Preobraženje Gospodnje jedno je od onih crkvenih slavlja koje u srcima vjernika zauzima posebno mjesto. Tog dana, prema predanju, Isus Hristos poveo je trojicu svojih najbližih učenika Petra, Jakova i Jovana na goru Tavor.
- Tamo, u tihom trenutku molitve, dogodilo se nešto što će zauvijek promijeniti njihovo poimanje božanske sile. Pred njihovim očima, Isus se preobrazio i zasijao poput sunca, postavši sama svjetlost. Apostoli su ostali zatečeni prizorom koji nije bio od ovoga svijeta, a u isto vrijeme preplavljeni osjećajem božanske prisutnosti.
Ovaj događaj, koji je opisan u Jevanđeljima Novog zavjeta, pravoslavna crkva slavi 19. avgusta. Vjernici ga nazivaju i letnje Bogojavljenje, jer je tada, prema vjerovanju, nebo ponovo otvorilo svoje tajne. Čuo se glas Boga Oca, potvrđujući da je Isus Njegov ljubljeni Sin. Zato praznik nosi snažnu simboliku – podsjeća na Hristovu božansku prirodu, ali i najavljuje stradanje koje će uslijediti, kao i pobjedu života nad smrću.
Osim svog dubokog duhovnog značaja, Preobraženje je i trenutak kada priroda, kako narod kaže, pravi prvi korak prema jeseni. Vjeruje se da od tog dana list počinje da žuti, kamen u vodi mijenja boju, a voda postaje hladnija. Narodna predanja kažu i da se u ponoć nebo tri puta preobražava, pa se običajem smatra pogledati u visine, jer tada, vjeruju mnogi, Gospod otvara vrata da čuje ljudske želje.
- Ono što ovo slavlje čini posebnom prilikom jesu i običaji vezani za njega. U pravoslavnim hramovima širom Srbije i regiona, na kraju liturgije, sveštenici osveštavaju grožđe. To voće se smatra prvencem ljeta, darom zemlje i simbolom Božije dobrote. Tamo gdje grožđa nema, narod donosi drugo sezonsko voće – jabuke, kruške ili šljive – kako bi se očuvala poruka zahvalnosti. Taj gest, iako jednostavan, nosi duboku poruku: svaki plod je dar neba, pa ga treba primati sa zahvalnošću.
Praznik se uvijek slavi u vrijeme Gospojinskog posta. Taj post je jedan od strožih u pravoslavlju, ali upravo na Preobraženje dozvoljena je riba na trpezi, što vjernicima daje poseban osjećaj radosti. Porodice se okupljaju, trpeze se ukrašavaju i u domovima vlada atmosfera svečanosti, jer se praznik ne doživljava samo kao običaj, već kao trenutak povezivanja sa onim što je sveto.
Mnogi gradovi i sela na ovaj dan ožive uz vašare, saborovanja i proslave. Hramovi posvećeni Preobraženju okupljaju narod, a sve se odvija u znaku zajedništva. Nije to samo prilika za trgovinu i veselja, već i za duhovno sabiranje. Srpska pravoslavna crkva u svojim obraćanjima često podsjeća da je smisao praznika upravo u unutrašnjoj promjeni – u preobražaju duše i srca, jer onaj ko u sebi nosi svjetlost, može je širiti i na druge.
- Zanimljivo je da se u narodnoj tradiciji Preobraženje vezuje i za kraj ljeta. Seljaci su stoljećima posmatrali prirodu i primjećivali promjene baš oko ovog datuma. Zato se vjerovalo da „kada se preobrazi list u šumi, mora se preobraziti i čovjek u sebi“. Takva vjerovanja i danas žive, posebno u seoskim sredinama gdje se običaji čuvaju kao dragocjenost.
Da značaj ovog praznika nije samo crkvenog karaktera, već i kulturnog, potvrđuju i mnogi etnolozi. Etnografski muzej u Beogradu u više navrata isticao je kako se Preobraženje ubraja među najsnažnije narodne praznike, jer spaja vjeru, prirodu i svakodnevicu običnog čovjeka. U zapisima se pominje da su ljudi tog dana posebno pazili na ponašanje, vjerujući da sve što se učini nosi višestruku težinu.
Prema podacima koje redovno objavljuje Mitropolija crnogorsko-primorska, Preobraženje se u narodu doživljava i kao trenutak nade. Oni koji nose brige i tugu, vjerovali su da ako se u noći Preobraženja pomole pod otvorenim nebom, Gospod će ih utješiti i dati im snagu. Ovakva vjerovanja ukazuju koliko su duboko religija i običaj protkani u životu naroda, a svjedoče i o tome da praznik nije samo ritual, već i oslonac u trenucima slabosti.
- Značaj Preobraženja ističu i srpski književnici. U književnim radovima često se koristi metafora svjetlosti i promjene, a mnogi su u Hristovom preobraženju nalazili inspiraciju za opis duhovnih uzleta i unutrašnjih borbi. SANU (Srpska akademija nauka i umetnosti) u svojim publikacijama bilježi da je ovaj praznik ne samo religijski simbol, već i kulturni obrazac koji je uticao na način na koji narod promišlja život, prirodu i odnos prema Bogu.
Upravo ta spojena dimenzija – vjerska, kulturna i prirodna – čini Preobraženje praznikom koji se ne zaboravlja. Dok vjernici odlaze u crkve, a djeca s nestrpljenjem očekuju osveštano grožđe, priroda tiho podsjeća da svaki ciklus ima svoj početak i kraj. Ljeto se povlači, jesen kuca na vrata, a čovjek dobija priliku da se i sam preobrazi – da odbaci ono što je teško i prigrli svjetlost.
- Na kraju, ostaje osjećaj da Preobraženje nije samo sjećanje na jedan biblijski događaj. To je i podsjetnik da se promjena dešava stalno, da je život ispunjen preobražajima i da čovjek ima snagu da se iz tame vine ka svjetlosti. Simbolika preobraženja zapravo je univerzalna: baš kao što priroda mijenja svoje lice, tako i čovjek može pronaći novu snagu i mir u vjeri.
