Nakon što se vjenčao, mladić je ubrzo primijetio nešto što mu je djelovalo neuobičajeno. Njegova supruga je svakodnevno provodila mnogo vremena u razgovoru sa svojim ocem.
- Nije se radilo o kratkim javljanjima ili porukama, već o dugim razgovorima, ponekad i po sat vremena, i to nekoliko puta u toku dana. Na početku je vjerovao da će se to s vremenom smiriti i da će supruga prirodno smanjiti intenzitet tih razgovora, ali kako su mjeseci prolazili, komunikacija između nje i njenog oca postajala je sve učestalija.
U jednom trenutku, više nije mogao izdržati. Skupljena frustracija ga je natjerala da supruzi kaže ono što je dugo mislio – da nije normalno toliko se vezivati za roditelja, posebno nakon što se zasnuje bračna zajednica. Izrekao je i teške riječi, nazvavši njihov odnos “bolesnim”. Supruga nije rekla ništa, samo se povukla u spavaću sobu i zaplakala.
On je, naravno, osjećao krivicu. I dalje je volio svoju ženu i nije mu bilo lako vidjeti je povrijeđenu. Nakon nekoliko minuta krenuo je za njom, odlučan da joj se izvini i da izgladi stvar. Međutim, ono što je zatekao kada je otvorio vrata spavaće sobe, potpuno ga je šokiralo. Njegova supruga je pakovala stvari.
Zatečen prizorom, pitao ju je šta radi, a njen odgovor bio je bolan i neočekivan. Rekla je da se seli kod svog oca jer je toliko uvrijedilo to što je nazvao njihov odnos nezdravim. Za nju je to bio napad na sve ono što smatra svetim i prirodnim, dok je za njega bilo teško prihvatiti da u braku postoji treća konstanta – otac koji nikada nije prestao biti glavni oslonac.
- Takve situacije nisu rijetkost, kažu stručnjaci. Prevelika povezanost s roditeljima, posebno kada ona ostaje jednako intenzivna i nakon što osoba osnuje vlastitu porodicu, može postati ozbiljan problem. Porodični psiholozi često ističu da granice između roditelja i djece moraju postojati, posebno nakon braka. U suprotnom, narušava se povjerenje i osjećaj intime između partnera.
Kako navodi Psihološki centar Sarajevo, mnogi parovi se suočavaju s ovakvim problemom, a on često eskalira kada partner koji nije “dio odnosa” osjeti da mu se uskraćuje prostor i pažnja. U takvim trenucima dolazi do sukoba, a nerijetko i do drastičnih odluka poput one koju je donijela ova žena.
U ovom slučaju, priča poprima dramatičan ton jer muž nije mogao očekivati da će jedno njegovo mišljenje dovesti do odluke o preseljenju. Ipak, njegova reakcija i njene suze jasno pokazuju koliko duboko emocionalni slojevi djeluju u ovakvim situacijama. Osjećaj uvrede kod supruge bio je toliko snažan da je nadjačao i ljubav prema mužu.
Prema izvještaju koji je objavio Blic, stručnjaci na Balkanu ističu da su porodice ovdje često tradicionalno vezane, a ta povezanost može biti i prednost i teret. Kada roditelji ostaju pretjerano uključeni u život odrasle djece, brakovi se stavljaju na ozbiljna iskušenja. Muževi i žene tada se osjećaju zapostavljeno, a osjećaj nesigurnosti prerasta u konflikte.
- U ovom slučaju, teško je reći ko je u pravu. Muškarac se osjećao zapostavljeno i smatrao je da brak treba imati svoje granice privatnosti, dok je žena bila povrijeđena jer joj je ljubav prema ocu dovedena u pitanje. Jedna riječ – “bolesno” – bila je dovoljna da pokrene lavinu događaja. Možda da je upotrijebio blaži ton ili izraz, cijela scena bi izgledala drugačije, ali emocije su ga nadvladale.
- Situacije poput ove otvaraju i širu raspravu o tome koliko su naši brakovi zaista otporni na vanjske uticaje. Prema analizi RTS-a, sve veći broj brakova u regionu prekida se upravo zbog neslaganja u vezi sa porodicom jednog od partnera. Neki brakovi pucaju zbog roditeljskog uplitanja, dok drugi opstaju zahvaljujući kompromisima i jasnim pravilima.
Emocionalna drama u kojoj se ovaj par našao jasno pokazuje koliko su krhki odnosi u današnjem vremenu. Ljubav i povjerenje lako se naruše ako nedostaje balans. Granice su ključne – brak zahtijeva autonomiju, ali i razumijevanje za porodične veze koje su postojale prije njega. Ako toga nema, i mala iskra može izazvati požar.
Ova priča završila je nesretno, barem u trenutku kada je žena odlučila otići. Možda će s vremenom doći do pomirenja, ali ono što se desilo ostaje kao upozorenje mnogima – riječ izrečena u afektu može promijeniti cijeli tok života. Dok jedan partner smatra da brani zdravlje odnosa, drugi to može doživjeti kao napad na vlastitu suštinu.
Na kraju, ostaje pitanje: može li brak opstati kada treća osoba, pa makar i roditelj, ima toliki uticaj na svakodnevni život? Odgovor vjerovatno leži u ravnoteži – u sposobnosti partnera da pronađu način kako da očuvaju i svoju zajednicu i svoje porodične veze, bez da jedno isključuje drugo. Ali kada ta ravnoteža ne postoji, tada i ono što je započelo ljubavlju može završiti u suzama i koferima spakovanima na brzinu.
