Svia nam je poznat Petar Grašo popularni pjevač koji je bio u braku sa Danijelom Martinović pune 24 godine. Kako nam je pozanto do razvoda je došlo nakon što se pjevač zaljubio u 14 godina mlađu Hanu Huljić i ubrzo se s njom oženio. Sadda kako nam je poznato oni uživaju u sretnom braku sa svoje djece i njihovoj sreći nema kraja…
- Nekad se činilo da je njihova ljubav vječna. Kao stara pjesma koja uvijek iznova budi ista osjećanja, veza između Petra Graše i Danijele Martinović trajala je punih 24 godine – tiho, skladno i sa strane gledano, bez trzavica. Bili su simbol jedne epohe domaće glazbene scene, par koji ulijeva povjerenje, uljuljkan u rutinu, ali i u iskrenu emociju. I dok su mnogi očekivali da će njihov odnos završiti brakom i porodicom, život im je – kao i mnogima – pokazao da ljubav ponekad ne slijedi logiku, već put srca, ma kako nelogičan bio.
Kad se pročulo da su Petar i Danijela raskinuli, vijest je odjeknula poput eksplozije. Niko nije bio spreman na taj preokret, jer malo ko je i slutio da bi išta moglo da poremeti tu naizgled neraskidivu povezanost. Ali ono što je uslijedilo izazvalo je još veći šok.Na scenu je tada stupila Hana Huljić, 14 godina mlađa, kći poznatog muzičkog producenta Tončija Huljića – čovjeka koji je bio i blizak saradnik, ali i prijatelj upravo Danijeli Martinović. Ta veza dodatno je iskomplikovala čitavu situaciju i učinila je gotovo filmskom, jer su se emotivni putevi prepleli sa poslovnim, privatno sa javnim, a prošlost sa budućnošću.
- Hana, iako mladalačkog duha, nije bila samo neko ko je slučajno kročio u svijet muzike i ljubavi – ona je odrasla uz note, uz emociju i scenu, a pored toga, i sama se bavila pisanjem tekstova i komponovanjem. Njen dolazak u Grašin život desio se brzo nakon kraja veze sa Danijelom, što je podstaklo glasine i nagađanja – jesu li se emocije preklopile, koliko je sve bilo iznenada, i šta je zapravo prethodilo tom kraju.
Ubrzo su stigle vijesti koje su dodatno podigle interesovanje javnosti – Hana je bila trudna, a ona i Grašo trudili su se da sve zadrže za sebe, da koliko-toliko sačuvaju privatni mir u jeku javne bure.Dok su se svi pitali kako se osjeća žena koju su godinama gledali pored Graše, Danijela Martinović je šutjela. Ali šutnja nije trajala vječno. S vremenom je odlučila da progovori, i to na način koji je bio duboko ljudski, dostojanstven i pun emocije. U jednom intervjuu je izjavila da se ne osjeća povrijeđeno – barem ne onako kako bi neko očekivao – već je sve prihvatila kao kraj jednog poglavlja, onog koje je obilježilo gotovo pola njenog života.
- Prisjetila se i njihovih zajedničkih snova, onih najintimnijih – o djeci. Govorili su o imenima koja bi dali svojoj djeci – Tony, po Petrovu djedu, i Luce, po Danijelinoj baki. Ime koje je ona posebno voljela bilo je Alba, italijanska riječ za zoru, simbol novog početka. Danas, u retrospektivi, to ime poprima drugačije značenje – početak jeste došao, ali ne onaj zajednički, već odvojeni.Njihov prvi susret bio je poput filma – spojila ih je pjesma “Nostalgija”, s kojom je Danijela nastupala na Eurosongu, a koju je aranžirao upravo Tonči Huljić. Taj trenutak je postao simbol njihovog susreta, početka jedne velike ljubavi, i gotovo sudbinske veze. Ipak, kako to često biva u životu, niti koje spajaju mogu nas i odvesti na sasvim druge strane.
Kraj njihove veze nije bio samo privatna stvar – to je bio emocionalni potres na sceni, kraj jednog razdoblja koje je bilo satkano od muzike, ljubavi i javne pažnje. No, iako je sve završilo, nije ostalo prazno. I Petar i Danijela nastavili su svojim putem. On sa Hanom, ona – u tišini, ali ne i u zaboravu. Nastavila je stvarati, živjeti, i pronalaziti svoju sreću – daleko od naslova, ali blizu srca.
Ova priča ostaje kao jasan podsjetnik da su i najjače veze krhke kad ih ne njegujemo na pravi način, da ljubav ne poznaje granice ni garancije, i da ponekad moramo pustiti ono što volimo kako bismo napravili prostor za nešto novo. Jer, čak i kad se sve raspadne, ostaje nešto – uspomena, pjesma, tišina… i nada da svaka zora nosi mogućnost novog početka.
