Ispovijest Džejmi Siton nije samo priča o gubitku luksuza nego duboko lično svjedočenje o tome kako se život može promijeniti u jednom trenutku. Njena sudbina oslikava život u dvije potpuno različite stvarnosti, između privilegija i finansijske nesigurnosti.
- Odrasla je u okruženju gdje se neprestano prelazilo iz svijeta skromnosti u svijet bogatstva. S jedne strane bila je majka koja je svakodnevno vodila borbu da prežive, a s druge otac koji je avionima vodio porodicu na daleke destinacije. Ta dva svijeta ostavila su dubok trag u njenom biću i naučila je da se ponaša kao da ima sve, čak i onda kada nema ništa.
Kao tinejdžerka, Džejmi nije čekala da joj neko pruži sve na tacni. Čistila je tuđe kuće kako bi mogla kupiti garderobu i uklopiti se među imućne drugarice. Tokom studija prolazila je kroz teške dane i čak bila bez stalnog krova nad glavom, spavajući u studentskom domu u zamjenu za čišćenje. Ipak, nikada se nije osjećala potpuno siromašno jer je u sebi nosila viziju kojem svijetu želi pripadati. Ambicija ju je vukla naprijed i nije dozvoljavala da klone.
Njena sudbina mijenja se kada u Južnoj Africi upoznaje budućeg muža, mladog i perspektivnog računovođu. Brzo ulaze u brak, a život im kreće uzlaznom linijom. Preseljavaju se u Singapur, zatim u Tajland, gdje njen suprug postaje visoko pozicionirani bankar, a ona uspješna dopisnica uglednog magazina. Žive u prostranoj kući s bazenom, imaju vozača i osoblje, a njihova djeca pohađaju prestižne škole sa sportskim terenima i bazenima. U tom periodu njihov život izgleda kao ostvarenje svih snova.
Iako su mogli da uživaju u svemu što donosi status bogatih, Džejmi nije željela izgubiti vlastiti identitet. Pisala je, pokrenula mali posao i nastojala da zadrži osjećaj samostalnosti. Ali, kako sada priznaje, njen tadašnji samopouzdani stav nije proizlazio iz unutrašnje snage nego iz sigurnosti koju je donosio novac njenog muža. Sve se to mijenja kada odluče da se vrate u Sjedinjene Američke Države, vjerujući da će djeci pružiti mirnije djetinjstvo.
- Umjesto mira, dočekuje je težak preokret. Suprug je napušta, ostavljajući je s djecom i odlazi drugoj ženi koja je trudna. Dok on živi na Menhetnu sa svojom novom porodicom, Džejmi se s djecom seli u mali gradić u Nju Hempširu. Njihova svakodnevica luksuza zamijenjena je borbom za preživljavanje. Sa sjećanjima na prošle dane, sada mora smišljati kako da plati osnovne račune i obezbijedi hranu.
Svoj novi život gradi radeći kao freelance novinarka, ali honorari često kasne pa čak i odlazak do prodavnice ponekad postane izazov. Zimi, grijanje nije uvijek moguće platiti, pa djeca ustaju u hladnoj kući. Istovremeno, prijatelji iz nekadašnjeg svijeta i dalje su prisutni, no razlika među njima je ogromna. Dok oni pričaju o iznajmljivanju luksuznih vila, ona razmišlja kako će kupiti osnovne namirnice.
Danas, u 52. godini, Džejmi se još uvijek bori s gorčinom. Ne prestaje misliti o nekadašnjem životu, iako je ponosna na to što se sama bori za svoju porodicu. Nakon razvoda otvorila je svoj račun i zaposlila se kao urednica. Iako je svakodnevno plakala na poslu, taj prihod je bio simbol njene nove snage. Proces razvoda potrajao je skoro četiri godine, a alimentacija koju prima nije dovoljna da pokrije sve troškove, pa je primorana da svakog mjeseca zaradi dodatnih 2.000 dolara.
S vremena na vrijeme, prijatelji je pozovu na luksuzna putovanja. Međutim, čak i tada osjeća stres jer nije sigurna može li sebi priuštiti večeru ili sitne troškove. Kada je jednom pokušala da plati večeru kao znak zahvalnosti, doživjela je gotovo napad panike, shvativši da to sebi zapravo ne može priuštiti.
U trenucima iskrenosti priznaje da bi voljela reći kako je sve naučilo da novac nije važan, ali ne želi lagati – mrzi što nema novac. Nemaština nije plemenita, već iscrpljujuća, ona oduzima energiju i stvara stalnu nesigurnost. Možda novac ne donosi sreću, ali donosi sigurnost, a sigurnost je temelj svega. Ne želi svog bivšeg muža nazad, ali često poželi svoj nekadašnji život, posebno kada njena djeca gledaju stare fotografije i u očima im se pojavi sjeta. Znaju da im ne nedostaje samo luksuz, već i osjećaj zajedništva. I ona i njena djeca dale bi sve da to ponovo osjete – ne raskoš, nego toplinu porodice koja više nije na okupu
