U 78. godini upoznala je muškarca koji je prihvatio njen izgled, ali je slučajno otkrila da je traži već dvadeset godina
Sedamdesetosmogodišnja Margaret veći dio života osjećala je nesigurnost zbog dlačica na licu, a nakon smrti supruga vjerovala je da više nikada neće pronaći ljubav. Međutim, upoznavanje osamdesetogodišnjeg Georgea donijelo joj je pažnju kakvu dugo nije doživjela. On je prihvatao njen izgled, obasipao je komplimentima i pokazivao neobično interesovanje za njene fotografije. Sve se promijenilo kada je slučajno čula telefonski razgovor u kojem je George tvrdio da je upravo nju tražio godinama. Tokom večere u njegovoj kući starija kućna pomoćnica upozorila ju je da odmah ode, otkrivši da muškarac posjeduje desetine njenih fotografija. Prije nego što je uspjela saznati šta se događa, George je zaključao vrata i pojavio se s malom drvenom kutijom.
Margaret je imala sedamdeset osam godina kada je odlučila ispričati neobično iskustvo koje je započelo kao prilika za novu ljubav. Iza nje su bile decenije tokom kojih se borila s nesigurnošću zbog vlastitog izgleda. Iako je u životu imala porodicu i supruga, nikada se nije u potpunosti oslobodila osjećaja nelagode kada bi primijetila da ljudi posmatraju njeno lice.
Još u mladosti pojavile su joj se izraženije dlačice iznad gornje usne. Kako su godine prolazile, postajale su gušće, a s vremenom su se proširile i na bradu i obraze. Margaret je teško podnosila tuđe poglede, posebno zato što su neki ljudi iz njene blizine smatrali prihvatljivim da se šale na račun njenog izgleda.
Godine nesigurnosti zbog izgleda koji nije mogla prihvatiti
Najviše su je pogađali komentari ljudi od kojih je očekivala razumijevanje. Čak su se i pojedini rođaci povremeno šalili zbog dlačica na njenom licu, ne razmišljajući koliko je takve riječi mogu povrijediti. Margaret bi često pokušavala prikriti neprijatnost osmijehom, ali je priznala da su je takve situacije duboko pogađale.
Njen pokojni suprug Robert nije je otvoreno vrijeđao. Ipak, kada bi se spremali posjetiti prijatelje ili otići na neko okupljanje, ponekad bi je pitao želi li malo urediti lice. Njegove riječi možda nisu bile izgovorene s namjerom da je ponize, ali Margaret ih je doživljavala kao podsjetnik da njen izgled nije onakav kakav drugi očekuju.
Tokom godina razvila je naviku da posebnu pažnju posvećuje tome kako izgleda pred drugim ljudima. Nije željela da se njeno lice pretvara u temu razgovora niti da mora objašnjavati nešto zbog čega se već osjećala nesigurno. Takva iskustva oblikovala su i način na koji je doživljavala vlastitu privlačnost.
Nakon Robertove smrti odlučila je da više neće razmišljati o novoj ljubavnoj vezi. Nije vjerovala da joj je u poznim godinama potrebno ponovno upoznavanje muškaraca, posebno nakon svega što je proživjela. Međutim, njena unuka Emily imala je potpuno drugačije mišljenje.
POZADINA PRIČE
Margaret je od mladosti imala izražene dlačice na licu, zbog čega se često osjećala neugodno u društvu. Nakon smrti supruga Roberta nije planirala novu vezu. Ipak, njena dvadesetšestogodišnja unuka Emily otvorila joj je profil na stranici za upoznavanje, gdje je Margaret stupila u kontakt s Georgeom, osamdesetogodišnjim udovcem i penzionisanim učiteljem.
Emily je imala dvadeset šest godina i željela je pomoći baki da ponovo upozna nekoga s kim bi mogla provoditi vrijeme. Jednog dana napravila joj je profil na stranici za upoznavanje, koristeći Margaretine fotografije. Taj potez otvorio je mogućnost koju starija žena sama vjerovatno ne bi potražila.
Ubrzo je upoznala Georgea, osamdesetogodišnjeg penzionisanog učitelja koji je također ostao bez supružnika. Njegov glas djelovao joj je prijatno, a način na koji je razgovarao pažljivo i obzirno. Margaret je postepeno počela vjerovati da bi joj poznanstvo moglo donijeti nešto lijepo.
George je pokazivao pažnju, ali je imao neobične zahtjeve
Na prvom sastanku Margaret je bila izrazito nervozna. Toliko joj je bilo neugodno zbog izgleda da je gotovo neprestano rukom prekrivala usta. Plašila se da će George primijetiti dlačice na njenom licu i reagovati na način koji joj je bio poznat iz ranijih iskustava.
Međutim, on nije pokazivao neprijatnost. Nježno ju je primio za ruku i zamolio da ne skriva lice, govoreći joj da je lijepa. Za Margaret su te riječi imale posebno značenje jer nije bila navikla da muškarac otvoreno prihvata ono zbog čega je ona godinama osjećala nesigurnost.
„Margaret, nemoj skrivati lice. Prekrasna si.”
— George, tokom njihovog prvog susreta
Tokom narednih nekoliko sedmica vidjeli su se ukupno tri puta. George joj je donosio cvijeće, redovno je nazivao i pokazivao interesovanje za njenu svakodnevicu. Njegova pažnja djelovala joj je iskreno, pa je počela uživati u novom poznanstvu.
Ipak, jedna navika postepeno joj je postajala neobična. George je često tražio da mu šalje fotografije, ali nije želio bilo kakve slike. Posebno je insistirao na fotografijama na kojima se njeno lice jasno vidi, bez šminke ili pokušaja prikrivanja dlačica.
Najviše ga je zanimalo područje gornje usne i brade. Margaret u početku nije tome pridavala posebno značenje. Vjerovala je da George jednostavno želi vidjeti njen prirodni izgled i da mu zaista ne smeta ono što je ona godinama pokušavala sakriti.
Međutim, s vremenom je primijetila koliko je njegovo interesovanje usmjereno upravo na te dijelove lica. Nije znala zbog čega su mu takve fotografije toliko važne, ali nije imala konkretan razlog da sumnja u njegove namjere. Sve do jednog razgovora koji je slučajno čula.
Telefonski razgovor otkrio je da je George odranije tražio upravo nju
Jednog dana Margaret se zatekla dovoljno blizu Georgea da čuje dio njegovog telefonskog razgovora. Nije očekivala da će čuti bilo šta povezano sa sobom, ali njegove riječi odmah su privukle njenu pažnju. Govorio je da je sada potpuno siguran da je pronašao osobu koju je tražio.
Zatim je spomenuo detalj koji ju je posebno uznemirio. Tvrdio je da su mu upravo dlačice na njenom licu pomogle da je prepozna. Dodao je i da mora biti oprezan, ali nije objasnio zbog čega.
VAŽAN TRENUTAK: Margaret je slučajno čula Georgea kako tokom telefonskog razgovora tvrdi da je pronašao osobu koju je dugo tražio. Posebno ju je uznemirilo njegovo priznanje da su mu dlačice na njenom licu poslužile kao znak raspoznavanja. To je promijenilo način na koji je razumijevala njegove ranije zahtjeve za fotografijama.
Margaret se ukočila. Sve ono što joj je ranije djelovalo kao neobična pažnja odjednom je dobilo drugačije značenje. Pitala se zašto je George toliko želio fotografije njenog lica i kako je moguće da ju je tražio mnogo prije njihovog upoznavanja preko interneta.

Poželjela je odmah otići, ali George je primijetio njeno prisustvo. Nije pokazao otvorenu uznemirenost. Umjesto toga, ljubazno se osmjehnuo i pozvao je da naredne večeri dođe na večeru u njegovu kuću.
Margaret je kasnije priznala da ni sama ne zna zašto je prihvatila poziv. Čula je nešto što ju je zabrinulo, ali je istovremeno poznavala Georgea kao pažljivog muškarca koji joj je prethodnih sedmica pokazivao naklonost. Između tih utisaka nije uspijevala pronaći jednostavno objašnjenje.
Naredne večeri otišla je na dogovoreni susret. George je živio u staroj dvospratnoj kući, u kojoj ju je na ulazu dočekala žena po imenu Helen. Imala je približno sedamdeset godina i radila je kao kućna pomoćnica.
Čim je Helen ugledala Margaretino lice, dogodilo se nešto neočekivano. Čaša koju je držala ispala joj je iz ruke i razbila se o pod. Njena reakcija bila je toliko snažna da Margaret nije mogla ne primijetiti koliko se iznenadila.
Helen je tiho izrazila zaprepaštenje, ali George ju je odmah prekinuo. Margaret nije dobila objašnjenje zbog čega je žena tako reagovala. Ipak, susret na ulazu dodatno je pojačao osjećaj da njen domaćin i njegova kućna pomoćnica znaju nešto što ona ne zna.
Upozorenje kućne pomoćnice i zaključana vrata
Večera je započela razgovorom koji je u početku mogao djelovati kao obično upoznavanje. Međutim, George je postavljao pitanja koja su Margaret podsjećala na njegov raniji neobični interes za njen identitet. Želio je znati pojedinosti o njenom djetinjstvu, majci i mjestima na kojima je nekada živjela.
Margaret nije razumjela zašto su mu ti detalji toliko važni. Umjesto razgovora o njihovim sadašnjim životima, George se vraćao njenoj prošlosti. Nakon onoga što je čula tokom telefonskog razgovora, takva pitanja nisu joj djelovala sasvim slučajno.
U jednom trenutku Georgeov telefon je zazvonio. Izašao je iz prostorije kako bi razgovarao, a Margaret je ostala sama s Helen. Kućna pomoćnica gotovo je odmah iskoristila njegovo odsustvo da joj priđe.
Helenine ruke vidljivo su drhtale. Bez dugog uvoda rekla je Margaret da mora otići iz kuće i da to treba učiniti odmah. Starija žena bila je zbunjena, pa je zatražila da joj objasni šta se događa.
„Taj vas čovjek traži godinama. Već je sve pripremio.”
— Helen, kućna pomoćnica
Margaret je željela znati šta je George pripremio, ali Helen nije odmah odgovorila. Nervozno je pogledala prema hodniku, kao da se plaši da će se domaćin vratiti prije nego što završi objašnjenje. Zatim je otkrila da se na spratu kuće nalazi veliki broj Margaretinih fotografija.
Prema Heleninim riječima, George je posjedovao desetine njenih slika. Kućna pomoćnica dodala je da postoji još nešto što on skriva, ali nije uspjela objasniti o čemu je riječ. Razgovor je prekinuo Georgeov glas koji se iznenada začuo iza njih.
Obratio se Helen i rekao joj da ju je već upozorio. Margaret se okrenula i ugledala ga kako stoji pored ulaznih vrata. U tom trenutku nije znala koliko je njihovog razgovora čuo niti zašto je kućna pomoćnica toliko zabrinuta.
George je zatim polako okrenuo ključ u bravi i zaključao vrata. Nakon toga krenuo je prema njima, držeći malu drvenu kutiju. Njegovo ponašanje znatno se razlikovalo od nježnosti i opuštenosti koje je Margaret upoznala tokom njihovih prethodnih susreta.
Ozbiljnim glasom obratio joj se i rekao da će te večeri konačno saznati zašto je traži već dvadeset godina. Time je potvrdio da njihovo upoznavanje za njega nije predstavljalo običan slučajni susret preko stranice za upoznavanje.
Margaret je sada znala da George pokazuje interesovanje za njenu prošlost iz razloga koji joj još nije otkrio. Njegovi zahtjevi za fotografijama, pitanja o djetinjstvu i Helenina reakcija upućivali su na to da je domaćin posjedovao informacije o njoj prije njihovog prvog sastanka. Međutim, ništa od toga nije objašnjavalo šta se nalazi u drvenoj kutiji.
Dostavljeni dio ispovijesti završava upravo u trenutku kada George najavljuje objašnjenje. Nije poznato šta je bilo u kutiji, zbog čega je Margaret tražio dvadeset godina niti kakvo je značenje imala velika zbirka njenih fotografija. Također nije objašnjeno šta je Helen znala i zbog čega je smatrala da Margaret mora odmah napustiti kuću.

Ostaje zabilježeno da je Margaret, nakon godina nesigurnosti zbog izgleda, upoznala muškarca koji joj je pružio osjećaj prihvaćenosti. Međutim, niz događaja pokazao joj je da Georgeovo interesovanje nije bilo ograničeno na njihovo novo poznanstvo. Dok je stajala u njegovoj kući pred zaključanim vratima, gledala je čovjeka koji joj je obećao otkriti razlog potrage duge dvije decenije, ali sadržaj tog priznanja nije naveden u dostupnoj priči.









