U daašnjem članku vam donosimo nekoliko zanimljivosti i mišljenja starih mudraca koji su donijeli nekoliko zaključaka o siromašnim i bogatim i kako to da bogatima stalno dolazi novac.U nastavku teksta možete i sami otkriti kao i sami počnete primjnjivat neke od savjeta.
- Postoji jedna stara izreka koja kaže “para na paru ide”, a njen smisao nikada nije izgubio na značaju. I danas, dok mali broj ljudi posjeduje ogromno bogatstvo, čini se da upravo ti pojedinci znaju kako ne samo zadržati svoje bogatstvo, nego ga i dodatno uvećati. S druge strane, mnogi koji se iznenada obogate često imaju problem da novac sačuvaju – kao da im klizi kroz prste i nestaje brže nego što je stigao.
Jedna zanimljiva priča savršeno ilustruje ovu pojavu. Radmilo, čovjek poznat po svojoj mudrosti, odlučio je da sprovede eksperiment kako bi otkrio da li novac može promijeniti život siromašnog čovjeka ili bi ga samo odveo u propast. Istovremeno, želio je vidjeti kako bi bogataš reagovao kada bi mu iznenada stiglo još bogatstva.
- Prvi učesnik ovog neobičnog istraživanja bio je čovjek koji je živio u velikom siromaštvu. Dobio je vreću dukata, toliko veliku da bi mu mogla riješiti sve probleme. Bio je prezadužen i svakog dana strahovao da će izgubiti jedinu kuću koju je imao. Kada je shvatio da je novac stvaran, nije mogao sakriti svoje oduševljenje. Pohitao je kući da podijeli sreću s porodicom i komšijama, vjerujući da će od tog trenutka sve krenuti nabolje.
Ali umjesto mira i sreće, bogatstvo je u njegov život unijelo samo haos. Dugovi su počeli stizati sa svih strana, ljudi su dolazili da traže svoj novac, a čak su i oni koji su mu ranije pomagali, sada insistirali da im sve vrati. Porodica se posvađala, komšije su okrenule leđa, a novac je brzo nestao. Na kraju, nesretni čovjek je ostao bez prijatelja, bez porodice i – ponovo bez ičega.
- Radmilo je zapisao u svojoj bilježnici da ovom čovjeku novac nije donio spasenje. Ali istraživanje tu nije završilo. Sljedeći na redu bio je bogataš s velikim imanjem i stabilnim životom. I njemu su dali istih tih sto dukata, želeći vidjeti kako će postupiti.
Za razliku od siromašnog čovjeka, bogataš nije ni trepnuo. Nije razglasio svoju sreću, nije zvao goste niti se hvalio dobitkom. Dukate je pažljivo sklonio među ostale dragocjenosti i nastavio živjeti kao da se ništa nije dogodilo. Nastavio je raditi, upravljati imanjem i donositi mudre odluke. Tek na kraju života, kada je sastavljao testament, sjetio se tih dukata i ostavio ih svojim nasljednicima.
- Na osnovu ovih primjera, Radmilo je izveo važnu pouku: onaj ko već ima novac, zna kako ga čuvati i uvećavati. Navikao je na odgovornost koju bogatstvo nosi, pa mu ono ne predstavlja iznenađenje niti iskušenje. S druge strane, čovjek koji nikada nije raspolagao velikim bogatstvom, najčešće ne zna kako se nositi s njim. Novac, umjesto da mu donese mir, postaje uzrok problema i sukoba.
Ova priča ne znači da je svaka sudbina unaprijed određena. Postoje ljudi koji i bez prethodnog iskustva mudro upravljaju dobitkom, ali često je upravo navika i znanje ono što čini razliku između očuvanja i gubitka bogatstva.Ostaje važna poruka: novac sam po sebi nije ni dobar ni loš, ali način na koji se koristi otkriva mnogo o onome ko ga drži u rukama.
