Džordža Blejki, danas priznata britanska slikarka, cijeli život vjerovala je da potiče iz skladne i uredne porodice. Njeni roditelji, ugledni londonski intelektualci, pružili su joj stabilnost i sigurnost, a ona je odrasla uvjerena da poznaje sve tajne svoje porodice.
- Ipak, nakon smrti njenog oca 2013. godine, stigla je istina koja je srušila temelje svih tih uvjerenja – otac joj je gotovo tri decenije vodio dvostruki život, dijeleći vrijeme između dvije porodice udaljene tek nekoliko kilometara.
Sjećanja iz djetinjstva počela su dobivati drugačiji smisao tek nakon tog otkrića. Ona se prisjeća kako je njen otac često bio iscrpljen, sposoban da zaspi u bilo kojem trenutku – pa i tokom školskog koncerta, dok je njeno pjevanje pratilo glasno hrkanje. Ono što se tada činilo tek neobičnom navikom, zapravo je bio odraz neprekidnog umora čovjeka koji je vikende provodio razapet između dvije kuće, dvije žene i četvoro djece.
Tek nakon njegove smrti stigao je telefonski poziv koji je sve promijenio. Nazvala ju je žena po imenu Džordžija, gotovo istih godina kao i ona, i predstavila se kao njena polusestra. Potresena i zbunjena, Džordža je tada prvi put čula da njen otac ima još jedno dvoje djece i partnerku s kojom je gradio paralelni život. Ono što je dodatno šokiralo bilo je to da je polusestra dobila gotovo identično ime – razlika je bila samo u pravopisu. Takav detalj otkrivao je razmjere očevog planiranja, kako bi izbjegao greške u razgovorima o svojoj djeci.
- Njihova druga porodica živjela je svega nekoliko kilometara dalje, na drugoj strani Londona, ali u skromnijim okolnostima. Dok je Džordžina majka bila ugledna ljekarka, a otac poznati berzanski agent i kasnije istoričar, njegova druga partnerka živjela je s djecom u običnijem, skromnom domu. Paralelni svjetovi postojali su jedan pored drugog, a djeca nisu imala pojma da postoji cijela druga dimenzija njihovog života.
Kada se susrela sa polusestrom i polubratom Oliverom, Džordža je osjetila ogroman emotivni lom. U početku je šok bio toliko snažan da je jedva mogla govoriti. No, postupno je shvatila da su oni znali za nju i njenog brata – otac im je pričao o njenim interesovanjima, o ljubavi prema umjetnosti i muzici. Dok je ona rasla u privatnoj školi, polusestra je išla u lokalnu gimnaziju. Životne okolnosti su ih razdvojile, ali krvna veza i sličnosti bile su neporecive.
Domaći mediji, poput Kurira, ističu da je ovakvih priča bilo i u regionu, gdje se otkrivaju porodične tajne nakon smrti roditelja. Slične ispovijesti, navode oni, govore koliko bolno može biti suočavanje s činjenicom da je čitavo djetinjstvo počivalo na iluziji. Upravo to doživjela je i Džordža, kada je shvatila da njen otac nije bio samo šarmantan i strog roditelj, već i čovjek koji je godinama balansirao između ljubavi, laži i tajni.
Ono što je dodatno pogodilo slikarku bio je tajming otkrića. Nekoliko mjeseci nakon očeve smrti, njenoj kćerki Romili dijagnostikovan je težak oblik tumora. U tom periodu nije imala snage ni volje da se posveti novoj porodici koja je ušla u njen život. Tek tri godine kasnije, kada je Romili prošla najgore faze liječenja, odlučila je da se licem u lice suoči sa sestrom i bratom. Prvi susret obilježila je tišina, suze i zagrljaji. Tek tada je mogla posložiti mozaik porodične prošlosti.
- Prema pisanju Blica, porodični prijatelji kasnije su potvrdili da su naslućivali tajne, ponekad čak i nesvjesno odavali tragove tokom prazničnih okupljanja. Ipak, niko nije otvoreno govorio o dvostrukom životu, vjerovatno iz lojalnosti ili straha. Sama majka Džordže Blejki sve je negirala, iako su mnogi vjerovali da je možda ipak znala istinu, ali ju je odlučila ignorisati kako bi sačuvala mir u porodici.
Zanimljivo je da su obje porodice imale slične navike. Obje su gajile kućne ljubimce koje je otac donosio kući, obe su dobijale iste poklone s putovanja i slične razglednice. Čak su i trenuci finansijske krize, poput berzanskog kraha 1987, jednako oblikovali obje strane njegovog života – jednoj je objašnjavao da odlazi na poslovna putovanja, drugoj da ga supruga vodi sa sobom. Njegova vještina balansiranja na tankoj liniji između istine i laži bila je gotovo nevjerovatna.
Kako prenosi Nova.rs, slične ispovijesti pokazuju da dvostruki životi uvijek ostavljaju duboke rane. Za Džordžu je posebno bolno bilo saznanje da je njen otac prema drugoj porodici znao pokazati nježnost koju ona rijetko osjetila. Dok ga je pamtila kao strogog, ponekad i naglo temperamentnog čovjeka, polusestra ga je opisivala kao smirenog i pažljivog. Taj kontrast dodatno je otvorio stare rane i stvorio osjećaj nepravde.
Danas, godinama nakon svega, Džordža je našla snagu da oprosti. Ostala je povezana sa sestrom i bratom, redovno se čuju i razmjenjuju fotografije. Iako osjećaj gubitka i dalje postoji, on je ublažen novim odnosima koji su proizašli iz šokantne istine. Za nju je najvažnije što je izgradila odnos s Džordžijom, ženom koja je, iako odrasla u drugačijim okolnostima, dijelila s njom isto porodično nasljeđe.
- Na kraju, ostaje pitanje zašto je njihov otac izabrao da živi ovako složen i rizičan život. Da li je to bila slabost, strah od usamljenosti ili želja da sve zadrži pod kontrolom? Odgovor nikada neće znati. Ono što je sigurno jeste da je njegova odluka oblikovala živote više ljudi nego što je vjerovao, ostavljajući duboke ožiljke, ali i neočekivane veze koje su, paradoksalno, porodicu učinile većom. Za Džordžu, danas uspješnu umjetnicu, otkrivanje istine bilo je bolan podsjetnik da iza svake idealne slike često stoje pukotine koje se godinama pažljivo skrivaju.
