U današnjem članku više se oslanjamo na zdravlje.Kada su u pitanju bubrezi i njihov rad svima nam je poznato da moramo pripazit koliko tečnosti unosimo jer od toga zavisi i količina urina koji izbacujemo.
- Urin je svakodnevna tjelesna tekućina koju organizam izbacuje, ali uprkos tome većina ljudi rijetko kada obraća pažnju na njegov izgled, količinu ili miris. Promjene u ovim karakteristikama, a naročito neugodan ili neuobičajen miris, često znaju izazvati zabrinutost. Iako prvi pomisao mnogih bude infekcija mokraćnih puteva, uzroci mogu biti raznovrsni – od sasvim bezopasnih do onih koje zahtijevaju liječničku intervenciju.
Mnogi se iznenade kada primijete da im mokraća ima neobičan miris – jak, oštar ili jednostavno drugačiji nego inače. Takve promjene ne treba odmah shvatati kao znak bolesti, ali svakako ih ne treba ni ignorisati. Razni faktori, od ishrane i unosa tečnosti, pa do lijekova i bolesti, mogu uticati na miris, boju i gustinu urina. U nekim slučajevima promjene brzo nestanu same od sebe, dok u drugim mogu ukazivati na ozbiljnije poremećaje.
- Urin nastaje u bubrezima, koji filtriraju krv i uklanjaju višak tečnosti i otpadne tvari. Ova tečnost se kroz mokraćne kanale sprovodi do bešike, gdje se zadržava dok se ne izbaci iz tijela. Kada je osoba zdrava, mokraća je obično svijetložuta, bistra i neutralnog ili blagog mirisa. Međutim, ako nešto u organizmu nije kako treba – bilo zbog infekcije, dehidracije, hrane ili bolesti – urin to često prvi „odaje“.
Jedan od najčešćih razloga za neugodan miris mokraće je nedovoljan unos vode. Kada organizam nema dovoljno tekućine, urin postaje tamniji, gušći i koncentrisaniji. Njegov miris tada zna podsjećati na amonijak. Ova pojava je naročito izražena tokom toplih dana, pri fizičkoj aktivnosti ili kada se konzumira mnogo kafe, a malo obične vode. Redovan unos tečnosti pomaže u razrjeđivanju mokraće i smanjenju intenziteta mirisa.
- Hrana koju unosimo takođe ima veliki uticaj. Neke namirnice, iako zdrave, sadrže spojeve koji se putem bubrega izlučuju u urinu, ostavljajući za sobom specifičan miris. Šparoge su poznate po tome što mokraći daju sumporni, gotovo metalni miris već nekoliko sati nakon konzumacije. Luk, bijeli luk, prokulice, riba i začini poput karija ili piskavice takođe mogu učiniti miris urina neuobičajenim. Kod osoba koje unose mnogo proteina, urin može poprimiti oštriji, gotovo „pokvaren“ miris jer se stvara više nusprodukata metabolizma.
Još jedan faktor je kofein, prisutan u kafi i energetskim pićima. Osim što potiče učestalo mokrenje, on može dodatno dehidrirati tijelo. Ukoliko osoba ne pije dovoljno vode uz kafu, njen miris se može osjetiti i u mokraći.
- Među ozbiljnijim uzrocima promjena u mirisu urina nalaze se infekcije mokraćnih puteva. One često dolaze uz simptome poput peckanja pri mokrenju, učestalog nagona, bolova u donjem dijelu stomaka i zamućenosti urina. U takvim slučajevima urin može imati izrazito jak, kiselkast, pa čak i slatkast miris. Ako se ovi simptomi jave, važno je odmah potražiti medicinsku pomoć.
Određeni lijekovi i suplementi, naročito antibiotici i vitamini iz B grupe, mogu privremeno promijeniti izgled i miris mokraće. Na primjer, vitamini B kompleksa često je učine gotovo fluorescentno žutom i daju joj neobičan miris. Ovo nije opasno, ali ako potraje ili se pojave dodatni simptomi, treba biti oprezan.
- Neke spolno prenosive infekcije, poput hlamidije ili gonoreje, mogu uzrokovati promjene u mirisu mokraće, kao i druge simptome – pojačan iscjedak, svrab ili bolno mokrenje. U tim slučajevima neophodno je obratiti se ljekaru i uraditi potrebne analize.Ukoliko promjene u mirisu mokraće traju više dana, pojavljuju se dodatni simptomi poput bolova, groznice, krvi u urinu ili se stanje ponavlja, važno je na vrijeme potražiti stručnu pomoć. Posebna pažnja je potrebna i kod trudnica, jer i manje infekcije mogu imati ozbiljnije posljedice za njihovo zdravlje.
Organizam na razne načine šalje signale kada nešto nije u redu, a urin je često jedan od prvih pokazatelja tih promjena. Neugodan miris ne mora značiti ništa ozbiljno, ali može ukazivati na infekciju, poremećaj u radu bubrega ili čak dijabetes. Stoga, važno je da slušamo svoje tijelo, pratimo i naizgled sitne promjene, te na vrijeme reagujemo ako primijetimo da nešto odstupa od uobičajenog.
