U današnjem članku donosimo temu koja mnogim roditeljima može pomoći da bolje razumiju prve godine razvoja djeteta. Određena ponašanja koja u početku djeluju kao dio karaktera, prolazna faza ili individualni tempo razvoja ponekad mogu biti razlog da se pažljivije prati način na koji dijete komunicira i povezuje se s drugima. Važno je naglasiti da nijedan pojedinačni znak nije dovoljan da bi se zaključilo da dijete ima autizam. Stručnjaci zato posmatraju širi obrazac socijalne komunikacije, igre, ponašanja i reakcija na okolinu. Kada roditelji imaju dugotrajan osjećaj da se razvoj njihovog djeteta razlikuje od očekivanog, razgovor s pedijatrom može biti prvi koristan korak.
• Razlike u socijalnoj komunikaciji mogu se primijetiti kroz pogled, geste, pokazivanje i dijeljenje pažnje s drugim osobama.
• Ponavljajuća igra i snažno insistiranje na poznatim rutinama mogu biti dio šireg obrasca koji stručnjaci procjenjuju.
• Osjetljivost na zvuk, svjetlost, dodir ili određene teksture razlikuje se od djeteta do djeteta i sama po sebi ne potvrđuje autizam.
• Razvojni skrining služi za prepoznavanje djece kojoj bi mogla biti potrebna detaljnija procjena, a nije isto što i dijagnoza.
• Roditeljske zabrinutosti važne su informacije koje pedijatar uzima u obzir zajedno s razvojnim tokom djeteta.
Komunikacija:
Jedna od prvih stvari koje roditelji mogu primijetiti jeste način na koji dijete pokušava ostvariti kontakt s ljudima oko sebe. Nije riječ samo o tome koliko riječi izgovara. Stručnjaci posmatraju koristi li dijete pogled, izraze lica, geste i pokazivanje kako bi nešto podijelilo s drugom osobom. Primjer može biti situacija u kojoj dijete ugleda nešto zanimljivo pa pogleda roditelja kao da želi provjeriti njegovu reakciju. Kod neke djece takva zajednička pažnja može biti slabije izražena, kao i reagovanje na svoje ime ili pokazivanje predmeta drugima.
Prema smjernicama britanskog Nacionalnog instituta za zdravlje i izvrsnost njege – NICE, među osobinama koje mogu navesti stručnjaka na dodatnu procjenu nalaze se smanjena upotreba gesti, pokazivanja, kontakta pogledom i zajedničke pažnje. NICE svoje preporuke razvija na osnovu stručnog pregleda kliničkih dokaza i koristi ih kao pomoć zdravstvenim radnicima u prepoznavanju obrazaca koji mogu zahtijevati dalju procjenu. Važno je da se ove osobine ne koriste pojedinačno kao test za autizam.
Igra:
Način igre također može pružiti korisne informacije o razvoju. Neko dijete može dugo ponavljati istu radnju, slagati predmete na određeni način, otvarati i zatvarati vrata ili se posebno zainteresovati za samo jedan dio igračke. Takvo ponašanje može postojati i kod djece koja nisu autistična, zbog čega se uvijek posmatra zajedno s komunikacijom i socijalnom interakcijom. Stručnjaku može biti značajno i da li dijete spontano uključuje druge u igru, imitira ih ili razvija različite oblike maštovite igre.
NICE u svojim kliničkim smjernicama navodi repetitivnu igru, vrlo uska interesovanja i smanjenu raznovrsnost simboličke ili maštovite igre među karakteristikama koje stručnjaci mogu razmotriti. Ove smjernice namijenjene su zdravstvenim profesionalcima i nastale su sistematskim razmatranjem kliničkih dokaza, zbog čega su korisnije od pokušaja da se dijete procjenjuje na osnovu jednog ponašanja viđenog kod kuće.
Rutine:
Promjene koje odraslima izgledaju potpuno beznačajno nekim mališanima mogu biti veoma teške. Drugačiji put do vrtića, nova šolja, promjena rasporeda ili neočekivani događaj mogu izazvati snažnu uznemirenost. Kod autizma se mogu pojaviti izražena potreba za predvidljivošću i ponavljajući obrasci ponašanja, ali ni insistiranje na rutini samo po sebi nije dovoljno za bilo kakav zaključak. Mnoga mala djeca vole poznate rasporede jer im oni pružaju osjećaj sigurnosti.
U preporukama NICE-a opisane su snažne reakcije na promjenu, insistiranje da stvari budu iste i poteškoće povezane s narušavanjem ustaljenih rutina. Dokument je klinički vodič za prepoznavanje i procjenu autizma kod djece i mladih, a važan je upravo zato što naglašava da se ponašanja moraju sagledavati u kontekstu cjelokupnog razvoja djeteta.
Čula:
Roditelji ponekad prvo primijete neobične reakcije na svakodnevne nadražaje. Dijete može teško podnositi zvuk usisivača, određenu odjeću, šišanje, jako svjetlo ili teksturu pojedinih namirnica. Drugo dijete može, suprotno tome, djelovati kao da neke zvukove ili dodire gotovo ne primjećuje. Senzorne razlike postoje kod autistične djece, ali mogu postojati i iz drugih razloga, pa se procjenjuju kao dio šire razvojne slike.
NICE među mogućim karakteristikama navodi pojačanu ili smanjenu reakciju na zvukove, mirise, teksture i druge senzorne podražaje. Procjena koju opisuje uključuje razvojnu anamnezu, razgovor s roditeljima i neposredno posmatranje socijalnih, komunikacijskih i repetitivnih ponašanja djeteta. Upravo kombinacija više izvora informacija čini takvu stručnu procjenu relevantnijom od izolovanog simptoma.
Praćenje:
Roditelji ne moraju čekati da budu potpuno sigurni da nešto nije u redu prije nego što razgovaraju s pedijatrom. Ako postoje ponavljajuće nedoumice u vezi s govorom, gestama, socijalnim kontaktom ili drugim dijelovima razvoja, one mogu biti dovoljan razlog za razvojnu procjenu. Skrining nije dijagnoza, već standardizovan način da se utvrdi postoji li potreba za detaljnijim pregledom. Nakon toga se, zavisno od djetetovih potreba, mogu uključiti odgovarajući razvojni stručnjaci.
Američka akademija za pedijatriju preporučuje razvojno praćenje na redovnim preventivnim pregledima, opći razvojni skrining u određenim uzrastima te specifični skrining za autizam sa 18 i 24 mjeseca. Njene preporuke zasnivaju se na stručnoj analizi medicinskih istraživanja i kliničke prakse, a posebno naglašavaju važnost roditeljskih zapažanja, razvojne istorije i posmatranja djeteta. Zbog toga je ovaj pristup relevantan kada postoji zabrinutost zbog ranog razvoja.
Procjena:
Autizam se ne određuje na osnovu jednog testa, jedne navike niti kratkog snimka ponašanja. Stručna procjena razmatra razvoj djeteta kroz vrijeme, njegovu komunikaciju, socijalne odnose, način igre i ponavljajuća ponašanja. Također se može provjeravati postoje li drugi razlozi zbog kojih dijete kasni u određenoj oblasti razvoja. Zbog toga dvije djece koja imaju istu dijagnozu mogu pokazivati veoma različite osobine i potrebe.
Američka akademija za pedijatriju navodi da dijete s zabrinjavajućim rezultatom skrininga treba dalje razvojno i medicinski procijeniti, dok NICE naglašava da znakovi autizma nisu uvijek jednako vidljivi kod svakog djeteta. Ove stručne organizacije prikupljaju i vrednuju medicinske dokaze kako bi zdravstvenim radnicima dale preporuke za prepoznavanje, upućivanje i dalju procjenu djece.
Ja mislim da roditelj najbolje poznaje svakodnevne navike svog djeteta i da njegove brige ne treba odmah odbacivati. Ja osjećam da je bolje postaviti pitanje stručnjaku nego mjesecima živjeti u neizvjesnosti. Mislim i da jedan neobičan postupak djeteta ne treba odmah pretvarati u razlog za strah. Svako dijete razvija se svojim tempom i zato je važno gledati cijelu sliku. Ja bih, ako me nešto dugo zabrinjava, razgovarala s pedijatrom i tražila stručno mišljenje.
