I u 84. godini života, Lepa Lukić ostaje simbol nepokolebljive snage, vedrine i duhovitosti. Kraljica narodne muzike, koja je svojom karijerom obilježila više od pola vijeka muzičke scene, ne prestaje da iznenađuje i inspiriše, ne samo pjesmom, već i svojim pogledom na život i smrt.
- Iako se generacije sjećaju njenih hitova, mlađi je znaju i iz rijalitija, gdje je pokazala da ni godine, ni iskustvo, ne guše duh žene koja zna šta želi.U jednoj od emisija u kojoj je gostovala, sa zaraznim osmijehom otkrila je želju da njen nadgrobni spomenik nosi natpis koji je, kako kaže, savršeno opisuje: „Ovdje leži Lepa Lukić – prvi put sama“. Ta rečenica, istovremeno duhovita i potresna, govori više o njoj nego mnogi intervjui. Publika je bila podijeljena između smijeha i tuge, jer Lepa, i kada govori o najtežim temama, to čini sa lakoćom koja razoružava.
No, iza osmijeha krije se i briga. U nekoliko navrata otvoreno je priznala da strahuje od siromašne smrti. Iako je bila jedna od najtraženijih pjevačica bivše Jugoslavije, boji se da bi mogla umrijeti bez dovoljno novca za vlastitu sahranu, ostavljajući iza sebe svega dvije hiljade eura. Taj osjećaj nesigurnosti prati je godinama, a kako piše Telegraf.rs, njena izjava da ne zna hoće li imati “za metar zemlje” potresla je i publiku i kolege.
- Rođena kao Lepava Mušović u selu Miločaj kod Kraljeva, Lepa je odrasla u teškom siromaštvu. Otac joj je poginuo u saobraćajnoj nesreći kada je imala svega dvije i po godine, a majka Milosija ju je podizala u skromnim uslovima. Već kao djevojčica, preuzela je brigu o kući, dok su druga djeca igrala, ona je čistila, kuhala i pjevala pred ogledalom, sanjajući velike bine. Njen idol, Nada Mamula, bio je razlog što je često nastupala na radijskim audicijama – i gotovo uvijek pobjeđivala.
Uprkos teškom djetinjstvu, Lepa nikada nije izgubila volju za životom ni strast prema muzici. Njena upornost, ali i autentičnost, učinile su je miljenicom naroda. Kako navodi Blic.rs, iako nije imala djece, majčinsku ljubav usmjerila je prema svom ljubimcu – mački Mazi. Toliko je vezana za nju da je u testamentu jasno navela da se nakon njene smrti nećak Radisav mora brinuti o njoj, i to s ljubavlju i pažnjom kao da je riječ o djetetu.
- Njena posljednja želja nije da bude sahranjena u rodnom selu, već, kako svi vjeruju, da pronađe svoje vječno mjesto u Aleji zaslužnih građana, među onima koji su ostavili neizbrisiv trag u kulturi i umjetnosti. Iako o tome ne govori često, jasno je da bi takvo priznanje bilo kruna njene bogate karijere, i simbol poštovanja koje gaji cijeli narod.
Kako navodi RTS, Lepa se godinama borila da sačuva sopstvenu vrijednost, kako umjetničku tako i ljudsku. Nije dozvolila da je estradna scena proguta, da joj starost oduzme dostojanstvo, niti da tuđa mišljenja oblikuju njenu sudbinu. Upravo ta dosljednost, i nepokolebljivi duh, ono su što publika voli – i cijeni.
- Danas, kada njene riječi o smrti izazivaju smijeh, ali i knedlu u grlu, važno je podsjetiti se da iza svake legende stoji čovjek. Čovjek koji se boji, voli, nada se i brine. Iako život Lepu Lukić nije mazio, ona ga je svakom pjesmom, svakim nastupom i svakim smijehom pretvarala u umjetnost.
U vremenu kada rijetko ko ostaje dosljedan sebi, Lepa Lukić je simbol postojanosti, snage i ljudskosti. Nije stvorila samo hitove – stvorila je sebe. I ako jednog dana zaista bude ležala “prvi put sama”, neće biti zaboravljena. Njene pjesme, osmijeh i priče o borbi ostat će zauvijek među nama – kao podsjetnik na jednu epohu, i jednu kraljicu koja nikada nije skinula krunu.
