U današnjem članku vam donosimo jednu jako zanimljivu priču koja je pomalo i šaljiva.Naime radi se o bračnom paru koji je dobio bebu i bebina krvna grupa se nije poklapala sa njihovom.Kako je sam otac nakon porođaja reagovao na to i šta se dogodilo dalje možete pročitat u nastavku teksta.
- Sve je počelo onako kako to obično biva – uzbuđenjem, radošću i nestrpljenjem. Moja supruga i ja smo se pripremali za najvažniji dan u našim životima: rođenje našeg prvog djeteta. Od planiranja prostora u stanu do kupovine krevetića i sitnih potrepština, sve je bilo podređeno dolasku novog bića. Ali ništa nas nije moglo pripremiti za ono što se dogodilo nakon poroda.
U bolničkoj sobi, dok smo promatrali našeg novorođenog sina, medicinska sestra je rutinski objavila njegovu krvnu grupu – AB. U početku nismo pridavali tome mnogo pažnje, ali kada sam zastao i razmislio, izračunao sam da je to genetski nemoguće. Naime, moja supruga ima krvnu grupu A, a ja sam krvna grupa O. Po osnovnim zakonima genetike, takva kombinacija ne može dati dijete s AB grupom. U trenutku kad sam to izrekao naglas, izraz lica sestre se naglo promijenio.
- Odjednom, atmosfera u sobi više nije bila opuštena. Liječnik, koji je dotad bio zauzet pored kreveta druge pacijentice, okrenuo se prema nama. Pogledao je sestru, pa mene, a zatim moju suprugu. Tišina je nakratko ovladala prostorijom. Bez mnogo riječi, prišla nam je doktorica, rekavši kako moraju još jednom pregledati bebu, ali i da će nama uzeti krv za dodatne pretrage.
Uslijedilo je dugo čekanje, puno neizvjesnosti. Kad su se napokon vratili, obavijestili su nas da je dijete pripadalo mojoj supruzi, ali da genetski nije moje. Prva pomisao bila je – zamjena u bolnici. Međutim, nakon temeljne provjere dokumentacije, oznaka i identifikacijskih narukvica, postalo je jasno da do zamjene nije došlo. Beba je biološki njezina, ali ne i moja.
- Dok sam pokušavao shvatiti značenje tih riječi, moja supruga je izgubila tlo pod nogama. Počela je da vrišti, jeca, oči joj se pune suzama dok govori da to ne može biti istina. Pogledala me u oči i rekla samo: „Molim te, oprosti mi.“ U tom trenu, sve ono što smo zajedno gradili – od zajedničkog doma do zajedničkih snova – počelo se raspadati. U jednom satu, život koji sam zamišljao srušio se pred mojim očima.
Ono što je trebalo biti najsretniji dan, pretvorilo se u emocionalni košmar. Vjenčanje, očekivanje djeteta, uređenje sobe, razgovori o imenima – sve je izgubilo smisao u trenutku kad sam shvatio da sam bio obmanut. Da sam se veselio nečemu što nije stvarno – barem ne za mene. Ljubav koju sam osjećao pretvorila se u tišinu, šok i prazninu koju nisam znao kako ispuniti.
