Kada je njegova ćerka imala samo osam godina, ostao je sam. Supruga, koja je do tada dijelila svakodnevicu s njim, odlučila je da ode – i to ne iz hira, već, kako je sama priznala, jer njegova „obična plata“ više nije mogla da isprati njene životne ambicije. Udala se za svog šefa, čovjeka s puno dubljim džepom. Taj trenutak nije samo razorio brak, već je otvorio pukotinu koja ni godinama kasnije nije potpuno zarasla.
- Vremenom, uprkos bolu i samoći, naučio je kako da bude posvećen otac. Svake sedmice dolazio bi po ćerku, trudio se da njihovo vrijeme bude posebno, da makar tada osjeti da pripada negdje, makar na nekoliko sati. Nisu imali mnogo, ali su imali jedno drugo. I to mu je bilo dovoljno.
No, sada, kada je njegova ćerka postala punoletna, ponovo se osjetio kao da je gurnut u stranu. Bivša supruga, čiji muž danas vodi luksuzan život, obratila mu se jasnim zahtjevom – da plati polovinu troškova školovanja njihove ćerke na fakultetu. Iako je u sebi znao da bi mogao da izdvoji nešto sa strane, svjesno je odlučio da kaže ne.
„Prepustiću to tvom bogatom mužu“, rekao je.
U tom trenutku nije očekivao da će ga to koštati odnosa s ćerkom. Sutradan, kada je došao po nju, nije je bilo. Nešto što se nikada ranije nije dogodilo. Njihovi susreti su bili svetinja. Pozvao ju je, ali se nije javila. Umjesto toga, stigla je poruka:
„Ako sam ti toliki teret, tata, možda je bolje da se neko vreme ne viđamo.“
- Riječi koje su ga slomile. Ne zato što mu je bilo žao što je rekao ne, već zato što je osjećao kako mu polako izmiče ono što mu je bilo najdragocjenije. Samo nekoliko sati kasnije, pozvao ga je očuh njegove ćerke – upravo onaj za kog je nekad mislio da mu je uništio porodicu. Bio je spreman da plati cijelo školovanje. Ali pod dva, kako ih je on doživio, ponižavajuća uslova.
Prvi – da više nikada ne kontaktira bivšu ženu. Drugi – da ni sa ćerkom ne smije komunicirati dok ne završi fakultet. Uslovi koji su ga ostavili bez daha. U zamjenu za njeno obrazovanje, morao bi da se odrekne svega što mu je ostalo – prisustva i bliskosti sa sopstvenim djetetom.
Ova situacija otvara jedno dublje pitanje koje prevazilazi porodični konflikt. Da li se roditeljska ljubav i prisustvo mogu uslovljavati novcem? Koliko vrijedi uloga oca kada novac postane glavni jezik komunikacije? Psihološkinja Marija Stevanović iz Centra za porodične odnose u Beogradu ističe da „djeca često nesvjesno preuzimaju emotivne konflikte svojih roditelja, naročito kada su ona uslovljena finansijama i moći“ (izvor: RTS, emisija „Četvrtkom u 9“, oktobar 2023).
U Srbiji je sve više sličnih slučajeva – gdje djeca postaju taoci odluka odraslih. Prema istraživanju UNICEF-a sprovedenom 2022. godine, čak 42% dece iz razvedenih brakova osjeti ozbiljan emotivni gubitak jednog roditelja, najčešće oca. Ti gubici često dolaze ne zbog nedostatka ljubavi, već zbog manipulacije koju podržava društveni kontekst i nerijetko – ekonomska moć.
- Mnogi bi rekli – neka plati, ćerka mu je. Ali u njegovom pogledu, nije problem novac. Problem je uloge koje mu se nameću. Da bude tu kad treba davati, a da ćuti kad treba voljeti. Da plaća, ali da nestane iz njenog života. Da otac bude samo bankomat.
U razgovoru sa urednikom portala „Roditeljstvo i pravo“, advokatica Jelena Lazić ističe da „zakonska dužnost roditelja ne podrazumeva samo finansijsku podršku, već i emocionalnu, moralnu i životnu prisutnost“. Prema njenim riječima, „roditelj koji je spreman da podrži školovanje svog djeteta ima pravo da bude dio njegovog života, osim ako postoje ozbiljni razlozi da to ne bude tako“ (izvor: Roditeljstvoipravo.rs, mart 2024).
Sada stoji pred teškom odlukom. Ili da plati i nestane, ili da zadrži ponos i možda izgubi vezu s ćerkom. Dilema koja nema tačan odgovor, jer nijedna opcija ne izgleda pravedno. U njegovim očima, ljubav nije trgovina, ali zna da ćerka može vidjeti samo odbijanje.
- U tom rascepu između ljubavi i ponosa, između očinskog osjećanja i nametnute nemoći, krije se borba koju mnogi prolaze u tišini. Nije samo pitanje novca – već pitanje dostojanstva, prava na očinstvo i pokušaja da se sačuva barem ono malo što je ostalo od porodične bliskosti.
Sociologinja iz Banjaluke, dr Ana Petrović, u jednom intervjuu za “Nezavisne novine” izjavila je da „savremeni razvedeni očevi u balkanskim društvima često trpe tihi gubitak – gube pravo na ulogu, a onda i emocije svojih potomaka“. Dodaje da „ukoliko se odnosi ne liječe razgovorom, a deca se koriste kao pregovarački alat, dugoročne posljedice mogu biti ozbiljne“ (izvor: Nezavisne.com, decembar 2023).
Na kraju, ostaje mu da odluči šta mu je važnije – da zadrži čistu savjest i vjeru da će ćerka jednog dana razumjeti sve što je učinio, ili da se povuče, u tišini, dok neko drugi plaća ono što ne zna da voli.
