VLADETA JEROTIĆ OTKRIO ZAŠTO NEKI LJUDI TEŠKO POKAZUJU LJUBAV: Odgovor se često krije u djetinjstvu i odnosu s roditeljima
U današnjem članku vam donosimo zanimljiva razmišljanja poznatog srpskog akademika, psihijatra i profesora Vladete Jerotića, koji je veliki dio svog rada posvetio razumijevanju ljudske duše, ljubavi i porodičnih odnosa. Posebno je naglašavao važnost djetinjstva, smatrajući da način na koji roditelji pokazuju ljubav može ostaviti dubok trag na emocionalni razvoj djeteta. Njegove poruke i danas privlače pažnju jer otvaraju pitanja o tome zašto pojedini ljudi teško izražavaju osjećanja, izbjegavaju bliskost ili ne vjeruju drugima. Jerotić je vjerovao da se sposobnost voljenja razvija kroz iskustvo prihvaćenosti, sigurnosti i pažnje koju dijete dobija tokom odrastanja. Ipak, savremena psihologija pokazuje da, iako prošlost snažno utiče na naše odnose, ona ne mora trajno određivati našu sposobnost da volimo i budemo voljeni.
-
Vladeta Jerotić smatrao je da ljubav koju dijete dobija u porodici ima veliku ulogu u njegovom kasnijem emocionalnom životu.
-
Nedostatak roditeljske pažnje i prihvatanja može otežati razvijanje povjerenja i bliskosti.
-
Nepredvidivo ponašanje roditelja ponekad stvara nesigurnost koja se može prenijeti na odrasle odnose.
-
Ljubav i stabilnost koju pruža samo jedan roditelj ili druga bliska odrasla osoba mogu biti veoma značajni za razvoj djeteta.
-
Negativna iskustva iz djetinjstva ne znače da osoba nikada neće moći ostvariti zdrav i ispunjen odnos.
Korijeni ljubavi:
Jedno od najvažnijih pitanja kojima se Jerotić bavio odnosilo se na sposobnost čovjeka da iskreno voli druge. Smatrao je da ljubav nije samo osjećanje koje se iznenada pojavi u odraslom dobu, već i sposobnost koja se postepeno razvija kroz najranije međuljudske odnose.
Prema njegovom razmišljanju, dijete koje odrasta uz nježnost, razumijevanje i prihvatanje lakše stiče osjećaj sigurnosti. Ono kroz svakodnevna iskustva uči da bliskost ne mora predstavljati opasnost i da se drugim ljudima može vjerovati.
Nasuprot tome, osoba koja tokom djetinjstva nije imala dovoljno emocionalne podrške može kasnije osjećati strah od odbacivanja ili teško pokazivati ranjivost.
Prema razmišljanjima Vladete Jerotića prenesenim u tekstu od 13. augusta 2023. godine, sposobnost voljenja povezana je s iskustvom roditeljske ljubavi. Izvor prenosi njegov psihijatrijski i filozofski pogled na odrastanje, ali ne navodi tačan naslov izvornog djela iz kojeg je odlomak preuzet.
Roditeljsko prihvatanje:
Jerotić je posebno upozoravao na posljedice emocionalnog odbacivanja djeteta. Govorio je o situacijama u kojima roditelji, zbog vlastitih životnih problema ili teških okolnosti, ne uspijevaju pružiti djetetu osjećaj prihvaćenosti.
Dijete ne razumije uvijek razloge zbog kojih odrasli pokazuju hladnoću ili nezainteresovanost. Umjesto toga, može početi vjerovati da s njim nešto nije u redu ili da ljubav mora neprestano zasluživati.
Takva uvjerenja ponekad se zadržavaju i kasnije, pa osoba u partnerskim odnosima stalno traži potvrdu vlastite vrijednosti.
Prema naučnom radu Young Children Develop in an Environment of Relationships, koji je Nacionalno naučno vijeće za razvoj djeteta objavilo 2004. godine preko Univerziteta Harvard, kvalitet ranih odnosa važan je za emocionalni i društveni razvoj. Dokument je zasnovan na pregledu naučnih istraživanja i objašnjava kako stabilni odnosi s odraslima oblikuju razvoj djeteta.
Harvard Developing Child Center
Promjenjivo ponašanje:
Posebnu pažnju Jerotić je posvećivao roditeljima čije se ponašanje prema djetetu naglo mijenja. U jednom trenutku mogu pokazivati toplinu i nježnost, a već u sljedećem ljutnju, odbacivanje ili pretjeranu strogoću.
Dijete koje često doživljava takve promjene može postati oprezno i nesigurno. Umjesto da slobodno izražava osjećanja, ono počinje posmatrati raspoloženje odraslih i prilagođavati svoje ponašanje kako bi izbjeglo neprijatne reakcije.
U odraslom dobu takva iskustva kod nekih ljudi mogu doprinijeti nepovjerenju, strahu od napuštanja ili poteškoćama u uspostavljanju bliskih odnosa.
Prema istraživanju koje je Američko psihološko udruženje (APA) predstavilo 2007. godine, rana iskustva privrženosti mogu biti povezana s kvalitetom kasnijih romantičnih odnosa. Istraživači su tokom dugotrajnog praćenja proučavali razvoj 78 osoba od djetinjstva do odraslog doba. Nalazi su važni jer ukazuju na povezanost ranih iskustava i odraslih odnosa, ali ne dokazuju da je budućnost pojedinca unaprijed određena.
Jedna sigurna osoba:
Iako je Jerotić naglašavao važnost ljubavi oba roditelja, smatrao je da i pažnja samo jednog roditelja može imati veoma pozitivan uticaj na dijete.
U porodicama koje prolaze kroz razvod, gubitak ili druge teškoće, stabilan odnos s jednom brižnom odraslom osobom može predstavljati važan izvor sigurnosti. Ta osoba ne mora nužno biti biološki roditelj, već neko ko je dosljedno prisutan i pokazuje razumijevanje.
Djetetu je posebno važno da zna kako postoji osoba kojoj se može obratiti kada osjeća strah, tugu ili nesigurnost.
Prema istraživanjima Centra za razvoj djeteta Univerziteta Harvard, jedan od najvažnijih zaštitnih faktora kod djece koja prolaze kroz teške okolnosti jeste stabilan odnos s najmanje jednom odraslom osobom koja pruža podršku. Centar ove tvrdnje zasniva na naučnim istraživanjima otpornosti i razvoja, zbog čega su relevantne za razumijevanje važnosti sigurnih porodičnih odnosa.
Harvard Developing Child Center
Snaga primjera:
Jerotić je vjerovao da djeca mnogo više uče iz ponašanja roditelja nego iz njihovih savjeta. Ako odrasli govore o poštovanju, a međusobno se vrijeđaju, dijete može usvojiti upravo ono što svakodnevno posmatra.
S druge strane, kada roditelji pokazuju razumijevanje, strpljenje i spremnost da priznaju grešku, dijete dobija priliku upoznati zdravije načine rješavanja sukoba.
Ljubav se zato ne pokazuje samo velikim riječima, već i sitnim postupcima, pažljivim slušanjem i emocionalnom dostupnošću.
Prema materijalima Centra za razvoj djeteta Univerziteta Harvard, svakodnevna uzajamna komunikacija djeteta i odrasle osobe doprinosi razvoju moždanih veza važnih za govor, socijalne vještine i emocionalno funkcionisanje. Ove informacije zasnovane su na istraživanjima razvojne psihologije i neurologije, a pokazuju zašto je kvalitet svakodnevne interakcije posebno značajan.
Harvard Developing Child Center
Mogućnost promjene:
Iako iskustva iz djetinjstva mogu imati snažan uticaj, ona ne predstavljaju nepromjenjivu sudbinu. Osoba koja nije odrastala u toplom porodičnom okruženju može tokom života naučiti razvijati povjerenje, izražavati osjećanja i graditi zdrave odnose.
Prijateljstva, partnerska podrška, lični razvoj i psihoterapija mogu pomoći u prepoznavanju starih obrazaca ponašanja. Razumijevanje prošlosti može postati prilika za promjenu, umjesto razlog za trajno nepovjerenje prema drugima.
Prema nalazima longitudinalnog istraživanja koje je objavilo Američko psihološko udruženje, rani odnosi mogu uticati na kasnije emocionalno povezivanje, ali ne određuju neizbježno budućnost osobe. Istraživanje je pratilo razvoj međuljudskih odnosa tokom više životnih perioda, zbog čega pruža važan naučni kontekst za razumijevanje mogućnosti emocionalnog razvoja.
Ja mislim da je Vladeta Jerotić govorio o veoma važnim stvarima koje se tiču svake porodice. Ja osjećam da djeci najviše trebaju ljubav, pažnja i osjećaj da su prihvaćena. Smatram da roditelji često nisu svjesni koliko njihove riječi i postupci mogu uticati na dijete. Voljela bih da svako dijete odrasta uz ljude koji ga razumiju i pokazuju mu koliko vrijedi. Za mene je najvažnije da čovjek, bez obzira na svoju prošlost, uvijek ima priliku naučiti voljeti sebe i druge.
