Kada su turisti iz Beograda nedavno odlučili da dan provedu u Zenici, nisu ni slutili da će ih po povratku na parking dočekati poruka koja će postati viralna širom regiona. Iako su očekivali možda kaznu za parkiranje ili neku administrativnu obavijest, ono što su zatekli na brisaču svog automobila bilo je potpuno neočekivano topla poruka dobrodošlice, rukom napisana, bez potpisa i bez velikih riječi, ali s velikim značajem.
- “Dobrodošli u Zenicu, nadam se da ste uživali. Lijep provod i srećan put nazad!” – stajalo je na običnom papiru, ostavljenom bez pompe, ali s namjerom koja je dirnula svakog ko je pročitao priču nakon što je objavljena na društvenim mrežama. Fotografija poruke ubrzo je kružila Facebookom i Instagramom, a komentar jednog od turista – “Ovo je dokaz da su ljudi dobri svuda, samo treba pružiti ruku prijateljstva” – izazvao je na stotine reakcija.
Ovaj jednostavan čin gostoprimstva pokrenuo je lavinu komentara, većinom pozitivnih, koji su jasno pokazali da Balkan, uprkos burnoj istoriji i povremenim tenzijama, u svakodnevici krije mnogo više dobrote nego što se misli. Mnogi su isticali da bi ovakve priče trebalo češće dijeliti, kako bi se podsjetili na ono što nas spaja, a ne razdvaja.
- Kako je za Oslobođenje izjavio sociolog Amir Bešlija, ovakvi trenuci “ne mijenjaju politiku ni prošlost, ali obnavljaju povjerenje među ljudima i vraćaju nadu u zdravu svakodnevicu.” (Oslobođenje, 2023.) Bešlija dodaje da su upravo ovakve male, autentične geste često snažnije od institucionalnih poruka mira.
Pozitivni komentari stizali su sa svih strana. Ljudi su isticali da su “obični građani uvijek bili ispred političkih igara”, da su ovakvi susreti “podsjetnik da svi želimo isto – normalan, pošten život bez tenzija i mržnje”. U svijetu gdje su granice često mentalne koliko i fizičke, jedan papirić pokazao je koliko empatija može da premosti razlike.
Međutim, bilo je i onih koji su izražavali skepsu. Neki su podsjećali da “jedna lijepa gesta ne briše decenije loših odnosa”, dok su drugi dodavali da “nije svuda tako”. Ipak, čak i ti komentari su, u suštini, bili glasovi nade – ne negiranja, već želje da takvih priča bude više, svuda i stalno.
- Prema pisanju portala Klix.ba, ovakvi slučajevi u kojima građani sami, bez ičije pomoći ili organizacije, šire duh gostoprimstva i međusobnog poštovanja, imaju dugoročni značaj, posebno za mlađe generacije koje nisu opterećene prošlošću, ali žive s njenim posljedicama. (Klix.ba, 2024.)
Ono što ovu priču izdvaja od sličnih jeste njena spontanost. Nije bila marketinška kampanja, niti organizovana akcija – bila je to iskrena poruka običnog građanina, koji je, u svom mikro svijetu, učinio ono što mnogi sistemi pokušavaju: povezao ljude.
Zanimljivo je kako se baš na parkiralištu, mjestu koje obično povezujemo s kaznama, nervozom i zbrkom, odigrala jedna od najnježnijih scena ove turističke sezone. Turisti su otišli iz Zenice s osmijehom, ali i s dubljom porukom koju su ponijeli nazad u Beograd – da je ljudskost univerzalna, i da granice prestaju tamo gdje počne empatija.
- Kako piše B92.net, pozitivni primjeri građanske solidarnosti i gostoprimstva u postkonfliktnim društvima imaju veliki uticaj na promjenu narativa: “Jedna poruka ne može promijeniti sve, ali može pokrenuti lanac dobrih namjera.” (B92.net, 2024.)
U svijetu koji je često surov i podijeljen, ovakve priče podsjećaju na ono najvažnije: da toplina i razumijevanje ne zahtijevaju ni novac ni veliki trud – samo ljudskost. Poruka ostavljena na vjetrobranskom staklu nije promijenila istoriju, ali jeste dan nekoliko ljudi. A ponekad, to je dovoljno da promijeni pogled na svijet.
