Netflix je još jednom privukao pažnju gledalaca dokumentarcem koji razotkriva najmračnije strane porodičnih odnosa i digitalnog doba. Ovoga puta riječ je o priči Loren Likari, mlade djevojke iz Bil Sitija u Mičigenu, koja je godinama bila meta jezivih poruka punih prijetnji i seksualnih aluzija.
- Poruke su bile toliko šokantne da su uključivale i pozive na samoubistvo, uz navode da bi trebalo da skoči s mosta. Ono što Loren nije znala, a što će je obilježiti za cijeli život, jeste da je iza svega stajala osoba kojoj je najviše vjerovala – njena majka Kendra.
Početak cijele agonije datira iz 2021. godine, kada su Loren i njen tadašnji dečko Oven počeli primati zastrašujuće poruke s nepoznatih brojeva. Napadi nisu prestajali čak ni kada bi blokirali jedan kontakt, jer je napadač koristio generator slučajnih brojeva. Sadržaj je varirao od uvreda poput “On misli da si ružna” do eksplicitnih poruka koje su tvrdile da Oven želi intiman odnos s navodnim autorom poruka. Sve je djelovalo kao splet okrutnih laži koje ciljaju da unište mladalački odnos i Lorenino samopouzdanje.
Najveći obrt uslijedio je kada je policija, uz pomoć FBI-ja, uspjela da prati IP adrese i otkrije da poruke potiču iz kuće u kojoj je živjela sama Loren – i to od njene majke. Šokantan trenutak istine zauvijek je promijenio njihovu porodicu. Kendra Likari, žena koja se pred svima predstavljala kao brižna roditeljka, koristila je VPN da prikrije tragove i preko godinu dana maltretirala vlastitu kćerku.
- Ovaj slučaj podsjeća na upozorenja stručnjaka sa Univerziteta u Sarajevu, koji su u više navrata isticali da digitalno nasilje postaje sve opasnije jer granice sigurnosti prestaju postojati unutar doma. Kako je objavio Avaz, upravo je bliskost napadača s žrtvom ono što najviše traumatizira mlade – jer kad napad dolazi iz porodice, povjerenje se nepovratno ruši.
Kendra je 2023. godine priznala krivicu za dva slučaja praćenja maloljetnika i osuđena je na pet godina zatvora. Iako je izašla na slobodu u avgustu 2024. godine, sud joj je zabranio kontakt sa Loren. Tokom procesa, policijski nadzornik Bil Čilan naglasio je da su poruke bile toliko vulgarne da su “mogle posramiti i odraslog čovjeka”. To dovoljno govori o težini psihološkog nasilja kojem je djevojka bila izložena.
Loren je kasnije, u intervjuima, priznala da se osjećala potpuno izgubljeno i slomljeno. “Kada sam prvi put pročitala poruku da treba da okončam život, bila sam u šoku. Nisam mogla vjerovati da neko može željeti tako nešto za mene”, rekla je. Njena zbunjenost tokom policijskog otkrića – kada su joj rekli da je majka odgovorna – bila je gotovo ledena. Nije reagovala burno, već kao neko ko više nema snage ni da se iznenadi. Stručnjaci objašnjavaju da je takva reakcija česta kod žrtava dugotrajnog psihološkog zlostavljanja.
Slični slučajevi nisu nepoznati ni u regionu. Prema istraživanju koje je objavio Blic, gotovo trećina mladih u Srbiji bila je meta sajber nasilja, a mnogi to nikada nisu prijavili zbog straha ili osjećaja krivice. Kada zlostavljanje dolazi iz sopstvene porodice, kažu stručnjaci, to je posebno opasno jer djeca gube temelj sigurnosti i identiteta. Lorenina priča pokazuje koliko daleko može otići narušeno roditeljstvo.
- Dokumentarac redateljke Skaj Borgman, pod nazivom “Nepoznati broj: Srednjoškolski som”, prenosi šok javnosti i daje glas Loreninoj borbi. Gledaoci su na mrežama komentarisali kako su bili zatečeni hladnim reakcijama članova porodice, koji nisu pokazali dovoljno iznenađenja kada su saznali istinu. Mnogi su to pripisali složenoj traumi i godinama manipulacije, koja je Loren naučila da potiskuje emocije i prihvata bol kao svakodnevicu.
Psiholozi iz Centra za mentalno zdravlje u Tuzli, o čemu je pisao Radio Sarajevo, naglašavaju da djeca koja odrastaju uz psihološko nasilje razvijaju mehanizme preživljavanja – poput ravnodušnosti ili potpunog povlačenja – koji ih kasnije sprječavaju da zdravo reaguju na opasnost. Lorenina situacija upravo to potvrđuje: njen nedostatak šoka nije bio ravnodušnost, nego odraz dugogodišnje emocionalne otupjelosti.
Kendra se branila tvrdnjom da “nikada nije vjerovala da bi njena kćerka zaista sebi naudila” i da su njihovi razgovori bili razlog što je mislila da može da “kontroliše situaciju”. Ipak, njene riječi nisu ublažile težinu zločina. Javnost je ostala zgrožena spoznajom da majka može koristiti tehnologiju kao oružje protiv vlastitog djeteta. Granica povjerenja je pređena na način koji rijetko ko može razumjeti.
- Na kraju, Loren je ostala bez majke, ali je dobila novu snagu da ispriča svoju priču i upozori druge. Dokumentarac nije samo film o jednom šokantnom slučaju, već i podsjetnik da je sajber nasilje oružje koje može razoriti porodice iznutra. Najvažnije je da mladi dobiju podršku da govore, da se njihovi vapaji shvate ozbiljno i da sistem reaguje na vrijeme. Jer, kako pokazuje ova priča, ponekad je najveća opasnost u srcu vlastitog doma.
