Sviam nam jepoznato da je karcinom postao bolest 21 vijeka. Naravno svi možemo zaključit da je jedan od velikih razloga za to neuradan život i pogrešna ishrana.Da bih sebi pomogli morate da vodite zdraviji život .
- E, ovako da ti kažem – nije nam ni malo svejedno kad zdravlje dođe u pitanje, a pogotovo kad se pomene riječ rak. Niko ne voli da o tome priča, ali valja znati. Da se zna na vrijeme, da se ne čeka sudnji dan. Jer ako nešto ne trpi odlaganje, to su simptomi koji tiho ulaze u život, a mogu da promijene sve. Takav ti je i rak debelog crijeva, jedna od onih bolesti što se često uvuku nečujno, bez galame, al’ naprave dar-mar ako ih ne uhvatiš na vrijeme.
Ovaj kolorektalni karcinom, kako ga doktori zovu, među najrasprostranjenijim je vrstama raka na svijetu. Nije ni čudo – puno je faktora koji utiču na njegov razvoj, a još više onih koji ga čine neprimjetnim dok već ne bude kasno. Najgore u svemu je što često u početku nema nikakvih simptoma. Ti ideš, radiš, jedeš, smiješ se, a on već tu – šuti i raste. Zato se često otkrije tek kad se raširi, a tada je borba daleko teža.
- Zanimljivo je da se kod nekih ljudi prvi znak bolesti ne pojavi u stomaku, kako bi čovjek očekivao, već u plućima. Na primjer, uporni kašalj, koji se pojačava navečer, može biti signal da se rak već proširio. A ko bi rekao? Kašalj, ko kašalj – misliš, možda neka prehlada, alergija, duvanski dim… A zapravo može biti znak da je zlo otišlo daleko.
Kad kolorektalni karcinom uznapreduje i proširi se na pluća ili druge organe, dolazi do niza simptoma koji ne smiju da se ignorišu. Među njima su:
Kašalj koji se intenzivira noću,
Kratkoća daha, jer tumor pritiska pluća ili se skuplja tečnost oko njih,
Iskašljavanje krvi, što odmah zahtijeva medicinsku pažnju,
Učestale upale pluća i druge respiratorne infekcije,
Nakupljanje tečnosti u grudima, što stvara osjećaj pritiska i gušenja.
Kad se pojave ovi simptomi, to znači da je bolest već u poodmaklom stadijumu, i tu više nema vremena za čekanje – mora se odmah djelovati.
- Ali, da se ne bi došlo do te tačke, treba na vrijeme prepoznati i one ranije, tihe znakove koje mnogi zanemaruju. Hronični umor, slabost, gubitak apetita, bolovi u stomaku (posebno na desnoj strani), nenamjerni gubitak težine, pa čak i nadutost stomaka zbog nakupljene tečnosti – sve to može biti rani znak opasnosti. I da, žutica i svrab kože takođe mogu ukazivati na ozbiljan problem u organizmu.
Kad pričamo o rizičnim grupama, jasno je – nisu svi u istom košu. Najveći rizik imaju ljudi stariji od 50 godina, posebno oni koji u porodici imaju istoriju bolesti – bilo da su to bili polipi ili sam rak debelog crijeva. Osim toga, naše navike igraju ogromnu ulogu. Nezdrava ishrana, bogata crvenim i prerađenim mesom, gojaznost, fizička neaktivnost, alkohol i pušenje – sve to dodaje poen protiv nas.
- Ali nije sve tako crno. Postoji mnogo načina da smanjimo rizik. Prvo i osnovno – zdrava ishrana. Više voća, povrća i vlakana, manje mesnih prerađevina. Drugo – kretanje, makar i svakodnevna šetnja. Treće – prestati pušiti, ograničiti alkohol, i truditi se da tijelo bude u formi. Sve to čini veliku razliku.
Ne smije se zaboraviti ni to da je rana dijagnoza pola zdravlja. Ljudi često čekaju, trpe, tješe se da će proći samo od sebe. A kad se napokon jave ljekaru, već bude kasno. Zato, čim se pojavi nešto sumnjivo – promjena u pražnjenju crijeva, stalni umor, kašalj koji ne prestaje, neobjašnjiv gubitak težine – pravo kod doktora! Posebno su važne preventivne kontrole, kao što je kolonoskopija, pogotovo za one koji spadaju u rizičnu grupu.
- Na kraju, jedno da bude jasno – rak debelog crijeva nije bolest koja dolazi iznenada, ali jeste ona koja često iznenadi zato što se dugo skriva. Zato je slušanje svog tijela najvažnije. Ne treba bježati od istine, već joj izaći na crtu na vrijeme.Zdrave navike, redovni pregledi i pravovremena reakcija mogu spasiti život. Ne čekaj da te bolest natjera da razmišljaš o zdravlju – već sad preduzmi ono što možeš. Jer život je jedan, i samo kad smo zdravi, možemo mu se radovati kako valja.
