Rakel Čepmen je imala samo dvadeset četiri godine kada je doživjela trenutak koji je promijenio sve ono što je do tada zamišljala za svoju budućnost.
- Bila je to noć kada je trebalo da proslavi svoju devojačku večer – veselo okupljanje sa prijateljicama, ispunjeno smijehom i očekivanjem pred najvažniji korak u njenom životu. Umjesto radosti i igre, jedno nespretno guranje u bazen pretvorilo se u tragediju koja je ostavila trajne posljedice. Udarcem o ivicu bazena zadobila je povredu kičmene moždine i od tog trenutka ostala paralizovana od kukova nadole. Dijagnoza je bila neumoljiva – kvadriplegija.
U samo nekoliko sekundi, njeni snovi o plesu na vlastitom vjenčanju, o putovanjima i životu kakav je zamišljala, srušili su se. Rakel je priznala da je u tim prvim danima vjerovala kako će je njen tadašnji verenik napustiti, jer je bilo teško zamisliti zajedničku budućnost u kojoj će biti vezana za invalidska kolica. Ipak, umjesto da okrene leđa, on je stao uz nju. Njihova ljubav se pokazala jačom od tragedije, a brak koji su sklopili ubrzo nakon nesreće postao je simbol predanosti i snage dvoje ljudi suočenih sa životnim izazovima.
Posebno je zanimljivo to što Rakel nije okrivila prijateljicu koja ju je gurnula. Smatrala je da nije bilo zle namjere i odbila je da od nje traži odgovornost. Čak ju je pozvala na vjenčanje koje se održalo godinu dana kasnije, pokazujući nevjerovatnu veličinu srca i želju da se fokusira na ono što joj donosi mir, a ne na osvetu. Taj čin oprosta postao je dio njenog identiteta – simbol vjerovanja da su nesreće upravo to, nesreće, a ne uvijek posljedica namjere.
- Međutim, prava pukotina u njihovom prijateljstvu pojavila se mnogo kasnije. Kada je Rakel prolazila kroz težak period finansijskih problema, umjesto podrške od bliske osobe, dočekala ju je oštra kritika. Prijateljica joj je rekla da je pogriješila što se udala za učitelja, sugerišući da je izbor partnera razlog zbog kojeg nema dovoljno novca. Taj komentar, izgovoren u najosjetljivijem trenutku, za Rakel je bio signal da njihovo prijateljstvo više nema čvrste temelje. Tako se završila priča o odnosu koji nije prekinula nesreća, nego nedostatak saosjećanja.
Rakel, međutim, nikada nije dozvolila da invalidska kolica postanu zatvor. Odlučila je da njen život i dalje može biti ispunjen. Zajedno sa suprugom, donijela je odluku da žele postati roditelji, a rješenje su pronašli u surogat-majci. Rođenje njihove kćerke donijelo je novu svjetlost i dodatni razlog za borbu. Rakel je postala majka koja ne dozvoljava da fizička ograničenja spriječe ljubav i posvećenost djetetu.
Na društvenim mrežama, naročito na TikToku, često dijeli intimne i emotivne trenutke sa svojim suprugom. Kroz te objave pokazuje kako život, iako drugačiji od onoga što je zamišljala, i dalje može biti lijep i vrijedan. Njena iskrenost, ali i snaga volje, privukle su hiljade pratilaca koji u njenoj priči pronalaze inspiraciju.
Poseban značaj u njenoj misiji imaju poruke koje šalje o životu osoba s invaliditetom. Otvoreno govori o svakodnevnim izazovima – od arhitektonskih barijera koje onemogućavaju normalno kretanje, do predrasuda koje i dalje postoje u društvu. Njeni postovi su podsjetnik da osobe sa invaliditetom nisu problem, nego da je pravi problem neprilagođeno okruženje i manjak svijesti. Na taj način, Rakel ne priča samo svoju priču, već i priču mnogih koji se suočavaju sa sličnim preprekama.
- Prema pisanju portala Klix.ba, u Bosni i Hercegovini osobe s invaliditetom se i dalje svakodnevno suočavaju sa nepristupačnim ustanovama, nedostatkom liftova i neprilagođenim javnim prostorima. Rakelina borba tako postaje univerzalna, jer pokazuje da lična tragedija može prerasti u društvenu misiju i inspirisati širu zajednicu da razmišlja o promjenama.
Dodatno, Večernji list je izvještavao o sličnim pričama u regiji, gdje pojedinci, iako vezani za kolica, pronalaze snagu da grade porodice, zapošljavaju se i bore za svoja prava. Time se naglašava koliko je podrška okoline, ali i institucionalna podrška, ključna za kvalitetan život. Rakel se u tom kontekstu ističe kao primjer koji pomjera granice i ruši predrasude.
I u Srbiji su, prema pisanju Blica, brojne organizacije osoba sa invaliditetom godinama upozoravale da država mora uložiti više u pristupačnost i obrazovanje o inkluziji. Priča o Rakel Čepmen prirodno se uklapa u ovu širu sliku – jer, iako je njena nesreća bila lična, njen odgovor na nju ima odjek u borbi mnogih.
- Uprkos svemu što je prošla, Rakel nikada nije dozvolila da tragedija bude definicija njenog života. Ona je pretvorila svoj bol u snagu, a svoju priču u motivaciju za druge. Njena životna poruka jasna je i moćna – tragedije ne biramo, ali način na koji ćemo ih nositi zavisi od nas. Njena hrabrost i ljubav prema životu dokaz su da ljudski duh ima nevjerovatnu sposobnost da se uzdigne i onda kada sve izgleda izgubljeno.
