U današnjem članku donosimo priču o Svetom mučeniku i arhiđakonu Evplu, ranohrišćanskom svetitelju kojeg pravoslavni vjernici po julijanskom kalendaru obilježavaju 24. avgusta. Njegov život ostao je zapamćen kao primjer čovjeka koji se nije odrekao vjere čak ni onda kada je zbog nje bio uhapšen i osuđen na smrt. U narodnoj tradiciji uz njegov praznik razvili su se običaji povezani sa molitvom za zdravlje, mir i zaštitu porodice. Posebno se spominje običaj prema kojem žene rano ujutro pale svijeću i mole se za svoje najbliže, ali takvu praksu ne treba predstavljati kao crkvenu obavezu. Suština praznika mnogo je više vezana za istrajnost, vjeru, molitvu, skromnost i pomaganje ljudima koji prolaze kroz nevolju.
• Pravoslavni vjernici 24. avgusta po građanskom kalendaru obilježavaju Svetog mučenika i arhiđakona Evpla.
• Sveti Evplo živio je u vrijeme velikih progona hrišćana početkom četvrtog vijeka.
• Bio je đakon u sicilijanskom gradu Katani i javno je čitao i propovijedao Jevanđelje.
• U narodnoj tradiciji postoji običaj da žene tog jutra zapale svijeću i pomole se za zdravlje porodice.
• Crkveno predanje prije svega naglašava njegovu nepokolebljivu vjeru i mučeništvo, dok se narodni običaji ne smatraju obaveznim pravilima.
Svetitelj: Evplo je živio u vrijeme rimskih careva Dioklecijana i Maksimijana, kada su hrišćani bili izloženi progonima. Kao đakon u Katani na Siciliji, sa sobom je nosio Jevanđelje i nije skrivao svoju vjeru. Predanje govori da je ljudima javno čitao riječi iz svete knjige i govorio o Hristu, zbog čega je prijavljen vlastima. Uprkos opasnosti, nije pokušao sakriti ono u šta vjeruje.
Prema žitiju koje objavljuje Srpska pravoslavna crkva, Evplo je bio đakon u Katani i kod sebe je nosio Jevanđelje iz kojeg je poučavao narod. SPC je zvanična crkvena institucija, a njen kalendarski i hagiografski sadržaj relevantan je za podatke o svetitelju i načinu na koji ga pravoslavna tradicija pamti.
Hapšenje: Kada su vlasti saznale za njegovo djelovanje, Evplo je uhapšen i izveden pred sud. Od njega je traženo da napusti hrišćansku vjeru, ali je odbio. Predanje opisuje zatvaranje, ispitivanje i mučenje kojem je bio izložen, a njegov odgovor ostao je isti – nije želio da se odrekne Hrista. Na kraju je osuđen na smrt i pogubljen početkom četvrtog vijeka.
Prema zapisu Pravoslavne crkve u Americi, Sveti Evplo stradao je 304. godine, a pred smrt je ponovo čitao i objašnjavao Jevanđelje okupljenima. OCA vodi opširan pravoslavni kalendar svetitelja zasnovan na crkvenom predanju, zbog čega predstavlja relevantan dodatni izvor za osnovne podatke o njegovom životu.
Datum: U crkvenim knjigama dan njegovog stradanja navodi se kao 11. avgust po julijanskom kalendaru. U crkvama koje za nepokretne praznike koriste taj kalendar, među kojima je i Srpska pravoslavna crkva, taj datum trenutno odgovara 24. avgustu po građanskom, gregorijanskom kalendaru. Zato se njegov praznik kod vjernika u ovom dijelu pravoslavnog svijeta obilježava upravo danas.
Prema pravoslavnom mineju za ovaj praznik, datum se navodi kao 11/24. avgust, što prikazuje razliku između dva kalendarska sistema. Ovaj liturgijski dokument relevantan je zato što se koristi za bogoslužbeno obilježavanje Svetog Evpla.
Narodni običaj: Uz ovaj dan u pojedinim krajevima postoji vjerovanje da bi žene rano ujutro trebalo da zapale svijeću i u tišini se pomole za zdravlje, mir i zaštitu svoje porodice. Uz praznik se spominju i savjeti da se dan provede bez svađe, ružnih riječi i osuđivanja drugih. Međutim, važno je naglasiti da to pripada narodnoj tradiciji i da ne postoji crkvena zapovijest prema kojoj će nekoga snaći nesreća ako taj običaj ne izvrši.
Narodni običaji prenošeni su generacijama i često su se vremenom povezivali sa crkvenim praznicima. Njihova vrijednost je prije svega kulturna i običajna, dok su zvanični crkveni izvori relevantniji kada se govori o tome šta predstavlja stvarno učenje Crkve.
Zdravlje: U predanju se Sveti Evplo povezuje i sa pomoći ljudima u bolesti i nevolji. Srpska pravoslavna crkva u njegovom žitiju navodi predanje o iscjeljenjima koja su se događala na njegovom grobu. Vjernici mu se zato mogu obraćati u molitvi tražeći duhovnu snagu i pomoć, ali crkvena molitva ne znači obećanje da će bolest nestati niti zamjenjuje liječenje.
Prema žitiju Svetog Evpla koje objavljuje SPC, nakon njegove smrti među hrišćanima se sačuvalo predanje o iscjeljenjima povezanima s njegovim grobom. Taj zapis objašnjava zašto se kroz vrijeme razvila posebna pobožnost prema ovom mučeniku među ljudima koji prolaze kroz bolest ili teškoće.
Poruka praznika: Iza svih običaja nalazi se mnogo jednostavnija poruka. Evplo se u crkvenom sjećanju ne izdvaja zbog materijalne koristi koju bi neko mogao dobiti, već zbog toga što je ostao dosljedan vjeri pod ogromnim pritiskom. Za vjernike ovaj dan zato može biti prilika za molitvu, odlazak u crkvu, paljenje svijeće, pomoć bolesnom ili siromašnom čovjeku i pokušaj da se izbjegnu svađe i osuđivanje drugih.
Prema pravoslavnim bogoslužbenim tekstovima posvećenim Svetom Evplu, naglasak je na njegovom mučeništvu, služenju Crkvi i istrajnosti u vjeri. Upravo su ti tekstovi relevantni jer pokazuju šta Crkva stavlja u središte njegovog praznika, za razliku od kasnije nastalih narodnih vjerovanja.
Ja mislim da je lijepo sačuvati običaje ako ljudima donose mir i podsjećaju ih na porodicu. Ja osjećam da je ipak važno znati šta je crkveno učenje, a šta narodno vjerovanje. Mislim da niko ne treba da se plaši da će mu se nešto loše dogoditi ako nije izvršio određeni običaj. Meni je najvažnija poruka ovog praznika da čovjek ostane dobar i kada mu je teško. Ja vjerujem da molitva, mirna riječ i pomoć drugome imaju mnogo veći smisao od straha i praznovjerja.
