Zašto neki muškarci imaju ljubavnice, ali ne žele razvod? Psihološka objašnjenja otkrivaju šta se krije iza dvostrukog života
U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivost koja otkriva zbog čega pojedini muškarci godinama održavaju tajne ljubavne veze, a ipak ne žele napustiti svoje supruge. Iza ovakvog ponašanja mogu se skrivati strah od promjene, potreba za pažnjom, finansijska sigurnost i nespremnost na preuzimanje odgovornosti. Posebno je bolno kada muškarac jednoj ženi obećava zajedničku budućnost, dok s drugom nastavlja živjeti kao da se ništa ne događa. Psiholozi upozoravaju da nevjera nema uvijek isti uzrok i da se odnosi ne mogu objasniti jednostavnim pravilima. Ipak, razumijevanje određenih obrazaca može pomoći ženama da lakše prepoznaju razliku između iskrenih namjera i praznih obećanja.
-
Neki muškarci ostaju u braku zbog porodične stabilnosti, finansijske sigurnosti i straha od razvoda.
-
Vanbračna veza ponekad predstavlja potragu za uzbuđenjem, pažnjom ili osjećajem poželjnosti.
-
Obećanja o razvodu ne znače mnogo ako ih ne prate konkretni postupci.
-
Odgovornost za nevjeru prvenstveno pripada osobi koja je prekršila povjerenje partnera.
-
Obnavljanje narušenog odnosa zahtijeva iskrenost, odgovornost i spremnost na promjene.
Sigurnost braka:
Za mnoge ljude brak nije samo ljubavna zajednica nego i život koji su godinama zajedno gradili. Zajednički dom, djeca, imovina i svakodnevne navike stvaraju osjećaj stabilnosti kojeg se nije jednostavno odreći. Muškarac može biti nezadovoljan određenim dijelovima odnosa, ali istovremeno ne željeti izgubiti poznato okruženje.
Razvod zahtijeva donošenje ozbiljnih odluka i prihvatanje posljedica. Upravo zato pojedinci pokušavaju zadržati postojeći način života, čak i kada su započeli drugu vezu. Takvo ponašanje ne mora značiti da su zadovoljni brakom, već da nisu spremni suočiti se s promjenama.
Prema članku objavljenom na portalu Vas glas 12. novembra 2026. godine, osjećaj sigurnosti i strah od gubitka zajednički stečenog života predstavljeni su kao moguća objašnjenja ostanka u braku. Riječ je o novinarskom tekstu koji razmatra različite partnerske situacije, a ne o istraživanju koje dokazuje motive svih muškaraca.
Potraga za pažnjom:
Dugogodišnje veze prolaze kroz različite faze. Početna zaljubljenost često ustupa mjesto svakodnevnim obavezama, roditeljstvu i zajedničkom rješavanju problema. U takvim okolnostima pojedini ljudi počinju tražiti potvrdu vlastite privlačnosti izvan postojećeg odnosa.
Nova osoba može im pružiti osjećaj uzbuđenja koji im trenutno nedostaje. Međutim, tajni susreti ne podrazumijevaju iste odgovornosti kao zajednički život. Zbog toga uzbuđenje koje pruža vanbračna veza nije pouzdan pokazatelj spremnosti za novu ozbiljnu zajednicu.
Američko psihološko udruženje (APA) u podcastu Speaking of Psychology razgovaralo je s psihologinjom Galenom Rhoades, istraživačicom partnerskih odnosa sa Univerziteta u Denveru. Kroz njeno istraživačko i kliničko iskustvo razmatrani su različiti razlozi nevjere i mogućnosti oporavka veze, što je relevantno za razumijevanje složenosti ovog ponašanja.
https://www.apa.org
Prazna obećanja:
Jedna od najtežih situacija nastaje kada oženjeni muškarac drugoj ženi stalno govori da će uskoro napustiti suprugu. Vrijeme prolazi, okolnosti ostaju nepromijenjene, a svako novo obećanje donosi dodatnu nadu.
Ponekad osoba zaista razmišlja o razvodu, ali nema hrabrosti donijeti odluku. U drugim slučajevima obećanja mogu služiti za održavanje odnosa bez stvarne namjere da se postojeći brak završi.
Zato je važno posmatrati postupke, a ne isključivo riječi. Iskrena namjera podrazumijeva preuzimanje odgovornosti, a ne beskonačno odgađanje.
Članak portala Vas glas posebno razmatra razliku između izgovorenih obećanja i stvarnog ponašanja. Ovakvo novinarsko tumačenje relevantno je za razumijevanje emocionalne neizvjesnosti u paralelnim vezama, ali ne omogućava pouzdano utvrđivanje namjera konkretne osobe.
Porodične obaveze:
Djeca su često jedan od razloga zbog kojih roditelji oklijevaju prekinuti brak. Strah od promjene njihovog svakodnevnog života može biti iskren, posebno kada porodica godinama funkcioniše na ustaljen način.
Ipak, očuvanje formalne zajednice ne znači automatski i očuvanje porodičnog mira. Dugotrajno prikrivanje nevjere može dodatno produbiti udaljenost između supružnika.
Važno je razlikovati opravdanu roditeljsku zabrinutost od korištenja djece kao izgovora za izbjegavanje odgovornosti.
Istraživanje Davida Atkinsa i saradnika, objavljeno 2005. godine u časopisu Journal of Family Psychology, analiziralo je parove uključene u istraživanje bračne terapije. Autori su kod parova s iskustvom nevjere uočili izraženije probleme s povjerenjem i stabilnošću odnosa, što pomaže razumijevanju posljedica prikrivanja i partnerskih sukoba.
PubMed
Pitanje odgovornosti:
Kada nevjera postane poznata, pažnja se često usmjerava na sukob supruge i druge žene. Međutim, važno je prepoznati ko je imao obavezu poštovati dogovorene granice bračnog odnosa.
Problemi u braku mogu biti zajednički, ali odluka da se započne i prikriva druga veza pripada osobi koja ju je donijela. Prebacivanje krivice na partnera ne rješava problem niti vraća izgubljeno povjerenje.
U stručnom radu objavljenom u časopisu The American Journal of Family Therapy, Lee Williams predstavio je terapijski model koji naglašava priznavanje povrede, odgovornost i postepenu obnovu povjerenja. Rad je namijenjen stručnjacima za partnersko savjetovanje i relevantan je za razumijevanje koraka nakon nevjere.
Taylor & Francis Online
Narušeno povjerenje:
Žena koja sazna za partnerovu nevjeru može početi preispitivati vlastiti izgled, ponašanje i vrijednost. Međutim, tuđa odluka o prevari nije dokaz da je ona bila nedovoljno dobra.
Neki parovi uspiju obnoviti odnos, dok drugi odluče nastaviti odvojeno. Ukoliko postoji želja za pomirenjem, potrebno je mnogo više od jednostavnog izvinjenja. Promjena ponašanja, otvoren razgovor i poštovanje dogovorenih granica predstavljaju važan dio tog procesa.
Institut Gottman, organizacija posvećena istraživanju partnerskih odnosa i edukaciji terapeuta, u svojim stručnim objašnjenjima naglašava da se povjerenje nakon nevjere obnavlja postepeno. Njihove preporuke zasnovane su na pristupima partnerskoj terapiji i korisne su za razumijevanje zašto sama obećanja nisu dovoljna.
Ja mislim da niko ne zaslužuje živjeti u laži. Ja osjećam da je iskrenost mnogo važnija od održavanja prividno sretnog braka. Smatram da muškarac koji nije zadovoljan svojim odnosom treba otvoreno razgovarati sa suprugom. Po mom mišljenju, nijedna žena ne treba godinama čekati nečija prazna obećanja. Ja vjerujem da svako zaslužuje ljubav u kojoj nema skrivanja, prevare i stalnog straha.
