Katarina je rađala dok je suprug bio s drugom ženom, a čovjek koji je ušao u salu promijenio je najtežu noć njenog života
Dok je snažna oluja tresla Zagreb, Katarina je u bolničkoj rađaonici satima bezuspješno pokušavala dobiti supruga Ivana, čovjeka s kojim je provela jedanaest godina. Kada se u 3:07 ujutro na njegov telefon napokon javila druga žena i hladno joj poručila da porod nije njegova odgovornost, Katarina je shvatila da će svoju kćer dočekati bez čovjeka za kojeg je vjerovala da će biti uz nju.
Kiša je te noći gotovo neprekidno udarala o velike bolničke prozore, dok su udari grmljavine povremeno potresali zgradu. Katarina je ležala pod oštrim fluorescentnim svjetlima i stezala madrac svaki put kada bi počela nova kontrakcija. Sve što je nekada zamišljala o rođenju svog prvog djeteta izgledalo je potpuno drugačije.
Nije bilo umirujuće muzike ni mirnog trenutka u kojem bi joj suprug držao ruku. Pored bolničkog kreveta nalazio se samo telefon na čijem se ekranu iznova pojavljivalo isto ime – Ivan Horvat. Katarina ga je zvala više puta tokom noći, ali odgovora nije bilo.
Najviše ju je boljelo to što nije tražila ništa komplikovano. Željela je samo da muž zna da je porod počeo i da joj je potreban. Nakon jedanaest godina zajedničkog života bila je uvjerena da će, kada shvati koliko je situacija ozbiljna, doći u bolnicu.
U 3:07 napokon je neko odgovorio na Ivanov telefon
Nakon još jednog pokušaja poziv se konačno spojio. Katarina je u prvom trenutku osjetila olakšanje, uvjerena da će napokon čuti suprugov glas. Međutim, osoba s druge strane nije bila Ivan.
Javila se Martina Kralj, njegova izvršna asistentica. Katarina ju je do tada doživljavala upravo tako – kao ženu koja s njenim mužem radi i koja je dio njegovog poslovnog života. Te noći, međutim, Martina je govorila iz prostora u kojem su se u pozadini mogli čuti tiha muzika i udaljeni smijeh.
Njen ton nije bio zabrinut niti iznenađen činjenicom da Ivanovu suprugu hvataju trudovi. Naprotiv, zvučala je iznervirano zbog učestalih poziva.
„Katarina, stvarno bi trebala prestati večeras nazivati“, rekla je uz uzdah pun iritacije.
„Ivan je sada sa mnom“, nastavila je ravnodušno. „I iskreno? Tvoja dramatična situacija s porodom večeras nije njegova odgovornost.“
— Martina Kralj
Katarina je nekoliko trenutaka gotovo zaboravila na fizičku bol. Rečenice koje je upravo čula bile su toliko neočekivane da je imala osjećaj kao da se prostor oko nje pomjera. Nova kontrakcija ubrzo ju je vratila u stvarnost, ali Martina razgovor još nije završila.
Rekla joj je da bi trebala pokušati provesti barem jednu večer bez toga da se sve vrti oko nje i dodala da Ivan zaslužuje malo mira. Nakon toga jednostavno je prekinula poziv.
Medicinske sestre u prostoriji čule su razgovor. Čula ga je i Katarinina starija sestra Renata, koja je bila uz nju. Dok je Katarina nepomično gledala u ugašeni ekran telefona, Renata joj ga je uzela iz ruku i ljutito rekla da bi najradije sama otišla pronaći Ivana i Martinu.
POZADINA DOGAĐAJA
Katarina je s Ivanom bila jedanaest godina i te noći nije očekivala da će se njihov odnos raspasti dok se nalazi usred poroda. Prema njenom doživljaju, najteži dio razgovora nije bilo samo saznanje da je Ivan s Martinom, nego sigurnost s kojom joj se druga žena obraćala. Upravo zbog toga Katarina je počela vjerovati da odnos između njih dvoje vjerovatno nije nastao te večeri.
Poniženje je postalo gotovo jednako snažno kao fizička bol
Katarinino tijelo počelo se tresti, ali više nije mogla razlučiti koliko je to posljedica poroda, a koliko šoka. Do tog trenutka nadala se da iza Ivanovog nejavljanja postoji razumno objašnjenje. Martinine riječi ugasile su tu mogućnost.
Medicinska sestra pokušala ju je vratiti na ono što je u tom trenutku bilo najvažnije i zamolila je da se usredotoči na disanje. Katarina se gotovo gorko nasmijala. Nije mogla razumjeti kako bi nekoliko pravilnih udaha moglo biti dovoljno da utiša činjenicu da njen muž provodi vrijeme s drugom ženom dok ona rađa njihovu kćer.
Ipak, porod nije mogao stati zato što se njen brak upravo raspadao. Kontrakcije su nastavljale dolaziti, a medicinsko osoblje moralo je voditi računa o njoj i djetetu bez obzira na sve što je upravo saznala.
Tada su se vrata rađaonice otvorila.
VAŽAN TRENUTAK: Nekoliko minuta nakon razgovora s Martinom u prostoriju je ušao doktor Luka Novak. Nosio je tamnoplavu hiruršku odjeću ispod crnog kaputa natopljenog kišom i preuzeo brigu o porodu u trenutku kada je Katarina govorila da više nikome ne može vjerovati.
Doktor Novak izgledao je umorno, a kosa mu je bila mokra i blago raščupana od nevremena. Ipak, način na koji je ušao u prostoriju djelovao je dovoljno smireno da su se i medicinske sestre odmah usredotočile na njega.
Prišao je Katarininom krevetu, predstavio se i rekao joj da će joj pomoći da sigurno rodi kćer. Katarina mu je, još potpuno potresena razgovorom koji se upravo završio, rekla da više nikome ne vjeruje.
Njegov odgovor nije pokušavao uvjeriti je da treba zaboraviti ono što se dogodilo. Umjesto toga, sve je sveo na ono što se može napraviti u sljedećih nekoliko sekundi.
„Onda nemojte vjerovati ljudima“, odgovorio je tiho.
„Vjerujte samo sljedećem udahu. Zatim sljedećem naporu. Korak po korak. Trenutak po trenutak.“
— doktor Luka Novak
U 4:12 oluju je nadjačao plač novorođene djevojčice
Katarina je u tim riječima pronašla nešto što te noći nije dobila od čovjeka s kojim je provela jedanaest godina – osjećaj da njena bol nije neugodnost koju treba umanjiti. Doktor Novak nije se prema njoj odnosio kao prema osobi koja dramatizira, nego kao prema ženi koja prolazi kroz ozbiljan i fizički zahtjevan trenutak.
Ostao je uz nju tokom kontrakcija i svakog trenutka u kojem je govorila da više nema snage. Kada je jednom odmahnula glavom i rekla da to ne može učiniti, odgovorio joj je bez oklijevanja.
„Već to činite.“
Porod je nastavljen dok je vani trajala oluja. Grmljavina je i dalje odjekivala oko bolnice, ali je Katarinina pažnja sada bila potpuno usmjerena na sljedeći udah, sljedeću kontrakciju i trenutak kada će napokon ugledati dijete zbog kojeg je sve izdržavala.
U 4:12 ujutro njena kćer došla je na svijet.
Djevojčica je težila tri kilograma, imala tamne kovrče i snažan plač koji je Katarini u tom trenutku zvučao glasnije od oluje iza prozora. Doktor Novak pažljivo je položio bebu u njeno naručje.
Katarina je spustila pogled prema licu svoje kćeri i tada prvi put potpuno pustila suze. Više ih nije pokušavala zaustaviti niti sakriti pred drugim ljudima. U nekoliko sati prošla je od straha pred porodom, preko saznanja o suprugovoj izdaji, do trenutka u kojem je na prsima držala novorođeno dijete.
Ivan još nije znao šta se tokom noći promijenilo
U dostupnom dijelu priče nije navedeno kada se Ivan pojavio, kako je reagirao kada je saznao da mu se rodila kćer niti kakvo je objašnjenje dao za svoje odsustvo. Nije poznato ni koliko je dugo trajao njegov odnos s Martinom niti je li prije te noći Katarina imala konkretne razloge da sumnja u njihovu bliskost.
Ono što se promijenilo dogodilo se unutar same Katarine. Nekoliko sati ranije očajnički je pritiskala njegovo ime na ekranu telefona nadajući se da će se pojaviti i biti osoba na koju može računati. Nakon Martinina poziva i rođenja djeteta, više nije razmišljala samo o tome zašto Ivan nije došao.
Počela se pitati šta će učiniti kada se napokon pojavi.
Rođenje kćeri nije izbrisalo ono što se dogodilo u 3:07 ujutro. Martinine riječi i Ivanovo odsustvo ostali su dio iste noći. Ali dok je držala dijete na prsima, Katarina više nije sebe doživljavala kao ženu koja čeka da neko drugi odluči hoće li je izabrati.
Najvažnije pitanje više nije bilo hoće li se Ivan vratiti. Bilo je to hoće li mu Katarina, nakon noći u kojoj ju je ostavio samu tokom poroda, uopće dopustiti da se vrati u život koji će od tog trenutka graditi za sebe i svoju kćer.
