- IZ ARHIVE SJEĆANJA NA VELIKOG ČELNIKA GRANDA: Srce Saše P0povića je bilo razgolićeno i prisjetio se svog preminulog oca. Živeći mirnim i uspješnim životom, istaknuta figura Grand produkcije oslobođena je financijskog tereta i drugih poteškoća. Međutim, to nije uvijek bio slučaj. Saša Popović važi za oličenje uspjeha u svijetu srbijanskih televizijskih emisija, opisao je svojedobno težak put kojim je do toga došao.
Uz financijski pogubno iskustvo koje je doživio u trenutku dolaska u banku Dafine Milanović, Sašu Popovića zatekla je i osobna tragedija koja ga još uvijek prati. Ovaj srcedrapajući događaj dogodio se u njegovim mladim godinama, u kojima mu je otac bio najvažniji, ostavio je trajni trag u njegovom srcu.Rođen sam u tipičnoj obitelji ispunjenoj ljubavlju, roditelji su mi bili svećenici, a ja sam imao posebno djetinjstvo. U eri Lepe Brene i “Siatkog greha” ostvario sam značajan prihod koji sam posvetio financijskoj instituciji Dafne Milanović.
Nažalost, kao i mnogi drugi, raspršio sam svu svoju ušteđevinu. No, moja osobna priča mogla bi se sažeti u riječi “imati, pa nemati, pa pet imati”, jer sam nekoliko godina kasnije s Brenom i B0bom Živojinovićem osnovao Grand produkciju. Unatoč mom uspjehu, postoji duboka tragedija iz moje mladosti koja me još uvijek pritišće i nastavlja biti najveća bol u mojoj duši.
Sudjelovati u gubitku roditelja izuzetno je teško iskušenje. Za života mog oca, sjećam se da sam bio nezadovoljan svakom njegovom izjavom.Međutim, nakon njegove smrti, razmišljao sam kako će se nositi sa značajnim odlukama. Ovo dirljivo otkriće potaknuo je Saša Popović u razdoblju ranjivosti, prenio je tragediju sa živopisnim detaljima.Godine 1978. dogodila se tragedija i moj otac je poginuo u prometnoj nesreći. Imao sam tada samo 24 godine. Nesreća se dogodila na kolovozu, pre isključenja za Rumu. U njegov automobil ušao je zagrebački “mercedes”.
- Kad me majka probudila i objasnila mi poražavajuću vijest, osjećao sam se kao da sam hipnotiziran. Unatoč očajničkim pokušajima da ga se spasi, na kraju je preminuo od ozljeda koje je zadobio u bolnici. Do danas nisam siguran je li vozač koji ga je usmrtio snosio odgovarajuće zakonske posljedice. Sve ove riječi izrekao je Saša, koji je prethodno teško suspregnuo suze dok je pričao ovu emotivnu priču.
