život u prašumi.
Gubitak:
Iza njegove odluke da ostane daleko od ljudi krije se i velika lična bol. Čiko je ispričao da je izgubio oba roditelja, nakon čega je osjećao veliku prazninu. Umjesto da utjehu traži u gradu i među velikim brojem ljudi, odlučio je pronaći mir u prirodi.
Za njega šuma nije bila samo mjesto gdje se sklonio, već prostor u kojem je pokušao pronaći novi smisao. Ljudi koji su čuli njegovu priču često su se pitali da li postoji neki skriveni razlog zbog kojeg je otišao, ali on tvrdi da nije bježao od zakona niti od ljudi.
Prema razgovoru koji je objavljen u okviru dokumentarnog sadržaja, Čiko svoj odlazak povezuje prvenstveno sa tugom i potrebom za drugačijim životom. Ovaj izvor je relevantan jer prenosi njegovu ličnu perspektivu, a ne pretpostavke drugih ljudi.
Drugačiji svijet:
U njegovom domu novac nema istu vrijednost kao u gradovima. Dok savremeni čovjek razmišlja o zaradi i kupovini, Čiko vrijednost vidi u onome što može sam napraviti. Zemlja, biljke, voda i znanje o prirodi za njega predstavljaju najveće bogatstvo.
Nema prodavnicu u blizini, nema komšiju kojem može pokucati na vrata kada nešto zatreba i nema luksuz brzog rješavanja problema. Svaki dan zahtijeva planiranje i rad.
Prema stručnjacima koji proučavaju tradicionalne načine života, zajednice koje zavise direktno od prirode razvijaju drugačiji odnos prema resursima. Njihova istraživanja pokazuju da samoodrživi život zahtijeva veliko znanje i stalnu posvećenost.
Strpljenje:
Jedan od najimpresivnijih dijelova njegove priče jeste plantaža brazilskog oraha koju je sam zasadio. Kada je posadio oko 1.500 stabala, nije mogao znati hoće li ikada dočekati pravi rezultat svog rada.
Nakon gotovo četiri decenije, stabla su počela davati plodove. Čovjek koji je godinama ulagao trud bez trenutne nagrade konačno je vidio rezultat svog strpljenja.
Prema podacima brazilske istraživačke institucije Embrapa, stablu brazilskog oraha često su potrebne godine prije nego što počne ozbiljnije proizvoditi plodove. Ovi podaci su važni jer objašnjavaju koliko je dugoročan bio Čikov poduhvat.
Samoća:
Iako se često opisuje kao čovjek koji živi potpuno sam, Čiko ipak nije potpuno odsječen od ostatka svijeta. Ljudi iz tog kraja znaju za njega, ribari ga povremeno sreću, a do njegove kuće mogu doći oni koji poznaju rijeke i puteve kroz prašumu.
Njegova samoća više znači život bez stalnog društva i moderne civilizacije nego potpuni nestanak kontakta s ljudima.
Prema lokalnim svjedočenjima prenesenim u medijima, Čiko je poznata osoba među stanovnicima tog područja. Ovi izvori pomažu da se njegova priča predstavi realnije, bez pretjerivanja da je potpuno izolovan od svih ljudi.
Moj lični osvrt je da Čikova priča dokaz koliko čovjek može biti snažan kada pronađe svoj način života. Osjećam da njegov primjer pokazuje koliko smo danas često vezani za stvari koje zapravo nisu najvažnije. Smatram da nije lako živjeti tako daleko od svega, ali njegova upornost zaslužuje poštovanje. Meni je posebno zanimljivo što je čekao decenijama da vidi plod svog rada. Ova priča me podsjeća da neke vrijedne stvari u životu zahtijevaju mnogo vremena i strpljenja.
