Sutra će za pravoslavne vjernike započeti jedan od značajnijih perioda u crkvenom kalendaru Gospojinski post, koji traje punih 15 dana, sve do Velike Gospojine. Ovaj dan ujedno nosi i posebnu svetost jer je posvećen svetim mučenicima Makavejima, čija je vjera i nepokolebljivost ostavila snažan trag u istoriji hrišćanstva.
- Vjernici će se, kako nalažu običaji, uzdržavati od mrsne hrane i posvetiti molitvi, ali i poštovati niz narodnih vjerovanja koja prate ovaj praznik.Jedan od najrasprostranjenijih običaja povezan je sa bosiljkom, biljkom koja u narodnoj tradiciji ima gotovo mitski status. Smatra se da donosi zdravlje, mir i blagostanje, pa mnogi upravo na dan mučenika Makaveja sade novi bosiljak i brižno ga čuvaju tokom godine. Saksije s ovom biljkom često zauzimaju počasno mjesto na terasama i ispred kućnih vrata, kao simbol zaštite doma. Bosiljak je u srpskoj narodnoj tradiciji neodvojiv od crkvenih običaja, a etnolozi, poput onih iz Etnografskog muzeja u Beogradu, potvrđuju da je ovaj simbol prisutan stoljećima i da se prenosi s generacije na generaciju.
S druge strane, vjerovanje koje se posebno poštuje jeste zabrana kupanja u rijekama, jezerima i drugim velikim vodama na ovaj dan. Stari kazivači iz istočne Srbije tvrde da se upravo na Makaveje “voda uzburka” i da se kroz narodne priče prenosi opomena o davljenjima koja su se, prema predanju, događala baš u ovo vrijeme. Mnogi i danas iz poštovanja prema ovim pričama izbjegavaju plivanje tog dana, bez obzira na vremenske prilike. U članku portala “Glas Podrinja” navodi se da ovakva vjerovanja nisu samo praznovjerje, već i dio šireg folklornog identiteta koji povezuje zajednicu.
- Ko su zapravo bili mučenici Makaveji? Sedmorica braće – Avim, Antonin, Gurije, Eleazar, Evsevon, Adim i Markel – zajedno s majkom Solomonom i učiteljem Eleazarom, ostali su upamćeni po hrabrosti kojom su branili vjeru. Prema zapisima, stradali su 166. godine prije nove ere, pogubljeni po naređenju Antioha Epifana, tadašnjeg sirijskog vladara. Njihova priča ušla je u Svetopisamske knjige i postala simbol istrajnosti i vjernosti Bogu uprkos teškim iskušenjima. Danas se njihove mošti čuvaju u bazilici Svetog Andreja u Kelnu, što predstavlja i svojevrsni most između pravoslavnog i zapadnog hrišćanskog nasljeđa. Prema pisanju lista “Politika”, ova relikvija privlači hodočasnike iz cijelog svijeta.
Praznik nosi i mističnu dimenziju. Prema narodnom vjerovanju, noć uoči Makaveja nosi poseban trenutak – u ponoć se nebo nakratko otvara i tada je, kažu, moguće pomisliti želju ili uputiti misao dragim pokojnicima. Taj trenutak simbolizuje vezu između neba i zemlje, između živih i mrtvih, pa mnogi vjernici upravo tada pale svijeće ili u tišini izgovaraju molitvu. Ova tradicija, kako navode istraživanja Instituta za etnologiju i antropologiju u Beogradu, prisutna je i u drugim balkanskim kulturama, što govori o njenoj dubokoj ukorijenjenosti u kolektivnom sjećanju.
- Zajedno, svi ovi običaji – od posta i molitve, preko sadnje bosiljka, do izbjegavanja vode i čekanja ponoći – čine neraskidivi dio identiteta ovog praznika. Iako se vremena mijenjaju, suština ostaje ista: kroz obrede, vjerovanja i sjećanje na mučenike, vjernici nastavljaju održavati vezu s prošlošću, jačati vjeru i prenositi vrijednosti koje su nadživjele vijekove. Za mnoge, Makaveji nisu samo podsjetnik na istorijske događaje, već i trenutak introspekcije, prilika da se uspori, sabere i započne post s iskrenom namjerom i duhovnom snagom.
