U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivu priču o odnosu između majki, sinova i njihovih partnerica, kao i bonus dio o suptilnim promjenama koje mogu ukazivati na emotivno udaljavanje u braku.
- Tema koja se često prećutkuje, ali i dalje izaziva brojne rasprave, jeste posesivnost majki prema sinovima, naročito kada oni odrastu i osnuju vlastite porodice. Iako je ljubav majke bezuslovna, ponekad upravo ta ljubav zna prijeći granicu i stvoriti tenzije u odnosima.
Mnoge majke, nesvjesno ili iz iskrene brige, pokušavaju zadržati ulogu najvažnije žene u sinovom životu. Ta potreba da i dalje budu uključene u svaku odluku, da savjetuju, procjenjuju i kontrolišu, često dovodi do napetosti između snahe i svekrve. Nerijetko upravo sin postaje most – ali i tačka sukoba – između dvije važne žene koje ga vole na različite načine. Dok majka misli da ga štiti, partnerica to može doživjeti kao zadiranje u privatnost ili osporavanje svog mjesta u njegovom životu.ž
- Kako navodi porodična terapeutkinja Ivana Rajić za portal “Psihologija danas”, korijen ovakvih odnosa leži u emocionalnoj vezanosti koja nije pravovremeno oslabljena. “Neke majke teško prihvataju da njihovo dijete više nije mali dječak koji im pripada. Kada sin stvori vlastiti dom, njihova uloga se mijenja, ali ne nestaje – postaje nježnija, podržavajuća. Međutim, ako ta promjena izostane, dolazi do sukoba uloga,” objašnjava Rajić.
U mnogim porodicama granica između ljubavi i kontrole lako se zamagli. Majke koje su previše uključene u sinov život, često ne shvataju da time umanjuju njegovu sposobnost samostalnog odlučivanja. S druge strane, snaha, umjesto da vidi svekrvu kao saveznika, počinje je doživljavati kao prijetnju. Psiholozi savjetuju da sinovi u takvim situacijama preuzmu odgovornost i postave jasne granice – ne iz nepoštovanja prema majci, nego iz potrebe da zaštite stabilnost svoje porodice.
Zanimljivo je da istraživanja pokazuju kako se odnosi između snaha i svekrva poboljšavaju kada postoji međusobno razumijevanje, ali samo ako svaka strana prepozna svoje granice. Svekrve koje sinovima dozvole da vode vlastiti život, i snaha koje poštuju ulogu majke u njegovoj prošlosti, stvaraju zdrav odnos temeljen na međusobnom uvažavanju, a ne na takmičenju.
- Bonus dio ovog članka posvećen je drugoj vrsti emocionalne povezanosti – onoj koja se javlja u brakovima i vezama, ali se s vremenom može izgubiti. Romantični odnosi prolaze kroz različite faze, a ponekad se partneri počnu udaljavati, gotovo neprimjetno. Kada ljubav više nije popraćena bliskošću, razgovorima i pažnjom, javljaju se sumnje i nesigurnost.
Najčešći znakovi emocionalne odvojenosti uključuju povlačenje jednog partnera, smanjenu komunikaciju i nedostatak interesovanja za zajedničke aktivnosti. Ako suprug, koji je ranije dijelio svoje planove, misli i osjećanja, odjednom postane zatvoren, to može biti znak da emocionalnu povezanost traži izvan veze. Kada se sve češće izgovaraju rečenice poput: “Umoran sam”, “Nisam raspoložen za priču”, ili “Kasniću s posla”, to može biti prikriveni način distanciranja.
Slično upozorava i psihologinja Marija Đurđević za časopis “Porodični kutak”, koja ističe da emocionalna prevara ne počinje fizičkim kontaktom, već riječima, pažnjom i razumijevanjem koje partner traži negdje drugdje. “Kada osoba više ne dijeli ono što je nekada bilo intimno – brige, strahove i snove – tada emocionalna veza slabi, a sumnja raste,” kaže Đurđević.
- Osim emocionalne distance, fizičke promjene u ponašanju mogu biti još jedan znak. Ako suprug odjednom počne više brinuti o svom izgledu – kupuje novu odjeću, mijenja frizuru, koristi drugačiji miris – a pritom ne objašnjava promjene, može se postaviti pitanje kome želi ostaviti dobar utisak. Ipak, stručnjaci savjetuju da se izbjegavaju brzi zaključci. Potrebno je razgovarati iskreno, bez optuživanja, jer je često upravo komunikacija prvi korak ka rješavanju problema.
Još jedan čest pokazatelj narušene bliskosti jeste pretjerana potreba za privatnošću. Ako partner skriva poruke, mijenja lozinke ili postaje nervozan kada se spomene njegov telefon, to može biti znak da nešto skriva. Ipak, važno je naglasiti da povjerenje mora biti osnova svakog odnosa – bez njega, ni ljubav ni bliskost ne mogu opstati.
Kada se sumnje pojave, najbolje je tražiti miran i otvoren razgovor. Psihoterapeuti naglašavaju da bračne krize često ne znače kraj, već poziv na promjenu. Partneri koji zajedno rade na obnavljanju povjerenja mogu iz problema izaći još jači, jer su spremni da uče, praštaju i grade ponovo.
- Na kraju, bilo da se radi o odnosu svekrve i snahe ili o bračnoj vezi, suština je ista – granice i poštovanje. Ljubav nije kontrola, već razumijevanje. Povjerenje se ne podrazumijeva, već svakodnevno gradi. A najvažniji korak u svakom odnosu jeste iskrenost – prema drugima, ali prije svega prema sebi. Jer samo kada naučimo poštovati svoje granice, možemo istinski voljeti i razumjeti druge.
