Brak nije samo zajednica dvoje ljudi – to je i povezivanje dvije porodice, sa svim njihovim vrlinama, navikama i, ponekad, granicama koje nisu jasno postavljene. U ovom slučaju, granice su od početka bile zamućene, a osjećaj nelagode prerastao je u otvoreno poniženje.
- Jedna mlada žena, koja je već četiri godine u braku, pokušavala je godinama da održi sklad u odnosu sa svojom svekrvom. Od prvog dana jasno je osjećala da nije poželjna kao partnerka za sina, jer je njegova majka, iako to nikad nije rekla direktno, iz svakog pogleda i komentara pokazivala da ne želi da dijeli pažnju. Sitne opaske poput „Nemoj da zaboraviš ko ga je prvi volio“ nisu bile bezazlene šale, već poruke pune poruge koje su godinama tiho potkopavale samopouzdanje i stvarale tenziju. Umjesto da odgovara istom mjerom, snaha je birala tišinu i uljudnost. Ali čak i strpljenje ima granice.
Na rođendanskoj večeri koju je porodica organizovala za njenog muža u otmenom restoranu, došlo je do ključnog trenutka koji je sve promijenio. Svekrva je, bez ustručavanja, pred svima teatralno istupila i izrekla rečenicu koja je presjekla atmosferu: „Ona je tako naporna!“ Umjesto da se neko pobuni ili pokaže nelagodu zbog neprimjerenog ponašanja, okupljeni su se nasmijali, uključujući i samog slavljenika. Snaha je prećutala uvredu i pomjerila se, ali nije mogla ignorisati osjećaj poniženja. U trenutku kada je majka svog muža bukvalno „zauzela“ njegovo rame kao da su tinejdžeri, žena koja mu je partnerka u životu ostala je potpuno nevidljiva.
- Odlučila je da ode. Nije vikala, nije pravila scenu. Samo je ustala, kratko poželjela srećan rođendan i napustila večeru. Reakcija njenog muža stigla je kasnije, putem poruke – optužba da je osramotila njega i porodicu, jer nije „izdržala šalu“. Svekrva je dodala so na ranu: „Mi samo volimo da se zabavljamo.“
Ovakve situacije, nažalost, nisu rijetkost. U psihološkom smislu, riječ je o obrascu emocionalne manipulacije gdje se granice u porodičnim odnosima brišu pod maskom „bliskosti“. Kako objašnjava dr. Ana Petrović, psihoterapeutkinja iz Beograda, „često suprotstavljanje toksičnoj dinamici u porodici bude doživljeno kao izdaja, iako osoba samo pokušava zaštititi vlastiti integritet“ (izvor: RTS Život i zdravlje, 2023). U ovom slučaju, žena nije tražila raskol – tražila je minimum poštovanja.
- Problem nastaje kada partner ne prepoznaje problem. Umjesto da stane uz svoju ženu i kaže „ovo nije u redu“, on je odlučio stati na stranu onih koji povređuju. To stvara jaz u povjerenju i dovodi do toga da se preispituje ono što je najosnovnije u svakom braku – osjećaj da vas druga osoba vidi, čuje i razumije. Kada supružnik stane po strani kad vas javno ponize, to nije neutralnost – to je pozicija.
Slično mišljenje iznosi i psihološkinja Jelena Veljačić za portal Buka iz Banjaluke: „Porodične granice su važne kao i one u društvu. Ako majka stalno zadire u odnos dvoje ljudi, to više nije ljubav, to je kontrola. A kada partner to opravdava, šalje poruku da njegovu ženu vidi kao drugu – nakon mame.“ (Buka, 2022.)
- Šta osoba u takvoj situaciji može da učini? Prvo, ne smije ignorisati sopstvene emocije. Ako se neko osjeća povrijeđeno, to je validno, bez obzira na to što okolina pokušava da umanji iskustvo. Drugo, važno je otvoreno razgovarati sa partnerom – ne iz ljutnje, već iz potrebe za istinom. Ako on ne vidi problem, to jeste problem. A treće, važno je da osoba sama sebi bude saveznik, da se ne izvinjava zbog toga što je branila vlastito dostojanstvo.
Sociologinja Marija Mitrović iz Novog Sada za Danas objašnjava: „Uloga žene u porodici se često stavlja pod mikroskop, dok se od nje očekuje da sve to stoički podnosi. No, granice su zdrav izraz ljubavi prema sebi. Ko ih ne poštuje – ne poštuje ni vas.“ (Danas, 2024.)
- Na kraju, ono što boli nije samo uvreda. Boli to što se iza osmijeha i šale krila poruka da supruga ne pripada. I još više boli to što njen partner nije stao na njenu stranu. Da li treba da se izvini? Ne zbog toga što je otišla – već možda što je toliko dugo ćutala.
