Aleksandra Tadić Cipka folk pjevačica poznata po snažnom glasu otvorila je srce i podijelila intimne detalje iz svog života, posebno one koji se tiču njene veze sa pokojnim suprugom Nebojšom Stojićevićem.
- Njena priča nije samo ispovijest o ljubavi, već i svjedočanstvo o hrabrosti, odbijanju da se pokori predrasudama, te dostojanstvenoj borbi sa gubitkom i tugom.Njihova ljubavna priča nije započela u idealnim okolnostima. Aleksandra je bila dvadeset godina mlađa od Nebojše, što je izazvalo burne reakcije u njihovom okruženju. Roditelji, društvo, pa i prijatelji, teško su prihvatali njihovu vezu, sumnjajući u iskrenost i budućnost te ljubavi. Ipak, ni kritike, ni podozrenje nisu poljuljali njihovu odluku da ostanu zajedno. U početku su čak krijući živjeli svoja osjećanja, uvjereni da će emocije izblijedjeti. Ali dogodilo se suprotno – ljubav je rasla, jačala i opstala.
S vremenom, njihove porodice su prihvatile njihov izbor, a među njima je zavladala uzajamna podrška i poštovanje. Aleksandra je istakla da su, iako mladi i pod pritiskom okoline, znali da je ono što osjećaju iskreno i vrijedno svake borbe.Jedan od najneočekivanijih aspekata ove priče jeste i odnos Aleksandre s Nebojšinom bivšom suprugom. Iako su mnogi očekivali tenzije i neprijatnosti, realnost je bila suprotna. Njihov brak je bio završen mnogo prije nego što je Aleksandra ušla u njegov život, a odnosi među njima ostali su korektni. Štaviše, dvije žene su vremenom razvile prijateljski odnos, pa se često i viđaju. „Ljudi ne vjeruju da je to moguće, ali kod nas to funkcioniše prirodno“, rekla je pjevačica, ističući da je u toj porodici postojalo mnogo više razumijevanja nego osude.
- Međutim, zbog velike razlike u godinama, par je često bio na meti javnih komentara. Ljudi su, kako kaže, sudili na osnovu par fotografija, ne znajući kroz šta su sve zajedno prošli. “Mnogo toga smo izgradili zajedno, ali to niko ne vidi. Sude nas, a ne znaju našu priču”, rekla je sa tugom, ali i sa ponosom na ono što su ona i njen suprug ostvarili.
Jedna od najemotivnijih tema bila je nemogućnost da postane majka. Aleksandra je otvoreno govorila o tome koliko je to željela i koliko su se trudili, ali majčinstvo joj nije bilo suđeno. Ipak, ona to nije doživjela kao lični poraz. “Ja imam svoju svrhu, čak i bez toga”, rekla je, pokazujući snagu žene koja zna da vrijednost nije vezana isključivo za ulogu majke, već za ljubav koju nosimo i dijelimo s drugima.
- Najveća bol uslijedila je s Nebojšinom smrću. Iako je prošlo neko vrijeme, Aleksandra priznaje da još uvijek nije prihvatila njegov odlazak. “Za mene on i dalje postoji. Bio je moj oslonac, moja ljubav, sve.” Taj gubitak ostavio je prazninu koju nije lako popuniti, a iako je potražila stručnu pomoć, shvatila je da nema lijeka za takvu bol osim vremena i suočavanja.
Posebnu pažnju izazvale su i spekulacije o nasljedstvu nakon njegove smrti, koje je ona kategorički odbacila. „Testament nije postojao, ali ja sam se svesno odrekla svega u korist njegove djece. Možda nisam rodila dijete, ali dijete imam”, izjavila je s dubokim uvjerenjem, pokazujući da ljubav ne poznaje granice krvnog srodstva.
- Aleksandra Tadić Cipka svojim riječima i postupcima pokazala je koliko snage, dostojanstva i ljubavi može stati u jedno srce. Njena priča o ljubavi, gubitku, prihvatanju i unutrašnjoj borbi nije samo priča jedne pjevačice, već svaka žena koja se suočila s bolom i nastavila dalje može se pronaći u njoj. Ostala je dosljedna sebi, svojoj ljubavi i svojim vrijednostima, ostavljajući iza sebe poruku: “Ne morate imati sve da biste bili potpuni. Ponekad je ljubav dovoljna.”
