U današnjem članku vam donosimo nekoliko korisnih savjeta kako da ispravan način iskoristite pokošenu travu. Svi uglavnom kad pokosimo naše dvorište bacamo travu , a ustvari možemo da je iskoristimo na mnogo načina jedan od njih je kao đubrivo u našim baštama jer je jako hranjiva za naše biljke.
- Malo ko razmišlja o tome da obična, pokošena trava ima ogroman potencijal i može postati ključni saveznik svakom vrtu. Umjesto da je doživimo kao otpad, možemo je upotrijebiti kao prirodni izvor hranjivih tvari koji ne samo da pomaže biljkama, već i čuva okoliš. Ova zelena masa sadrži obilje dušika, fosfora, kalijuma i drugih vrijednih minerala koji su idealni za održavanje zdravog tla.
Korišćenjem trave kao malča, moguće je zadržati vlagu u zemlji, spriječiti rast neželjenih biljaka i poboljšati mikrobiološku aktivnost. Kada se položi oko biljaka u tankom sloju, stvara se prirodna zaštita tla koja omogućava biljkama da bolje rastu, bez potrebe za hemijskim đubrivima. Suva, usitnjena trava služi kao izuzetno efikasan prirodni izolator i dodatak zemljištu koji hrani i štiti.
- Osim toga, pokošena trava savršena je za pravljenje komposta. U kombinaciji sa lišćem, granama i kuhinjskim otpadom, ona služi kao prirodni “motor” procesa razgradnje. Bogata azotom, podstiče brzo razlaganje organskih materijala, čime se stvara bogat humus. Nakon samo nekoliko sedmica, dobijamo rastresit i mirisan kompost koji je idealan za obogaćivanje vrta.
Oni koji se bore sa lošim kvalitetom tla – bilo da je ono pregusto, suho ili pjeskovito – mogu iskoristiti travu kako bi ga poboljšali. Kada se organski materijal iz trave spoji sa zemljom, tlo postaje prozračnije, bogatije i sposobnije da zadrži vlagu. Korenje biljaka lakše prodire, a vlaga ostaje duže u zemlji, što je posebno korisno u toplijim mjesecima.Još jedna izuzetna prednost je borba protiv korova. Trava koja se rasprostre oko biljaka stvara gustu barijeru koja sprečava svjetlost da dođe do sjemenki korova. Bez svjetlosti, korov teško uspijeva da nikne, čime se smanjuje potreba za mehaničkim čupanjem ili korištenjem herbicida. Na ovaj način, vrt ostaje uredan, a biljke imaju više prostora i hranjivih tvari za sebe.
- Da bi trava bila zaista korisna, važno je pravilno je koristiti. Ne treba koristiti travu tretiranu pesticidima ili hemijskim đubrivima jer može štetiti biljkama. Takođe, prije upotrebe treba je osušiti – vlažna masa može izazvati razvoj gljivica i zakiseliti tlo. Osušena i usitnjena trava može se i čuvati za kasnije korišćenje, čime se produžava njena upotreba tokom cijele sezone.Pored modernih metoda, vrijedi se osvrnuti i na tradicionalne tehnike košenja koje su bile mnogo više od pukog posla – bile su ritual, naslijeđe i dio života. Prije dolaska motornih kosačica, kosilo se ručno, korišćenjem kose – oštrice pričvršćene za drvenu dršku. Ova tehnika zahtijevala je snagu, ali i osjećaj za ritam, ravnotežu i tehniku. Kosci su radili u zoru, dok je trava bila rosna i lakša za sječu.
Posebna pažnja pridavala se oštrenju i klepanju kose, koje je činilo osnovu uspješne košnje. Kosci su nosili kamen za oštrenje, a pravi majstori su znali klepati kosu na nakovnju kako bi postala tanka i ubitačno oštra. To je zahtijevalo vještinu, ali i strpljenje.Kosidba je imala i društveni i duhovni karakter. U selima je često bila kolektivni događaj – muškarci su kosili, žene sakupljale i prevrtale travu. Cijeli proces bio je propraćen pjesmom i osjećajem zajedništva. U nekim regijama organizovana su i takmičenja, gdje su se pokazivale snaga i elegancija pokreta.
- Na kraju dana, ova tehnika bila je i način povezivanja s prirodom. Čuti šum kose dok siječe travu, osjetiti miris pokošenog bilja i vidjeti ravne redove svježe trave – to je iskustvo koje nosi dubok osjećaj mira i pripadnosti. Danas, kada živimo u brzoj i tehnološkoj stvarnosti, povratak ovim starim običajima postaje način da se ponovo povežemo s jednostavnošću i stvarima koje zaista vrijede.
Ono što je nekad bio svakodnevni posao, danas je podsjetnik na bliskost čovjeka s prirodom i vrijednost truda. Bilo da koristimo pokošenu travu za vrt ili uzmemo kosu u ruke i zakoračimo u tišinu polja, u tim gestovima živi znanje predaka – i ljubav prema zemlji koja nam uvijek uzvraća više nego što joj damo.
